Sjajan kabare za djecu

4. Gumbekovi dani, Zagreb, 15. – 27. ožujka 2011.: Kazalište KNAP, Zagreb, Boris Kovačević, Cabaret tri praščića, red. Boris Kovačević

• 
  
  Općepoznata basna o tri praščića poput one o cvrčku i mravu pripada u pedagošku klasiku kojom se djeci pokazuje kako su igra, glazba i zabava po život opasni i kako se što prije treba shvatiti važnost odgovornog postupanja koje jedino može osigurati egzistenciju. No, Borisa Kovačevića ne zanimaju tri različita praščića od kojih dvojica na brzinu izgrade improvizirane kućice kao mjesta za spavanje koja će otpuhati vuk koji ih želi pojesti, dok je treći za vrijeme dok su se oni igrali izgradio čvrstu zidanu kuću koja će i njih spasiti (iako će morati saslušati prodiku o svojoj neozbiljnosti). Autor se samo referira na tu općepoznatu temu i uzima je kao polazište od kojeg fabula kreće posve drugim putem, jer su za njegove junake mnogo ozbiljnija prijetnja ljudi koji ih pripremaju za slasno jelo.
  
  Tri praščića koji se spašavaju od takve sudbine ne razlikuju se bitnije po svojim nagnućima, iako ih iznimnom energijom i s mnogo dojmljivog glumačkog, pjevačkog i plesačkog umijeća tumače dvije glumice (Vesna Ravenšćak i Sanja Sumrak) i jedan glumac (Dino Škare). Različitost njihove tjelesne pojave nije dokaz o različitosti karaktera protagonista, nego pridonosi raznovrsnosti interpretacija koje se ne ograničavaju samo na tri praščića. Sitne promjene izgleda koje idu od promjene pozicije kape do korištenja crnih naočala kao znaka za vuka pomažu vrsnom mladom ansamblu da prikaže i sve one s kojima praščići dolaze u dodir nakon što su pobjegli s farme na kojoj su trebali biti pojedeni.
  
  Treba pritom istaknuti kako dječja publika potpuno prihvaća iluziju koja računa na maštovitost čak i vrlo mladih gledatelja da bi izgradila jedan novi svijet u kojem će i sama naznaka scenografije (jedino okvir vrata označen nizom žarulja na potpuno crnoj pozadini) biti dovoljna da uz sugestivnu glumu dočara različite prostore u kojima se zbiva radnja. Posljedica je to iznimne samosvojnosti Borisa Kovačevića koja se ne iscrpljuje u interpretaciji poznate fabule iz rakursa praščića, nego se koristi i stilskim postupcima karakterističnim za kabare (izravno obraćanje publici, distanca između prikazivanog i onoga koji to prikazuje, songovi kao znakovi posebne atmosfere) kako bi stvorio vrlo originalno kazalište za mladu publiku, a ujedno i predstavu koja svojim korištenjem kabaretskog stila i cjelovitošću predstavlja značajan uspjeh u okviru ovogodišnjih Gumbekovih dana.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 31. ožujka 2011.

Piše: