Novi početak časopisa dramskih umjetnika
Hrvatsko glumište časopis Hrvatskog društva dramskih umjetnika, gl. ur. Zlatko Vidačković, br. 44-45 / 2010.
-
Hrvatsko društvo dramskih umjetnika odlučilo se na izbor novog glavnog urednika časopisa Hrvatsko glumište i tu dužnost povjerilo glavnom uredniku Kulisa.eu Zlatku Vidačkoviću. Već letimičan pogled na novi (dvo)broj tog časopisa Hrvatskog društva dramskih umjetnika otkriva dvije veće novosti – grafički redizajn (potpisuju ga Zlatko Vidačković i grafičarka Branka Moskaljov) i tisak u boji.
Uz tradicionalni kroničarski dio Hrvatsko glumište ovaj broj pokreće novi, kolumnistički dio časopisa. Časopis tako otvaraju kolumne troje članova Uredničkog vijeća časopisa. Redatelj Georgij Paro svoj je tekst Poezija kao govor i govor kao poezija posvetio umjetničkom govoru, odnosno problemima nemarna odnosa prema govoru na pozornici. Kao jednu od rijetkih iznimki u takvu odnosu prema govoru Paro navodi glumca Adama Končića koji u predstavi Ni med cvetjem ni pravice rađenoj po Baladama Petrice Kerempuha Miroslava Krleže govori „opuštenom lakoćom i mudrom jednostavnošću“ na „tankoj Gavellinoj niti razlike između recitacije i glume“.
Na taj se tekst indirektno jednim dijelom nadovezao i razgovor koji je s redateljem i prevoditeljem Vladimirom Gerićem, ovogodišnjim dobitnikom Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području kazališta, vodio Zlatko Vidačković. Tijekom svoje šezdesetogodišnje karijere Gerić je surađivao s brojnim uglednicima hrvatskog kazališnog života među kojima su bili Bela Krleža i Tito Strozzi. Upravo uz Strozzija vezana je i jedna od njegovih brojnih duhovitih ali i vrlo britkih opservacija o scenskom govoru i hrvatskom kazalištu općenito. Godina je 1965. i Strozzi je pri režiji Gospođe Morli, predstave s kojom će glumica Ervina Dragman proslaviti obljetnicu umjetničkog rada, suočen s problemima na probama. Bile su to godine kada je, prema Geriću, „počela namjerna, neznalačka ili spontana destrukcija kazališnog govora“. Strozzi poziva Gerića koji dolazi na probu i u trenutku kad velika glumica progovori, dijagnosticira problem: „Kada se ona pojavila u tom akustičnom šumu, to je zvučalo kao da su orgulje došle u kavanski žamor.“
Mariju Grgičević za njezinu je kolumnu nadahnula prva ovosezonska premijera GK Gavella, Tartuffe J.B.P. Molièrea te se prisjetila i nezaboravnog Tartuffea Božidara Violića iz 1964. U naslovnoj ulozi tada je briljirao Fabijan Šovagović, a dana je igra izvrsni Ozren Grabarić. Kako je kazalište umjetnost trenutka i kad se svjetla ugase sjećanje ostaje samo onima koji su imali priliku i sreću prisustvovati predstavama takvi su tekstovi te ugledne kazališne kritičarke i novinarke s karijerom duljom od šest desetljeća doista vrijedan prinos časopisu ali i prilika da oni koji ih nisu imali priliku vidjeti dožive barem djelić tog iskustva.
Na široj javnosti slabo vidljiv i dostupan časopis Kronika Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, koji je tijekom 35 godina izlaženja na svojim stranicama donio mnoštvo tekstova važnih za povijest hrvatskoga kazališta i nacionalnu teatrologiju u svojoj je kolumni upozorio Ivica Matičević, još jedan član Uredničkog vijeća koje uz njega, Georgija Para i Mariju Grgičević čine Boris Senker i Sanja Nikčević.
Kroničarski dio časopisa bio je opterećen velikim zaostacima – u rubrikama Festivali i Sjećanja devet mjeseci (od početka godine do zaključenja časopisa, 31. kolovoza 2010), a u rubrici Premijere čak četrnaest mjeseci. Stoga je i prostor koji je dobilo osamnaest širim tekstovima obrađenih važnijih kazališnih festivala u Hrvatskoj relativno malen (tek stranica po festivalu premda mnogi među njima zaslužuju i više) no autori, među kojima je zamjetan broj pripadnika mlađe generacije kritičara, su se tome prilagodili i napisali zanimljive tekstove koji ističu ono najbolje, ali se ne libe i polemičnijih tonova.
Novost u rubrici Festivali predstavljaju tekstovi o dvama hrvatskim filmskim festivalima – Festivalu igranog filma u Puli i Danima hrvatskog filma. To nije začuđujuće jer su medijski najeksponiraniji pripadnici filmske zajednice – uz filmske redatelje, koji imaju svoje strukovno udruženje Hrvatsko društvo filmskih redatelja (HDFR) – glumci, mahom članovi HDDU-a. Sastavni dio temata Festivali jesu i programi i nagrade hrvatskih kazališnih festivala ili dramskih programa festivala s većom produkcijom (primjerice dramski programi Dubrovačkih ljetnih igara ili Splitskog ljeta) izdvojeni u poseban blok na kraju časopisa što će olakšati njihovo nalaženje i pretraživanje. Kako zbog manjka prostora svi festivali nisu mogli biti obrađeni zasebnim tekstovima i njihovi programi korisna su informacija za neke buduće istraživače povijesti hrvatskoga kazališta.
Jedini festival kojem je posvećeno više prostora jest Festival glumca što je razumljivo znamo li da je upravo HDDU jedan od osnivača te manifestacije koja se tijekom proteklih sedamnaest izdanja nametnula kao jedan od najznačajnijih kazališnih festivala u Hrvatskoj. Bogato ilustriran tekst donosi pregled svih zbivanja koja su se tijekom jedanaest dana održala u Vinkovcima, Županji, Iloku, Otoku i Vukovaru, ovogodišnjem gradu domaćinu festivala. Uz protokolarne tu su i duhovite fotografije koje dobro prenose opuštenu atmosferu Festivala u kojem glumci, čini se, doista uživaju.
Rubrika Sjećanja donosi, nažalost, čak trinaest tekstova kojima se HDDU oprašta od svojih preminulih članova. Među njima su velikani hrvatskog glumišta, dobro poznata lica, ali i oni koji su samozatajno pridonijeli stvaranju hrvatskog kazališta kakvog danas poznajemo. To su: Mia Oremović, Nikola Batušić, Aleksandar Augustinčić, Drago Meštrović Foka, Božidar Orešković, Ljubomir Kapor, Eliza Dobrić Benčina, Zvonimir Ivković, Isidor Munjin, Adam Vedernjak, Davor Borčić, Slavica Maras Mikulandra i Ivo Mrčela. Tekstovi sjećanja na umjetnike iza kojih se životni zastor zauvijek spustio podsjećaju na njihove karijere ali i daju osobne remijniscencije autora što omogućuje cjelovitiju sliku o njima.
Rubrika Nagrade tradicionalno prenosi obrazloženja Nagrada Vladimir Nazor na području kazališta za životno djelo (Vladimir Gerić) i godišnju nagradu (Mladena Gavran), nagrada Mila Dimitrijević HNK u Zagrebu (Branka Cvitković i Siniša Popović), nagrada Ivo Tijardović i Marko Fotez HNK Split (Zoja Odak i Ante Čedo Martinić) te nagrade Fabijan Šovagović HDFR (Ana Karić). Slijede svjetske i hrvatske poruka kazališnih umjetnika upućene u povodu svjetskog dana kazališta (Judi Dench i Miro Gavran), svjetskog dana lutkarstva (Robert Lepage i Jakša Fiamengo) i svjetskog dana kazališta za djecu i mlade (Wolfgang Schneider i Marijana Nola) koje su atraktivnije zahvaljujući slikovnoj opremi (nepostojećoj u prijašnjim brojevima Glumišta) i boljoj uredničkoj opremi.
Slijedi info kutak HDDU i tekst Vitomire Lončar Zajedno smo bolji o osnivanju Mreže neovisnih kazališta i kazališnih družina u Republici Hrvatskoj s ciljem poboljšanja kazališne ponude na području cijele Hrvatske. Šira informacija o Mreži i njezinim članicama dostupna je u posebnoj knjižici priloženoj uz svaki primjerak Hrvatskog glumišta.
Kao što je već rečeno, rubrika Premijere morala je nadoknaditi čak četrnaest mjeseci zaostataka pa stoga Premijere hrvatskih kazališta i kazališnih trupa, koje je priredio Goran Ivanišević, obuhvaćaju razdoblje od 1. srpnja 2009. do zaključenja broja, 31. kolovoza 2010. Na 22 stranice faktografski je predstavljeno oko 180 predstava premijerno izvedenih u svim dijelovima Hrvatske u navedenom razdoblju i to malom fotografijom iz predstave, navođenjem osnovnih podataka (kazalište ili družina, autor, djelo, redatelj, datum premijere) i cjelokupnih autorskih timova i izvođača uz čija su imena (kada je podatak poznat) navedene uloge koje su odigrali.
Sudeći prema nastupnom broju koji zbog nadoknade zaostataka „još ne izgleda onako kako je zamišljen“ (kao to u uvodniku časopisa navodi njegov glavni urednik Zlatko Vidačković), novi početak (tako je naslovljen i uvodnik) Hrvatskog glumišta nagovješćuje da i u idućim brojevima časopisa možemo očekivati ostvarivanje zacrtanih ciljeva ("uspostava dugoročnog kontinuiteta izlaženja, podizanje kvalitete sadržaja kroničarskog dijela časopisa, likovno obogaćivanje te povratak i jačanje autentičnog autorskog dijela časopisa sa zanimljivim i relevantnim temama za hrvatsko glumište, od povijesnih do najaktualnijih"). A ponešto od toga što ćemo čitati u idućem broju časopisa najavljeno je i na zadnjoj stranici ovoga broja: temati Kazališna kritika i Nagrade hrvatskog glumišta, kolumne svih članova uredničkog vijeća te uz poznate premijere i programe festivala i nagrade i rubriku posvećenu kazališnim knjigama.
© Sandra Cekol, KULISA.eu, 4. prosinca 2010.
Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica.
ČASOPISI
mjuzikl.png)
ESEJI