Kad mlin progovori

Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb: Mate Lovrak, Družba Pere Kvržice, red. Oliver Frljić

• 
  Kako utopističku priču o prijateljstvu, slozi i radu malenih za dobrobit velikih prenijeti iz prošlosti omotane patinom nostalgije u današnjicu, prostor često opterećen borbom za golo preživljavanje? Kako osuvremeniti plemenitu okaminu na kojoj su odrasle generacije djece, a koja sa stranica romana današnjoj mladeži okruženoj okrutnostima svake vrste zvuči daleko i strano?
  
  Oliver Frljić odlučio je stopiti dva naizgled daleka svijeta, idilično selo i današnji svijet nalik Jamesonovu šoping centru kao metafori postmodernizma, stvorivši izuzetno zabavnu i dinamičnu predstavu stilski naslonjenu na svoje prijašnje radove u kazalištu za djecu. Priču o družbi koja odluči popraviti stari mlin, pri čemu testira svoje prijateljstvo, slogu i ljubav, Frljić je sveo na osnovnu nit s naglaskom na međuodnosima, dodavši joj Mlin u ulozi pripovjedača i moralne vertikale. Taj dramaturški kostur uronio je u karikaturu, izvedbeno pretjerivanje i klaunovsko ponavljanje, sve dodatno omotavši mnogobrojnim filmskim, glazbenim i televizijskim citatima, od kaubojaca, Odiseje u svemiru i Ratova zvijezda do Jacksonova moonwalka i reklame za osvježivač zraka.
  
  Posebnu pažnju posvetio je ritmu. Na makroplanu, predstavu protiče u visokom, povremeno furioznom ritmu uz mudro smještena zatišja, ali i stalna scenska iznenađenja koja nisu dopuštala mladim gledateljima niti trenutka predaha u brzih 50 minuta trajanja. Na mikroplanu ritmičku dinamiku postigao je koreografiranim pokretima glumaca (koreografkinja Sandra Banić Naumovski), naglašeno stiliziranim, ritmičnim i dinamičnim. Dodatnu dozu humora predstavi je osiguralo nekoliko izvedbeno vrlo uspjelih plesnih scena uz kakicu i bez nje.
  
  Glumačka ekipa dobro se prilagodila čvrsto definiranoj redateljskoj viziji. Sama družba bila je usklađena i dinamična u grupnoj igri. Posebno su se izdvojili Bruno Kontrec (vrlo duhovit, posebice tjelesno, Divljak), Tomislav Krstanović (oblikujući Šila najdalje je otišao u karikiranom, duhovitom i u Frljićevoj koncepciji opravdanom glumačkom pretjerivanju) te Ante Krstulović (Milo dijete oblikovao je naglašeno feminiziranim, iz čega je izvukao brojne duhovite minijature). Zoran Pribičević bio je vrlo dobar kao Pero Kvržica, no kako je svoj lik oblikovao u ozbiljnijem ključu, u scenama u kojima je ostatak ansambla bio naglašenijije karikiran to je mjestimice djelovalo donekle neskladno. Iako dobri u grupnoj igri, Sven Madžarević i Andrej Dojkić likove Mede i Budale nisu uspjeli nametnuti publici.
  
  Berislav Tomičić u ulozi Mlina bio je vrlo duhovit u pokretu, no u dijelovima teksta nepotrebno je žurio te je bio pomalo nerazgovijetan. To se posebice primjećivalo u duljim rečenicama s kojima je imao i intonacijskih problema, ne uspjevši ih natjerati na svoj mlin. Drago Utješanović bio je standardno vrlo dobar i odmjeren, stvorivši nekoliko vrlo duhovitih minijatura u ulogama učitelja, bunara i učiteljeva sina Mihaela. Scensku razigranost pojačale su Natalija Đorđević i Gorana Marin, unijevši dodatnu dozu karikature i humora u epizodnim likovima Danice i Marije, jedinih djevojčica članica Perine družbe.
  
  Brojni songovi, osim što su se referirali na filmske klasike iz kojih potječu, vrlo uspješno su podcrtavali istaknute trenutke u predstavi, ubrzavajući ili usporavajući pokret do smrznute slike. Autorska glazba Damira Šimunovića ritmična je i pamtljiva te je odlično nosila duhovite Frljićeve stihove, povremeno se komično ritmom sukobljavajući s njima.
  
  Kostimografkinja Sandra Dekanić glumce je dopadljivo smanjila odjenuvši im višestruko prevelike majice. Pokretna, no stabilna scena Lea Vukelića i Ive Matije Bitange lakoćom je, potpomognuta efektnim svjetlom Gorana Jurkovića, prelazila iz eksterijera u interijer, omogućivši glumcima sigurne vratolomije.
  
  Oliver Frljić vrlo je uspješno prenio utopističku svijet Mate Lovraka u prostor današnjice, stvorivši duhovitu, ritmičnu i veselu predstavu, diskretno i dozirano kroz nju provukavši ideju sloge i prijateljstva.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 11. veljače 2011.

Piše: