Izgubljeni u šumi

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku: Felix Salten, Bambi, red. Miroslav Čabraja, Mladen Vujčić

• 
  
  Treća ovosezonska premijera Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, Bambi podnaslovljen Jedan život u šumi, izvedena je 3. veljače 2011. Predstava je nastala prema originalnom romanu Felixa Saltena (pravo ime Siegmund Salzmann), dok je dvojac Miroslav Čabraja (glumac HNK u Osijeku) i Mladen Vujčić (glumac/lutkar ansambla Dječjeg kazališta u Osijeku) odgovoran za režiju i dramatizaciju, a i sudjeluju u samoj izvedbi.
  
  Kada je 1923. studio Walta Disneyja posegnuo za Saltenovom pričom, smatrali su je svirepom, mračnom i filozofski teškom za dječji uzrast pa su u sveprisutnoj animiranoj verziji umanjili ozbiljnost tematike i povećali slatkoću likova ostvarujući time medijski uspjeh nauštrb dubine autorove poruke povratka prirodi. Osječki Bambi ispričan je prema originalnom predlošku, odmičući se od Disneyjeve adaptacije pa je postavljen iz perspektive važnosti povratka čovjeka prirodi (jednostavnosti, iskrenosti, neposrednosti, neumitnosti života…) nasuprot izvještačenosti današnjeg modernog društva i civilizacije.
  
  Ansambl Dječjeg kazališta prikazao je priču o odrastanju Bambija (Mladen Vujčić, pomoćni animatori Aleksandra Colnarić, Inga Šarić, Ivica Lučić) kroz iskrenost i naivnost dječje emocije – od istraživanja svijeta šume, dječje radoznalosti u razgovorima s Majkom (Areta Ćurković, pomoćni animator Snježana Ivković), razigranosti i neopterećenosti životom (Vjeverica – Aleksandra Colnarić i Svraka – Lidija Helajz), pa sve do ozbiljnih životnih trenutaka – smrti Majke, gubitka prijatelja Goba (Inga Šarić, pomoćni animatori Ivica Lučić, Areta Ćurković), ponovnog susreta i zaljubljivanja u Falinu (Snježana Ivković, pomoćni animatori Areta Ćurković, Aleksandra Colnarić) te redateljske poruke na kraju o filozofiji života i smrti kroz razgovor dva lista (Miroslav Čabraja i Mladen Vujčić).
  
  Pozitivni elementi redateljske vizije i dramatizacije djela ponajbolje se očituju na samom početku izvedbe koji je dinamičan, efektan, zanimljiv i dramaturški logičan. Posebno treba istaknuti redateljski senzibilitet spram dječje publike pri čemu su scene ozbiljnih životnih trenutaka primjerene dječjem uzrastu. Na primjer, smrt Bambijeve majke predočena je zvučnim i svjetlosnim efektima, a preminuli lovac prikazan je uz pomoć teatra sjena bez izlaganja djece nepotrebnim nasilnim ili morbidnim scenama.
  
  Efektna i vizualno dojmljiva je i likovnost predstave Aleksandre Zubove (poznata publici iz prethodnih izvedbi Dječjeg kazališta Bajka o caru Saltanu i Uspavanka za mišića), koja je priču smjestila u šumu monokromatskih boja u nekoliko nivoa, koji na sebi imaju različite otvore i pomiču se prema potrebi, naglašavajući dinamiku života šume. Potporu vizualnom dojmu ostvarila je i likovnošću lutaka jarko crvenih boja te projekcijama u pozadini scene koje potkrjepljuju i dodatno naglašavaju atmosferu radnje (primjerice crvena boja u trenutku smrti).
  
  Redateljski dvojac veliku je podršku pronašao i u prokušanom lutkarskom ansamblu Dječjeg kazališta, koji je ovom izvedbom, usprkos sitnim nespretnostima pojedinih članova, još jednom u cjelini opravdao povjerenje publike odradivši izazove koje su pred njih stavljeni kroz uporabu različitih lutaka i lutkarskih tehnika (štapne lutke, ručne lutke, zijevalice i teatar sjena).
  
  Međutim, ono što predstavlja problem ove produkcije je da se nakon dobrog otvaranja priča razvodnjava u redateljsko-dramaturškim potezima, pa tako scene gube na dramaturškoj logičnosti i povezanosti (prijelazi su prema kraju sve nejasniji, nerazrađeniji i grublji), a publika gubi interes zapletena u velike količine teksta koje likovi izgovaraju (ne smije se smetnuti s uma da je to predstava za djecu čija se pažnja lako gubi ako dijalozi nisu brzi, kratki i jasni!). Kada se tome doda i neobjašnjiva i česta statičnost lutaka (usprkos praktičnoj scenografiji i velikim mogućnostima dinamičnog igranja na nekoliko nivoa) u velikom broju scena, te redateljsko grand finale u kojem dva lista (teatar sjena) nepomično trepereći, gotovo pet minuta (ako ne i više!) duboko filozofski promišljaju o smislu života, pažnja djece je neminovno izgubljena.
  
  Bambi Dječjeg kazališta predstavlja tako mješavinu dobrih i uspjelih elemenata kazališne izvedbe u kombinaciji s radom, trudom i htijenjem cijelog tima, ali istovremeno plaća i danak režijski i dramaturški neiskusnom mladom dvojcu. Usprkos tome, za pohvalu je osjetljivost uprave kazališta spram otvaranja mogućnosti mladim talentima u razvoju, koji će kroz ovu priliku zasigurno steći neprocjenjivo iskustvo. Ostaje nam samo pričekati novi uradak u kojem će dvojac, vjerujemo, primijeniti stečeno znanje, izvući pouku te pronaći izlaz iz šume u kojoj su se svojim velikim htijenjem izgubili.
  
  © Alen Biskupović, KULISA.eu, 7. veljače 2010.

Piše: