Svijet gubitnika

Kazalište na Pešćenici – KNAP, Zagreb: Borivoj Radaković, Amateri, red. Petar Veček

• Protagonisti Amatera gubitnici su na socijalnom i na privatnom planu. Grga se nije uspio zaposliti u struci, pa radi kao loše plaćeni blagajnik u samoposluzi kojeg žena ne cijeni i otvoreno ga vara. Krap je vodoinstalater koji dodatno zarađuje snimajući vlastitom kamerom svadbe, a voli se praviti važnim, no kada ga nazove supruga, očito je da je potpuni papučar. Njih dvojica odluče snimiti pravi domaći pornofilm i tako zaraditi gomilu para koja će im potpuno promijeniti životnu situaciju. Za taj poduhvat angažiraju Grginog nekadašnjeg školskog kolegu Kuku, kvartovskog oriđinala koji nema mnogo u glavi, ali zato ima u gaćama, a za partnericu mu plate prostitutku Stelu.
  
  Da pornografija, i to duhovna, koja uvjetuje fizičku bude metaforom čitave naše današnjice, a posebice siromašnih slojeva stanovništva koji uzalud traže izlaz iz beznađa, originalna je zamisao Borivoja Radakovića koji se već istaknuo efektnim, često vrlo žestokim, a ponekad i karikiranim prikazom rubnih dijelova našeg suvremenog društva od nogometnih navijača (Dobrodošli u plavi pakao) preko izbora ljepotica (Miss nebodera za miss svijeta) do uživanja droge (Kaj sad?). Istaknuti redatelj Petar Veček (koji je nažalost preminuo neposredno uoči praizvedbe Amatera) još je jednom bio idealni scenski interpretator Radakovićeva intrigantnog teksta sa svojom sposobnošću za nijansirano uobličenje tmurne zbilje i ironijskim odmakom ne samo prema njoj nego i prema njenom predstavljanju na pozornici, što je bio odlučan doprinos uspostavljanju delikatne ravnoteže između humora situacija koje neprestance izmiču kontroli i postupnog dramatičnog otkrivanja potpune tuge egzistencije svakog pojedinog lika. A to je ravnovjesje bilo nužn da bi ova crna komedija postala značenjski slojevita slika siromaštva suvremenog društva. Usto je Veček svojom redateljskom vizijom omogućio glumcima da iskažu sve svoje umijeće kako bi likovima koji su tekstovno na granici efektne karikature dali potpunost cjelovite ljudske egzistencije.
  
  A glumci su to u ovoj predstavi izvanredno iskoristili. Vili Matula je oduševljavao gledatelje silnom energijom kojom tumači oriđinala Kuku, nezaposlenog čovjeka koji je posvećen zadovoljavanju primarnih nagona, ali nesposoban da shvati i najosnovnije elemente strategije kojom bi u tome uspio, pa ti njegovi promašaji i opsesije do suza nasmijavaju gledatelje. Ranko Zidarić je vrlo uvjerljiv kao nadmeni snimatelj / vodoinstalater Krap koji se predstavlja kao jedini pravi profesionalac i muškarac među gubitnicima, a efektne humorističke minijature ostvaruje u trenucima kada ta njegova maska pada – najčešće u trenucima kada ga supruga nazove i u kojima se otkriva kako ta umišljena faca drhti pred svojom boljom polovicom.
  
  Najkompleksnija je pak uloga Grge, autora ideje da se snimanjem „pravog, domaćeg“ pornofilma on i Krap izvuku iz egzistencijalne bijede, što pruža mogućnost Goranu Grgiću da u tumačenju uloge koja se znatno razlikuje od većine njegovih dosadašnjih interpretacija pokaže i neka svojstva svog glumačkog talenta koja inače nisu dolazila toliko do izražaja. Njegov je Grga slabić, prestrašen od tete kojoj čuva stan u kojem bi za njene odsutnosti trebali realizirati pornić, a i od žene koja ga tretira kao inferiorno biće kakvim se i sam osjeća dok mehanički obavlja posao blagajnika. Ipak, u njemu još nije potpuno zamrla nada da će promijeniti svoju životnu situaciju i to mu daje snage za smišljanje izlaza, ali ipak ne toliko da bi te svoje ideje uspio ostvariti. Grga tako u vrlo nijansiranom Grgićevu glumačkom izrazu postaje najsloženija osobnost, ljudsko biće koje je ima svoju tužnu sudbinu koju nastoji prevladati, bivajući ponekad smiješnim, a ponekad tužnim i ne svodeći svoju ljudskost na samu funkciju gubitnika.
  
  Nasuprot tim nespretnim muškarcima jedina žena na sceni prostitutka je Stela koja potpuno neočekivano nije pasivni objekt kao što bi to i njeno zanimanje trebalo sugerirati, nego se u sugestivnom tumačenju Petre Dugandžić otkriva kao snažna i cjelovita osoba koju niti ono čime se bavi, a niti neke naznake pravih emocija neće pokolebati, te će prva i jedina neozlijeđena napustiti scenu Amatera, crne komedije koja je tijekom predstave bila preplavljena humorom, ali je završila nelagodom zbog potpunog poraza protagonista koji svoje siromaštvo dijele s velikim dijelom svojih sunarodnjaka izvan scene koji također ne uspijevaju naći putove za prevladavanje svoje situacije.
  
  Zato je izlazak Stele sa scene prije nesretnog završetka moguće shvatiti i kao naznaku da tragičnost svakodnevnog siromaštva mogu preživjeti tek najsnažnije osobnosti, posebice ako su kurve (ne samo tjelesne nego i duhovne). Tako Radakovićevi Amateri u maštovitoj i do detalja promišljenoj Večekovoj režiji i sa sjajnim glumačkim interpretacijama zadobivaju značenja koja daleko nadmašuju bizarno polazište, te tako postaju jedna od znakovitih predstava kazališta okrenutog našim aktualnim problemima.
  
  © Tomislav Kurelec, KULISA.eu, 6. veljače 2011.

Piše: