Kafkijanskim tragom

Frakcija, časopis za izvedbene umjetnosti, br. 53-54 / 2010., Centar za dramsku umjetnost

• Dvojezično izdanje časopisa Frakcija u ovom dvobroju većinski proizlazi odnosno nadovezuje se na tematski okvir unutar prošlogodišnjeg Muzičkog Bijenala Zagreb upriličenog pod središnjim naslovom Umjetnost-Politika. Unutar programa održan je i trodnevni simpozij Proces:Muzika u sklopu kojega je pozvana nekolicina uglednih filozofa i glazbenika da iznese svoje refleksije i promišljanja u okviru navedene teme s mogućnošću širenja perspektive i na općenitije propitivanje suodnosa ili supostavljanja između filozofije i glazbe. Kao povod nastanka simpozijskih izlaganja i glazbenih nastupa/intervencija uzet je široj publici danas manje poznati događaj/susret ili kako ističu urednici broja (Ksenija Stevanović, Petar Milat, Ivana Ivković) „neka vrst glasine, priče, koja se urezala u pamćenje grada“. Riječ je o filmskom događaju iz ranih šezdesetih godina, budući je Orson Welles dio materijala za film Proces prema Kafki snimio na zagrebačkim lokacijama. Ekranizacijskim tragom svoja su predavanja/tekstove osmislila trojica filozofa uspijevajući poništiti, zaobići ili preplesti medijsku razliku filma i romana.
  
  Temat otvara tekst Petera Szendya Pred slikom, pred platnom, pred zakonom u kojemu autor polazi od odabrana segmenta romana u kojemu Jozef K. promatra rad umjetnika Titorellija odnosno nastanak slike i usporedne filmske sekvence kao primjer mehanizma djelovanja ekfrastičnog pripovijedanja čiji učinak u oba medija, a posebice u filmu proizvodi destabilizaciju i beskonačno odlaganje.
  
  Inspirativne interpretacije pojedinih dijelova Kafkinih romana nudi Mladen Dolar u tekstu spretne kombinatorike Nevolje Građanina K. Usredotočenjem na Proces ističe važnost i dvoznačnost samoga naslova promišljajući ga i kao transformaciju u tijeku te potom razlaže i tumači preobrazbe odnosno neuhvatljive granice i rubove između stanja budnosti i snova glavnoga protagonista u proznom i filmskom diskursu. Dok Dolar svoju lucidnu analizu ostvaruje uz pripomoć diskursa lakanovske psihoanalize i Hegela, Alexander García Düttman polazi od Adornovih bilješki protiv adaptacija Kafkina djela istaknuvši pritom Wellsovu umješnost u neiznevjeravanju uporišta i atmosfere romana.
  
  U nastavku časopis donosi tri informativna razgovora s umjetnicima koji su se osobnim refleksijama na zadanu kafkijansku temu predstavili na Bijenalu. Prepiska Alexandera Garcíe Düttmana (u poziciji sugovornika ispitivača) i glazbenog umjetnika Alessandra Bossetija isprepletena povodom Bosettijeva autorskog rada razotkriva Bossetijevo poimanje umjetnosti te njegova osebujna razmišljanja i nastojanja na području istraživanja različitih modaliteta glasa, glazbe i muzikalnosti govornog jezika. Ivana Neimarević razgovarala je s Thomasom Körnerom, a kao uvod u intervju izložila je kraću biografsku skicu te mapirala osnovna poetička obilježja umjetnikova rada. Stephan Mathieu u razgovoru s Ksenijom Stevanović obrazlaže pak svoj pristup i način rada unutar zadanog koncepta razotkrivajući sklonost arhaičnijim reproduktorima zvuka.
  
  Pavle Levi u eseju Kino/Fantazam piše o prožimanju stvarnosti i kinematografske tehnologije razlažući potom segmente estetsko-tehničke problematike elementarnih mehanizama filmske montaže.
  
  Ostatak dvobroja izravnije je okrenut kulturološko-političkim temama. Leonardo Kovačević osvrće se na Badiouevu knjigu Stoljeće ističući osobitosti autorove filozofske pozicije. S mladim britanskim kulturnim teoretičarem Owenom Hatherleyem o njegovu konceptu „militantnog modernizma“ te političkim i kulturnim praksama modernizma razgovarao je Marko Kostanić.
  
  U drugom, obratnim poretkom otisnutom dijelu, a povodom obilježavanja petnaestog godišta izlaženja časopisa, pruža se svojevrsni retrospektivni pregled. Maroje Mrduljaš analitički propituje eksperimentalni vizualni identitet i dizajn Frakcije kao izraz tendencija na suvremenoj dizajnerskoj sceni, a u nastavku se donosi podsjetnik, sažetci i kompletna bibliografija svih izdanja časopisa.
  
  Povodom svođenja petnaestogodišnje bilance, može se zaključiti kako, iako često neinhibirana domaćim umjetničkim i kulturnim okolnostima, Frakcija u hrvatskim okvirima ostvaruje jedinstvenu poziciju. Relevantnost i značaj časopisa ponajprije je u svježem i kreativnom tematiziranju teorije i prakse suvremenih izvedbenih umjetnosti te u pokušaju stvaranja autonomnog publicističkog izdanja koje iskorištava komparativne prednosti široko postavljene, ali i jasno profilirane i mutirajuće mreže interesa.
  
  © Ana Gospić, KULISA.eu, 11. siječnja 2011.

Piše: