Ansambl Talijanske drame riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana plemenitog Zajca izveo je prvi premijerni naslov u ovoj sezoni – dramu Michelstaedter, podnaslovljenu Životopis jednog razjarenog uma, biografsku priču Carla Michelstaedtera, filozofa, pjesnika i slikara iz Goricie. Njegova doktorska radnja, čitali smo u najavama, naslovljena Uvjeravanje i govorništvo i danas je jedan od stupova filozofske misli 20. stoljeća. Dodatno zanimanje za projekt pobudila je najava da će, zbog nevjerojatne biografske i intelektualne sličnosti (čak su i rođeni i umrli iste godine) redatelj Marco Colli u predstavu uvesti i Janka Polića Kamova.
No stvari su na samoj premijeri od početka krenule krivo. Nelagodu je izazvalo nepopunjeno gledalište, a zatim je priopćeno da se glumac Raffaele Sinkovic iznenada razbolio, no da će se predstava ipak igrati, dok će se njegov tekst čitati iz offa. Poruka je tog priopćenja bila je poražavajuća: glumac zapravo i nije bitan za izvedbu predstave.
Talijanski redatelj Marco Colli i koautor predstave Antonio Staude, najavljivali su priču o žestokoj pobuni mladog filozofa protiv lošeg, nepravednog i licemjernog društva austrougarske monarhije no to u predstavi nismo vidjeli. Michelstaedter je prikazan kao razmaženi mladić, koji odrasta uz autoritativnog oca, majku i sestru koje ga obožavaju, te brojne, iskrene prijatelje. Slijedi studij u Firenzi, koji provodi veselo, mijenjajući fakultete, zabavljajući se po krčmama s kolegama studentima i u društvu veselih dama. On jest prepun mladenačkih ideala, želi mijenjati svijet, ne zanima ga što jest, nego zašto, ali njegova pobuna koju smo vidjeli u predstavi na razini je tinejdžerskog bunta protiv svih starijih od dvadeset godina. Ulazak Janka Polića Kamova u njegov život, što su riječki gledatelji čekali sa posebnim zanimanjem, posebno je razočarenje. Kamov je predstavljen uglavnom kao pozer, povremeno klaunovskog ponašanja.
Glumci su se s tekstom i koncepcijom herojski nosili. Najveći teret bio je na Mirku Soldanu u naslovnoj ulozi, a izdvojila se, minucioznošću i toplinom Alida Delcaro u ulozi ostarjele Michelstaedterove sestre. No, sve u svemu, predstava nas nije prosvijetlila. Nakon njezinog gledanja nije jasno po čemu je Michelstaedter bio veliki filozof, nismo doznali ništa o demonima koji su ga razarali i razjarili, kao što ostaje nejasno i zašto se, prije ravno stotinu godina, taj mladi čovjek na pragu života, u 23. godini, ubio. Doista šteta, jer je taj ambiciozni i zahtjevni projekt, uz dobrog dramaturga, mogao gledateljima ponuditi puno, puno više.
© Ljubica Stipaničić, KULISA.eu, 29. studenoga 2010.
