Poetični dijalog (sa) stihovima

Kazalište Merlin, Zagreb: Za hljebom, za oblacima (prema stihovima hrvatskih pjesnika), red. Ana Merlin

  • Kazalište Merlin, Zagreb: Za hljebom, za oblacima, (prema stihovima hrvatskih pjesnika), red. Ana Merlin
    Poezija zavodi snovitošću, uljuljkuje ritmičnošću, uznosi metaforičnošću. I dok to odlično funkcionira u privatnosti čitatelja, u kazališnom činu može biti itekako kontraproduktivno, posebice ako izvođači prepuste vodstvo zavodljivom ritmu i rimi. Riskantnog zadatka stvaranja dramske strukture od stihova hrvatskih pjesnika, od Kranjčevića, Ujevića i Krleže do Pupačića, Vesne Parun i Vesne Krmpotić, primilo se Kazalište Merlin, stvorivši vrlo dojmljivu i poetičnu predstavu.

    Za hljebom, za oblacima ima trodjelnu strukturu: uronjenosti u vanjski i unutarnji rat koji se prostire od bojišnice do birtije, spoznaje ljubavi i dara majčinstva te završnog božanskog dodira. Najbolje funkcionira prvi dio, čemu razlog djelomice leži u osobini stihova koji o ratu progovaraju s dozom pripovjednosti i konkrecije te utišanog ritma i pjevnosti, dok pjesme o ljubavi i bogu naginju metafori, rasplinutosti i melodičnosti.

    Kazalište Merlin, Zagreb: Za hljebom, za oblacima, (prema stihovima hrvatskih pjesnika), red. Ana MerlinBez obzira na neujednačenost, predstava u cjelini je uspjela, i to zahvaljujući dvama bitnim elementima. Prvo, dramaturg Tomislav Zajec uspio je stihove pretočiti u dijaloge stvorivši jasnu i smislenu strukturu, ali i dramsku napetost, a ne tek scenske sudare stihovanih metafora i rima. Drugi i ključni dio uspjeha odlični je Ivan Horvat koji je nevjerojatno lako oživio stihove na sceni, pretvorivši ih u žive riječi. Niti u jednom trenutku nije dozvolio da ga zavede i povede melodioznosti stihova i cijelo vrijeme je dijalogizirao s njima, preispitujući ih u odnosu na njih same i na sebe, poigravajući se ritmom, emocijom i glumačkim izrazom. I sve to činio je s neopisivom lakoćom, glumačkom samouvjerenošću i sigurnošću, u potpunosti uvjerivši publiku u svaku svoju riječ, pokret ili gestu.

    Za razliku od Horvata, redateljica i izvođačica Ana Merlin i, rjeđe, Luka Barešić, povremeno su se prepuštali zavodljivosti i privlačnosti ritma stihova, vukući predstavu u ritmičku rasplinutost, što je dobro funkcioniralo kao protuteža Horvatovoj čvrstoći i jasnoći. To je najbolje potvrdio drugi dio, o ljubavi, u kojemu su Merlin i Barešić bili sami na sceni te nisu uspjeli prenijeti ritam iz prvog dijela. Razlika u pristupu stihu najbolje se vidjela na kraju predstave u trenutku spoznaje u kojemu su se Ana Merlin i Luka Barešić obratili publici uz objašnjenje: „Ja jesam“, dok se Ivan Horvat obratio samom sebi, u tom trenutku jasno spoznavši: „Ja jesam!“ 

    Kazalište Merlin, Zagreb: Za hljebom, za oblacima, (prema stihovima hrvatskih pjesnika), red. Ana MerlinEmocionalna gluma Ane Merlin posebice je došla do izražaja u pjevačkim dijelovima u kojima je bila odlična, i u komunikaciji s publikom kojoj je, omotana velom intime, prenosila riječi ljubavi. Mladi Luka Barešić u dijalozima je vrlo solidno parirao Horvatu čija je scenska energija i njega uznosila. Tek je na trenutke bio pretih i nerazumljiv ili pak površinski glasan, bez unutarnje buke. Glazba Vlatka Panića vrlo dobro se uklopila u atmosferu, dok je pokret na sceni prepušten improvizaciji glumaca, što se povremeno osjetilo zbog praznog hoda i nedovoljne osmišljenosti.

    Bez obzira na pad ritma ili poneki prazan hod, predstava Za hljebom, za oblacima u potpunosti je uspjela preći rampu i uvući publiku u ugodu poetičnosti, optimizma i plemenite misli, za što je najzaslužniji Ivan Horvat koji je na kazališnim daskama pokazao svu raskoš iznimnog talenta.

    © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 28. studenoga 2010.

Piše:

Igor
Tretinjak