Bilo kuda čudovišta svuda!

Umjetnička akademija u Osijeku i Muzej Slavonije, Osijek: Stanislav Marijanović, U potrazi za čudovištima, red. Hrvoje Seršić

  • Umjetnička akademija u Osijeku i Muzej Slavonije, Osijek: Stanislav Marijanović, U potrazi za čudovištima, red. Hrvoja Seršića, foto: Marin Franov
    Projekt oživljavanja Muzeja Slavonije u suradnji s akademskim slikarom Stanislavom Marijanovićem, započeo je kao ideja u ožujku 2009, kada se uprava Muzeja odlučila na neobičan potez – brendiranje. Svjesni pomanjkanja interesa, ali i općenite društvene letargije spram kulture, Muzej Slavonije odlučio je vratiti svoje posjetitelje s nesvakidašnjom pomoći – čudovištima. Započevši s  Marijanovićevom izložbom Čudovišta u Muzeju Slavonije, u sklopu Noći muzeja 2010., te prezentacijom slikovnice Čudovišta u muzeju iliti 1. tvrđavski rat za muzej protiv dosada nepoznatih čudovišta, projekt je dobio i novu dimenziju. Zahvaljujući suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku i Školom za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti slikovnica je pretvorena u dječju, glumačko – lutkarsku predstavu U potrazi za čudovištima. Dana 8. studenoga 2010., u prostorima Muzeja Slavonije, a u režiji i dramatizaciji Hrvoja Seršića (asistent lutkarstva na Umjetničkoj akademiji), čudovišta su oživjeli osječki diplomirani glumci - lutkari Petra B. Blašković, Aljoša Čepl, Nastasja Flajc, Nenad Pavlović te Giulio Settimo, Talijan, koji je u Osijek došao studirati upravo zbog specifičnosti osječke Akademije – lutkarstva. Za iznimnu likovnost lutaka i scenografije odgovorna je Saša Došen (docentica na Umjetničkoj akademiji) te učenici i profesori aranžersko-scenografskog odjela Škole za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti.

    Umjetnička akademija u Osijeku i Muzej Slavonije, Osijek: Stanislav Marijanović, U potrazi za čudovištima, red. Hrvoja Seršića, foto: Marin FranovVješto postavljena priča vodi gledatelje neobičnim danom Ive Kedera, radoznalog dječaka koji prilikom posjeta Muzeju Slavonije upoznaje nove stanovnike – čudovišta. Obilazeći muzejske prostorije s novostečenom prijateljicom – čudovištem Repaticom, Ivo kroz susrete s različitim čudovištima doživljava razne zgode i nezgode te saznaje mnoge korisne stvari (kako su čudovišta pobjegla u mirni i slabo posjećeni Muzej zbog ljudske nebrige za šume u kojima su živjeli, kako se mora ponašati prilikom posjeta muzeju…). Posjet Muzeju završava susretom s čuvarom koji Ivu optužuje za napravljeni nered i prati kući, gdje on obećava baki i čuvaru da će se sutra vratiti i pospremiti. Na kraju, kada uzbudljivi dan završi, Ivo liježe u krevet sretan, jer će se uskoro opet zaputiti u Muzej gdje ga čekaju novi prijatelji i nove stvari koje može naučiti.

    Kvaliteta predstave očituje se na više razina. Prva razina je primjerenost svih elemenata predstave dječjem uzrastu pa tako nema traga nasilju, seksualnosti, vulgarizmima i ostalim, djeci neprimjerenim elementima. Dapače, u zanimljivo scensko događanje uklopljene su korisne pedagoške poruke na nenametljiv način, obrazujući tako male gledatelje bez da ih se opterećuje i umanjuje zabavljačka funkcija predstave (djeca uče kako je nužno gledati lijevo i desno prije negoli se prijeđe cesta…). Zbog približavanja malim Osječanima izvedba je i prostorno lokalizirana pa tako Ivo opisuje put u Muzej vodeći nas kroz karakteristične prostore Grada Osijeka (Trg Ante Starčevića, Promenadu, Tvrđu…). Likovnost i raznovrsnost lutaka plijene pažnju tijekom cijele izvedbe i dočaravaju spoj magičnog i realnog svijeta u kombinaciji koja golica dječju maštu. Jednako tako i glazba (Arinka Šegando) daje dodatnu dimenziju sugestije uklapajući se ritmom i melodijom u događanja na sceni.
    Umjetnička akademija u Osijeku i Muzej Slavonije, Osijek: Stanislav Marijanović, U potrazi za čudovištima, red. Hrvoja Seršića, foto: Marin Franov
    Osim toga, predstava kroz zabavu, ples i igru te naratora prerušenog u čudovište ostvaruje tako intenzivnu pozitivnu interakciju s publikom da su djeca praktički ulazila na scenu. Glumački ansambl tako je, ponesen pozitivnim reakcijama publike, dao sve od sebe i demonstrirao znanja i vještine stečene školovanjem, ali i dašak talenta improvizirajući tijekom cijele izvedbe zbog tehničkih problema (nesretnim slučajem odvojila se noga na dvije lutke odmah na početku scene). Preciznost, vještina u animaciji, glasovne transformacije i česta izmjena pozicija na sceni (ovisno o vrsti lutke i događanju animatori se neprestano izmjenjuju kako bi osigurali tečnost radnje) potvrda je stasanja jedne nove generacije lutkara koji će zasigurno ponuditi  nove sadržaje i Gradu Osijeku i hrvatskom lutkarstvu.

    Zanimanje publike za ovakva nesvakidašnja događanja u Muzeju Slavonije potvrdila je i činjenica da na prvoj zakazanoj izvedbi nije bilo dovoljno mjesta za sve posjetioce pa su glumci pola sata nakon izvedbe odigrali još jednu. Osim navedenih didaktičko-kulturnih posljedica projekt je i dobar primjer da međusobna suradnja kulturnih institucija može oplemeniti, zabaviti i istovremeno približiti kulturu kako najmlađima tako i onima starijima građanima. Prema navodima ravnatelja Muzeja Slavonije, Grgura Marka Ivankovića, izvedba će nastaviti svoj put po muzejima i školama širom Hrvatske tako da se ne iznenadite ako prilikom posjeta muzeju ili školi sretnete čudovište!

    © Alen Biskupović, KULISA.eu, 17. studenoga 2010.

Piše:

Alen
Biskupović