Važnost i skrivene opasnosti slobode

Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb: Vladimir Nazor, Veli Jože, red. Zoran Mužić

• 
  Predstave za djecu, zaštićene staklenim zvonom djetinjstva, do neiskvarenih srdaca u pravilu pokušavaju stići scenskim putovanjem ispunjenim spoznajom uz dodatak razigranosti i vedrine te pokoji trnoviti prijevoj smutnje do sretnoga završetka. To, ovisno o drugim teatarskim elementima, u pravilu vrlo dobro funkcionira. No, čini se da su dječji junaci poput onih ih saga Harry Potter, Sumrak i sličnih globalno slavnih likova, koji se bez osmijeha na licima hrvaju s prilično mračnim protivnicima, djelovali na dječja očekivanja i na scenskim daskama, na što u kazalištu Trešnja očito nisu ostali hladni.
  
  Saša Anočić, ravnatelj Trešnje, u predstavi Gulliver u zemlji malih ljudi, koju je režirao u riječkom Gradskom kazalištu lutaka, izostavio je sretan završetak, dok nova predstava njegovog matičnog kazališta, Veli Jože ne bježi od turobnih prizora i scenskog ubojstva. Da taj novi poetski zaokret ili tek iskorak nije pucanj u maglu pokazala je reakcija uglavnom vrlo mlade publike na prvoj reprizi predstave o divu, nagradivši je poprilično burnim pljeskom.
  
  Nazorova pripovijetka mračna je i opominjajuća oda slobodi u kojoj potlačeni gorostas Jože odbacuje kmetske okove kako bi radio za sebe, a ne za druge. Okupivši divovske istomišljenike, osnuje gradić u kojemu ubrzo dolazi do prijepora i sukoba koji završe ubojstvom i povratkom kmetskim životima. No, nakon što je jednom osjetio slobodu, Jože se vraća svom razrušenom gradiću, čekajući da mu se pridruže i ostali slobodom zaraženi gorostasi.
  
  Nazorov tekst pun obrata Marijana Nola dobrim je dijelom očistila, usmjerivši priču na samu poantu – težnju za slobodom, pritom ne zaobišavši krv i usputne žrtve. Zoran Mužić komad je scenski vrlo zgodno razigrao, odlično riješivši vizualnu razliku između divova i patuljaka, ove potonje naguravši u malenu kulu, spustivši na koljena ili ih posjevši. U taj dinamičan i zabavan svijet redatelj je uranjao turobne i mučne prizore poput onog u kojem pijani Jože na sceni ubija jednog od divova ili brodskog susreta s animiranim divom Ilijom koji, zatvoren u utrobi broda, naslovnom junaku objašnjava nuždu slobode. Ilija je animiran sivim i crnim tonovima (Siniša Mataić) preko cijele pozadine scene što je, uz duboki odzvanjajući glas (Đuro Rogina) naglasilo mrak utrobe broda, ali i stanja duha gorostasa.
  
  Scensku ozbiljnost u naletima pojačala je Nazorova čakavica ispunjena zastarjelim riječima koje su jezično osjetljivom uhu odlično zvučale na sceni, ali su bile i kamen spoticanja (pre)mladim gledateljima. Kad smo kod mladosti, dojma smo da se donji prag predstave, sedam godina, ipak trebao povisiti na dvije znamenke.
  
  Jerko Marčić oblikovao je Velog Jožu na tragu naivnosti, simpatičnog u mekanom pokretu i duhovitoj čakavici, vođenog tek usput prikupljenim spoznajama. Djetinje naivno djelovao je i kad je, ponesen alkoholom i svađom, ubio drugog diva. Marčićevu lakoću divovskih pokreta i izvedbe vrlo dobro su pratili Hrvoje Barišić, Krunoslav Klobučar i Rakan Rushaidat kao divovi Liberat, Toma i Jurić. Radovan Ruždjak izuzetno duhovito i pomalo karikaturalno oblikovao je Kameglenga Civettu, odlično se poigravši njegovim patuljastim rastom i mogućnostima kretanja po koljenima i skokovima na punu dužinu nogu. Daria Lorenci Flatz (u alternaciji s Darijom Knez Rukavina) bila je vrlo dobra pripovjedačica Stoimena, diskretna, a dovoljno čvrsta da zadrži pažnju gledatelja.
  
  Božidar Koščak i Ranko Stojić solidno su odigrali svoje glumačke role, dok su nešto neuvjerljiviji bili u animiranju lutaka, dok je Dragana Marković Roić oblikovala vrlo uočljivu glumačku minijaturu.
  
  Kostimi (Danica Dedijer) i lutke (Gordana Krebelj/Sunčana Vrtarić) bili su u funkciji radnje, dok je scena Željka Zorice vrlo dobro podcrtala opreku dvaju svjetova – uređeni i sputavajući svijet patuljaka, odnosno ljudi, i slobodan, neograničen svijet divova.
  
  Veli Jože vrlo je solidno no pomalo neujednačeno iščitavanje lektirnog naslova s provalama turobnosti i tragedije u načelno razigranu cjelinu, a u funkciji upozorenja na važnost, ali i opasnosti (pretjerane) slobode.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 10. studenoga 2010.

Piše: