Lutkarski velikani otvorili PiF

43. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 27. kolovoza – 3. rujna 2010: Državno akademsko centralno kazalište lutaka Sergej Obrazcov, Moskva, Ruska Federacija: Sergej Obrazcov, Alexey Bondi, Zinoviy Paperniy, Zinoviy Gerdt, Semen Samodur, Vladimir Kustov, Neobičan koncert, red. Sergej Obrazcov, Semen Samodur / Kazalište Atelje 313, Sofija, Bugarska: Čarobnjak iz Oza, red. Petar Pashov jr.

• 
  Ovogodišnji PIF posvećen je javanki, odnosno javajki, tipu trodimenzionalne štapne lutke koju pokreće lutkar skriven iza paravana, a čast da otvori Festival dobilo je slavno rusko kazalište Sergeja Obrazcova s jednom od najslavnijih lutkarskih predstava 20. stoljeća, Neobičan koncert.
  
  Državno akademsko centralno kazalište lutaka Sergej Obrazcov, Moskva, Ruska Federacija: Sergej Obrazcov, Alexey Bondi, Zinoviy Paperniy, Zinoviy Gerdt, Semen Samodur, Vladimir Kustov, Neobičan koncert, red. Sergej Obrazcov, Semen Samodur
  
  Poput prošlogodišnjeg PIF-a, koji je otvorio Varijete Vittorija Podrecce demonstriravši malu školu povijesti marionete, 43. PIF otvorila je još jedna slavna predstava slavnoga lutkara. Sergej Obrazcov, najveći ruski i ponajveći svjetski lutkar i lutkarski inovator, osoba koja je lutkarstvu dala dignitet i promovirala lutkara u profesionalca, u Zagrebu je bio prije 27 godina, no njegova kultna predstava Neobičan koncert na red je spletom okolnosti i „povijesnih nepravdi“, kako je to rekla umjetnička voditeljica Livija Kroflin, došla tek sada. Predstava nastala 1946. godine, već 64 godine živi punim plućima i pred punim gledalištima, što ju je upisalo u Guinnessovu knjigu rekorda kao lutkarsku predstavu s najviše gledatelja na svijetu. Što je svih ovih godina čini svježom i zanimljivom publici? U prvom redu tu je savršena animacija koja u potpunosti osvaja i koja je temelj cijele predstave, a neugaslom šarmu pridonose i izuzetno graciozne lutke složenih mehanizama s mogućnošću pokretanja zglobova ruku i nogu, ali i otvaranja usta i očiju te okretanja brade, te topli humor čija parodičnost zaskočena vremenom na trenutke prelazi u pomalo naivnu i svakako dobroćudnu zafrkanciju.
  
  No krenimo redom. Neobičan koncert sastoji se od kratkih varijetetskih scena povezanih iznimno duhovitim te pomalo rezigniranim i ciničnim voditeljem, što pojačava njegov šarm. U samim scenama lutke parodiraju umjetnike različitih žanrova, od orkestralnog dirigenta preko krotitelja lavova, plesača, latinoameričkih glazbenika do upadljivo našminkane gospođe koja dirigira pudlicama i očito talentiranoj kokoši. Sam koncept, sličan Podreccinom, priziva tradicije u kojima je lutka bila metafora kratkoga daha, odnosno scenski vic, budući da je kao dio ulične umjetničke scene prvenstveno računala na gledatelje u prolazu.
  
  Iako sam koncept današnjem gledatelju prijeti potrošenošću strukture koja se ne razvija, nego ponavlja, vrhunski animirane javanke svojim šarmom i osobnošću iznova su plijenile pažnju toplim ismijavanjem živopisnih likova. Lutkari iza crnog paravana lutke su animirali bez pretjeranih pokreta, što je odlično dozirane naglašenosti, poput groteskno velikih usta i očiju, dodatno podcrtavalo. Također, svaku lutku su oblikovali sa samo njoj pripadajućim pokretima tijela i gestama lica, čime su im unijeli osobnost i samosvojnost, te je primjerice u plesačkom paru muškarac imao nešto čvršće pokrete od žene, koja je više lelujala, čime su jasno odredili međusobne odnose. 
  
  Za kraj, kao dar PIF-u, ruski lutkarski virtuozi izašli su ispred paravana i pokazali publici skladnost vlastitih pokreta pri izuzetno složenoj i slojevitoj animaciji lutaka, time dodatno pojasnivši bezvremenost Obrazcovljevih javanki.
  
  Kazalište Atelje 313, Sofija, Bugarska: Čarobnjak iz Oza, red. Petar Pashov jr.
  
  Uvertira prije svečanog otvorenja pripala je bugarskom kazalištu Atelje 313, sa znanim Čarobnjakom iz Oza. Priča je to o malenoj Doroti koja bijeg od turobnosti potraži u svijetu sna i mašte gdje susreće strašilo bez mozga, Limenka bez srca i lava bez hrabrosti, te vesela družina kreće čarobnjaku iz Oza da im pomogne ispraviti vlastite nedostatke. Tradicionalno odlični bugarski lutkari svake godine na PIF-u čine festivalske vrhunce, a na tom je tragu i Atelje 313. 
  
  Redatelj Petar Pashov jr. poznatu priču dijelom je postavio kao mjuzikl (potpisuje i glazbu) čiji su odlični glazbeni umeci označavali ritmičke vrhunce predstave, ali i popunjavali razigrane promjene scena. Ujedno, strukturu je očistio od suvišnih digresija, čijom žrtvom je pao psić Toto koji se ne pojavljuje u predstavi. Dodatni sloj predstavi dali su lutkari koji su izlazili iz uloga animatora lutaka, komentirajući razvoj događaja i međusobno se dogovarajući kako će pomoći nezadovoljnoj djevojčici, čime su se postavili u poziciju stvaratelja njenog svijeta. Polina Hristova odlično je animirala malenu Doroti, pokrete i geste joj oblikovavši realnim i suzdržanim, pojačavši time karakterne crte. I ostali lutkari, Silvia Nikolova, Georgi Tenev, Stanislav Stanev, Ivelina Koleva i Dimitar Stefanov, oblikovali su svoje lutke na tom tragu, karakterno ih dodatno podcrtavši. Tako je strašilo lelujalo scenom, Limeni se kretao ukočeno, dok je lav skrivao svoje plahosti iza lažnih razmetljivosti, ali i usputnih paravana.
  
  Scena Dimitra i Petije Dimitrove svojim se funkcionalnim minimalizmom odlično prilagođavala radnji, cijelo vrijeme zadržavši okvir Dorotine kuće kao diskretni upozorenje malenim gledateljima kako je sve to ipak samo san, a prostor rješavanja pravih problema ipak je java. Na kraju kritika koja ide na dušu jezičnoj barijeri i organizatorima zbog nedostatka titlova. Predstava je za naše gledatelje imala pokoji neprevedeni dijalog na bugarskom previše, što nije pridonijelo niti razumijevanju u redovima publike niti samoj predstavi koja je ostala dijelom neshvaćena.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 29. kolovoza 2010.

Piše: