Potez s predumišljajem

Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Ray Cooney, Kidaj od svoje žene, red. Sulejman Kupusović

• 
  Kidaj od svoje žene lagana je vodviljska Cooneyjeva kazališna uspješnica često i uglavnom uspješno igrana i na domaćim pozornicama. Logično je bilo, slijedom ovogodišnjeg repertoarnog odabira dubrovačkog kazališta, očekivati ovakav ili sličan izbor, posebice u okolnostima novih napora u oživljavanju dubrovačke teatarske utihnulosti koja, čini se, i ovom, četvrtom ovogodišnjom premijerom iznova vraća kazališne navike, nudi nove naslove i oživljuje glumačku i teatarsku energiju grada. U takvim, umjetničkim i kazališnim kriznim i recesijskim okolnostima ravnatelji kazališta u pravilu i najčešće posežu za repertoarnim odabirom koji će zabavom prizvati gledatelja, puniti gledališta i otvarati i neke druge zahtjevnije mogućnosti.
  
  Koliko god se to činilo linijom manjeg otpora i igrom na sigurno, što opet svjedoči o akutnosti trenutačne situacije, dubrovački slučaj takvom praksom ostaje jednim od mogućih izbora koji će tek u skorijoj budućnosti dobiti potpunu i pravu valorizaciju. Možda već kod najave nove sljedeće sezone. Ray Cooney, glumac, redatelj, pisac, scenarist i vlasnik vlastitog kazališta, kompletan je autor s pokrićem izravnog dugogodišnjeg kazališnog iskustva, ali i njegovih komercijalnih priziva i mogućnosti pa je tako (p)ostao rado igranim i gledanim autorom. Kao i neke druge njegove komedije, Kidaj od svoje žene često je, najčešće s predumišljajem, igrani naslov u domaćim i profesionalnim i amaterskim kazališnom krugovima.
  
  Dvostruki život taksista Johna Smitha sa dvije supruge, dva stana u susjedstvu, dva braka koja dijeli kao i svoje dane, noći i životne rasprede – urušava se slučajnom automobilskom nezgodom koja remeti ustaljenost njegova dvostrukog života i otvara nove zapletenosti aktera svjesno ili slučajno upletenih u njegovu svakodnevnicu, iznenada i neočekivano poljuljanih alibija. I ne slučajno taksist, John Smith svoje redovite i životne vožnje uspijeva koordinirati sustižući ih i kontrolirajući, sve do iznenadne nezgode koja remeti dobro uhodani životni mehanizam, koliko god on bio apsurdan i riskantan u avanturi naslućujućih posljedica. Coney brzom izmjenom prizora, duhovitim dijalozima i neočekivanim situacijama, igrajući se namjerno izazvanim nesporazumima, otvara i nudi mogućnost glumcima za dinamičnu i komičnu igru kojoj je isključiva nakana zabava i smijeh. Takvoj namjeri, koju bez ostatka slijedi i Kupusovićev redateljski koncept, prinos daju scenografija Marina Gozzea, kostimi Jelke Grljević i glazbeni izbor Paole Dražić Zekić.
  
  I naravno glumci, predvođeni Branimirom Vidićem Flikom (John Smith) u glavnoj ulozi, njegovim suprugama različitih navika i adresa koje, svaka na svoj način, i energično i posesivno igraju Jasna Jukić (Mary Smith) i Helena Kovačić (Barbara Smith), zatim Zdeslav Čotić (Stanley Gardner) – predstavivši se kao novi glumački potencijal dubrovačkog kazališta, Hrvoje Sebastijan (Bobby Franklin) i, kao istražitelji poručnici Edi Jertec (Porterhouse) i Antonio Franić (Troughton) te Davor Erceg u epizodi novinarskog izvjestitelja.
  
  Redatelj Sulejman Kupusović dovoljno vješto, ritmički brzo i precizno gradi vodviljske situacijske i zaigranosti Conneyjevog lakog komada provocirajući i potičući tako glumačku energiju raspoloženog ansambla dubrovačkog kazališta koji ostvaruje lako gledljivu, konciznu i, u svom žanru, doslovnu i nepretencioznu predstavu koja će uspješnost, nakon premijere, provjeravati i mjeriti, za očekivati je, odazivom publike i dobrim raspoloženjem u gledalištu.
  
  © Davor Mojaš, KULISA.eu, 28. svibnja 2010.

Piše: