Glumac i publike

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 39/40, Hrvatski centar ITI, 2010.

• Zbog dinamike izlaženja časopis Kazalište koncepcijski je okrenut tematima dok kazališne kritike zauzimaju manji prostor. Naglašenijim otvaranjem univerzalnim kazališnim temama, s povodom, ali ne i vremenskim ograničenjem, Kazalište efektnije zaobilazi kašnjenja.
  
  Najveći temat broja naslovljen O publici uredio je Mario Kovač, koji naslovnoj temi pristupa iz različitih perspektiva – od suvremenih teorijskih istraživanja publika u eseju Ozane Iveković Od kazališne publike do kazališnog događaja i vrlo iscrpnoj analitičkoj studiji Darka Lukića Cijeli svijet su publike o istraživanju publika u suvremenoj zapadnjačkoj teatrologiji, do konkretnog određenja publika u samom kazališnom činu. Za istaknuti je Kovačev tekst o aktivnoj ulozi gledatelja u kazališnim poetikama Augusta Boala i Jerzyja Grotowskog, te dvostruko promatranje publike u kazalištu za djecu: kroz prizmu materijalne dobiti u tekstu Vitomire Lončar Publika u kazalištu za djecu i različite stupnjeve aktivnog sudjelovanja malih gledatelja u predstavi u eseju Ivice Šimića Kazalište participacije – kazalište sudjelovanja publike u predstavi. Temat zatvara vrlo zanimljiv razgovor Marija Kovača s Vilijem Matulom, jednim od osnivača Publike za posebne namjene.
  
  Temat posvećen 15. konferenciji PSi urednica Višnja Rogošić oblikovala je iscrpno, od intervjua s organizatorima Marinom Blaževićem i Ladom Čale Feldman te razgovora s Fionom Templeton, jednom od sudionica, preko pregleda konferencije do kritičkog osvrta na pojedine programe. Treći temat urednice Suzane Marjanić četvrti je dio Zooscene podnaslovljen Animalizam i izvedbeni studiji.
  
  Minulu 2009. godinu UNESCO je povodom desete godišnjice smrti i pedesete godišnjice osnivanja Kazališta 13 redova proglasio godinom Jerzyja Grotowskog, a Kazalište je jednom od najvećih kazališnih vizionara dvadesetog stoljeća odalo počast prijevodom nekoliko tekstova njegovog prvog suradnika te jednog od osnivača njegovog kazališta, Ludwika Flaszena. Tekstovi, koje je priredila i s poljskog prevela Jelena Kovačić, vrlo su živa razmišljanja i komentari uz neke od ključnih predstava te esej o glumcu kako ga vidi Gotowski.

  Dalje u prošlost, preko osvrta Hrvoja Ivankovića na objavljenu korespondenciju Iva Vojnovića (Tako je pisao gospar Ivo) s naglaskom na teatrološki zanimljive epistule koje nam približavaju životom i djelom izuzetno slojevitog dramatičara, do renesansnog kazališta. U vrlo informativnoj i jasnoj studiji Maskerate i cingareske Petra Jelača ta dva tipa izvedbenih umjetnosti određuje povijesno i prostorno, ukazavši na izvore u pokladama te povezavši cingareske sa svugdje prisutnim negromantima. Ujedno, upućuje čitatelja na izvore na Internetu gdje može pogledati današnje video-rekonstrukcije izrečenog.
  
  Sjećanje na velikog hrvatskog glumca Vanju Dracha (1932-2009) pomalo je hladno i školnički napisala Nives Madunić Barišić, ne uspjevši poentirati na početnoj motivskoj točki Dracha kao izvora njene upućenosti prema kazalištu.
  
  Jasen Boko vrlo pregledno i zanimljivo predstavio je kazališni festival Dialog u Wroclavu. Prava šteta je što je poglavlje Međunarodna scena uglavnom okrenuto uvijek istim kazališnim sredinama.
  
  Od intervjua, tu su razgovor Lade Martinac Kralj s Elvisom Bošnjakom povodom osnivanja kazališta PlayDrama i Hrvoja Ivankovića s Georgijem Parom povodom prošlogodišnje Nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje dodjeljene mu na prošlogodišnjoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta, koji se bez uvijanja osvrće na svoje učitelje, kritike, rad na ADU, nezadovoljstvo, ali i daje svoje viđenje budućnosti. Po običaju, i ovaj dvobroj zatvaraju dvije nove drame, Pismo Heineru M. Gorana Ferčeca i Ružni Mariusa von Mayenburga, vrlo zanimljiva drama paradoksa, pomalo groteske, stalnog prijenosa uloga, izgleda i maski, sve u svrsi kritike suvremenog svijeta koji se naslanja na vanjski izgled i plastične operacije kao rješenje za životne probleme, usput pretvarajući ljude u kopije neznanog originala.
  
  Zaključno, i ovaj dvobroj Kazališta nudi pregršt vrlo zanimljivih tema i eseja, razgovora i kritičkih osvrta. Nadamo se da će vremenski trajni temati preuzimati prostor tekstova posvećenih predstavama s festivala što su iza nas više od šest mjeseci (tekst o prošlogodišnjem Eurokazu).
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 4. travnja 2010.

Piše: