Domaći u Vukovaru
Scena Martin Javne ustanove u kulturi Hrvatski dom Vukovar: Ivana Brlić–Mažuranić, Šuma Striborova, red. Himzo Nuhanović (u suradnji s Profesionalnom lutkarskom scenom Ivana Brlić–Mažuranić, Zagreb)
-
Šuma Striborova hrvatske književnice Ivane Brlić–Mažuranić (dramatizacija Leda Festini iz 1999.), prva je profesionalna lutkarska predstava novoosnovane Scene Martin Hrvatskog doma Vukovar gdje je premijerno izvedena 24. veljače 2010. Pokretanje te lutkarsko–dječje scene veliki je korak ka osnivanju buduće profesionalne scene i profesionalnog ansambla u Gradu Vukovaru. Tim povodom pismo čestitke Hrvatskom domu Vukovar uputio je Zvonko Festini, predsjednik hrvatskog centra UNIMA-e. Pismo je po završetku predstave prisutnima pročitala Ivanka Miličić, ravnateljica Hrvatskog doma Vukovar. Vukovarska Šuma Striborova realizirana je u suradnji sa zagrebačkom Scenom Ivana Brlić-Mažuranić koja je ustupila lutke i scenografiju (Vesna Balabanić) te glazbu (Arsen Dedić) iz svoje istoimene predstave premijerno iz 1999. godine u režiji Zvonka Festinija.
„Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao, da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka – svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta.“ (Ivana Brlić Mažuranić, Priče iz davnine) Rečenice su to koje nas vode u bajkoviti svijet starice majke, njezinog sina, snahe guje, Domaćih, Malika Tintilinića te Stribora, mudrog starješine začarane šume, likova kojima se mnogi od nas, kako mali tako i veliki, uvijek iznova obraduju.
Toplu i plemenitu priču iz davnine, u kojoj dobro na kraju pobijedi zlo, dočarali su nam mladi glumci, diplomanti glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku Andrea Giordani (Cvijet, Majka, Kokoš), Ivana Horvat (Snaha, Djevojče, Domaći), Vedran Komerički (Sin, Stribor, Jelenko, Seljanka, Domaći) te Petar Konkoj (Drvo, Guja, seljak, Malik Tintilinić).
Režiju potpisuje Himzo Nuhanović, kojemu je to ujedno i prva režija lutkarske predstave. U redateljskoj zamisli i adaptaciji književnog predloška predstava nije zaživjela kao koherentna cjelina, ponajviše stoga što su pojedine scene dramaturški prekratko odrađene, dok su druge preduge, čime se time narušava ritam predstave. Nadalje, u trenucima u kojima bi redatelj trebao biti treće oko, onaj koji ima pregled nad cjelinom i pomaže glumcima u rješavanju problema mizanscene, pokazalo se da to nije slučaj. Primjerice, lutka Sina ima samo torzo bijele, krem i smeđe boje, a noge glumca trebale bi biti noge lutke, no do te željene transformacije ne dolazi jer je torzo lutke u svijetlim bojama, a glumac na sebi ima crnu tehniku.
Predstava je vizualno dobro osmišljena, no unatoč činjenici što je scenografija posuđena te time unaprijed određena, šteta je što nisu bolje iskorišteni tehnički uvjeti i odlična oprema koju ima Hrvatski dom u Vukovaru, pogotovo za one dijelove predstave u kojima se trebaju postići posebni efekti na sceni.U redateljskom konceptu i ideji Šume Striborove, mladi glumci – lutkari su na sebe preuzeli velik dio posla, prvenstveno stoga što u radu na predstavi nisu imali pomoć u lutkarskom pogledu. Pokazali su htjenje, volju i znanje, a lutke (tehnika bunraku, štapne, stolne) u njihovim su rukama bile razigrane i žive na sceni od samog početka predstave. Publiku su najviše dojmile scene u kojima se pojavljuju razigrani i luckasti Domaći te Stara majka. Toplinu i energiju tih likova i njihovih lutki publika je znala prepoznati i nagraditi.
Šuma Striborova Scene Martin nije bila predstava kakvu smo očekivali, no hvalevrijedno je činjenica da je mladim glumcima – lutkarima pružena prilika da pokažu umijeće i znanje, te da su se novoosnovanom scenom otvorila vrata i njihovim kolegama koji su voljni podijeliti svoju ljubav prema lutkarstvu s drugima. Kako bi Scena Martin zaživjela na pravi način, treba se nadati da će naći i financijskih sredstava za lutke, kostime, scenografije kojima će opremati svoje predstave. Do nekog novog projekta zaželimo i Sceni Martin i ovim mladim ljudima neka Šuma Striborova i dalje živi.
© Katarina Žeravica, KULISA.eu, 8. ožujka 2010.