Razigrano buđenje prirode

Kazalište lutaka Zadar: Ivica Šimić, Vrtuljak tajni (četiri godišnja doba) – Proljeće, red. Ivica Šimić

• Prvi dio ciklusa predstava Vrtuljak tajni (četiri godišnja doba), predstava Proljeće Kazališta lutaka Zadar, nastala po ideji Ivice Šimića, ujedno i redatelja ciklusa, gostovala je u zagrebačkoj Maloj sceni. U Proljeću riječ je o buđenju prirode, odnosno pokušaju izvođačice (Sanja Zalović) da zazeleni golu zemlju i oživi je drvećem, travom, cvijećem... Taj centralni dio predstave slijedi nakon uvoda s razigranom lopticom na užetu i neuspješnom igračicom golfa, čija je osnovna funkcija stvaranje prisne, duhovite i neformalne atmosfere. Predstavu zatvara djeci nimalo razumljivo uklapanje priče u biblijski okvir smještanjem Adama i Eve te ostalih aktera izgona iz raja na razbuđenu zemlju.
  
  Bez obzira na suvišan kraj, Ivica Šimić predstavu je postavio djeci razumljivo i duhovito, nalik bliskoj im igri u pijesku, te je posebno zanimljiv bio odnos malenih gledatelja i scenske iluzije. Djeca su se u priču uključivala komentarima, ali i boravkom na pozornici, čime su i sama postajala dijelom toga imaginarnog svijeta. Također, otvorenim početkom u kojemu su stupili u prostor igre u tijeku, i otvorenim završetkom u kojemu je izvođačica pozvala male gledatelje da zajedno s njom posade još zelenila u zemlju, djeca su i naglašenije postala akteri, dok je scenska iluzija postala scenska realnost, a poruke, osmijesi i radost postali su stvarniji.
  
  Pažnja malih gledatelja u cjelini se usmjerava na komad zemlje iz kojega izviru priča, akteri i, uvjetno rečeno, scenske napetosti. Sanja Zalović u ulozi krtice vrtlarke, koju kraj predstave uzdiže u božansku poziciju stvarateljice, bila je vrlo duhovita u pokušaju oživljavanja zemlje, alatki i poneke životinjice. Također, odlično je komunicirala s dječjom publikom, potičući ih da auditivno i taktilno sudjeluju u predstavi, ali im niti u jednom trenutku ne prepustivši inicijativu. Vrlo duhovitim, karikaturalnim glasom i onomatopejskim glasanjem, glumačkim gestama i grimasama, cijelim tijekom igre zadržala je pažnju djece i vrlo ih lijepo vodila kroz pokušaj zemlje da zimsku bjelinu i uspavanost pretoči u proljetno zelenilo, kao u zgodnoj dosjetki gdje se drvo uz pomoć dječjih toplih dahova iz bijele cvjetače pretvorilo u zelenu brokulu.
  
  Uloge lutaka, odnosno scenskih aktera, preuzele su alatke, vlati trave, dijelovi povrća, cvjetovi i lutkice krtice i crva, koje je Zalović lakoćom animirala, ali tek do stupnja oživljavanja, ne i karakterizacije.
  
  Davor Grzunov na fruli i saksofonu prerijetko je glazbu uzdizao do pozicije zvučnog aktera u dijalogu s glumicom, za što je imao dosta prostora, nego se više zadržavao u ulozi zvučne kulise. Kostimografkinja Hana Letica glumicu je vrlo simpatično i duhovito pretvorila u smiješnu poluslijepu krticu s debelim naočalama i sa svjetlom na kapi, a njezin kaput s puno džepova pretvorila u mjesto iz kojeg izviru i u kojemu nestaju scenski predmeti.
  
  Predstava Proljeće vrlo je simpatična vrtlarska šetnja od ogoljele zemlje do probuđene životne bujnosti, koja bi bila još bolja da nije išla za potpuno suvišnom biblijskom kontekstualizacijom. Sanja Zalović odličnom je karikaturalnom glumom uspjela pridobiti dječju pažnju, također u pomalo tankom lutkarskom sloju, vrlo dobro oživjevši alatke i lutkice.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 27. veljače 2010.

Piše: