Bećarski mjuzikl s matrice

Gradsko kazalište mladih Split: Ivan Kozarac, Đuka Begović, red. Srećko Ernest Berec

• Pretpremijerno izvedba monodrame Đuka Begović, nastale prema romanu Ivanu Kozarca i u režiji/dramatizaciji/izvedbi Srećka Bereca, ispunilo je 14. listopada dvoranu Gradskog kazališta mladih u Splitu, većinom osnovnoškolcima kojima je predstava i namijenjena, očito kao supstitut lektiri.
  
  Jednosatna monodrama zamišljena je kao svojevrsni bećarski mjuzikl, jer je struktura monološke ispovijesti Đuke Begovića ispresijecana nizom tamburaških narodnih pjesama koje izvodi sam Berec u pratnji šesteročlanog sastava Bosutski bećari. Berec je adaptirao psihološki roman Ivana Kozarca u monodramu u kojoj odabire niz različito obojanih epizoda, želeći time naglasiti diverznost lika koji je istodobno ljubavnik, ubojica, luda glava, najveći lola i još mnogo toga. Monodramska je izvedba zahvalna ako se sjetimo da je Kozarčev roman pisan u prvom licu. Scenografija je oblikovana kao ukras samom izvođenju, uz nekoliko kulenovih seki i nešto drveta, stol i vješalicu za kapute.
  
  Najveća je slabost predstave tamburaški sastav koji glazbu ne izvodi uživo nego je soundtrack predstave pušten sa matrice. Nedopustivo! Čemu dovođenje tamburaša na scenu i naglašavanje da je riječ o mjuziklu? Čak i s trake, izvedba sastava je traljava te su sasvim neuvjerljivi kao slavonski cigani iz Kozarčeva romana.
  
  Berec se, čini se, odlično zabavio pred tinejdžerima, raspojasavši se uz bocun vina, a često neadekvatnim pjevanjem kao i gestikulacijom kojom insinuira seksualne i razvratne aspekte ličnosti Đuke Begovića, nasmijao je većinu auditorija.
  
  © Mario Županović, KULISA.eu, 16. listopada 2009.

Piše: