U pelenama

Lutkarska scena Ivana Brlić Mažuranić, Zagreb: Zlatko Krilić, Jaje, red. Dražen Ferenčina

• Jedan od najizvođenijih, ako ne i najizvođeniji tekst suvremene hrvatske drame jest Jaje Zlatka Krilića, sjajna priča o dječaku koji otkriva što se sve može izleći iz jajeta. U predstavi susrećemo najrazličitije likove, od ptica i insekata preko vodozemaca i morskih životinja, dakle savršen svijet za lutkarsko kazalište. Posljednje uprizorenje djela premijerno je izvedeno krajem rujna u režiji Dražena Ferenčine na Sceni Travno ZKL gdje svoje predstave izvodi beskućna Lutkarska scena Ivana Brlić Mažuranić.
  
  Darovita mlada kreatorica lutaka iz Rijeke Luči Vidanović i ovaj put je pokazala zašto joj proriču blistavu budućnost – lutke životinja su zgodne, pokretljive, s elementima koji pokazuju da se radi o mladim životinjama točnije djeci (dudica u ustima, pelenice i slično), a scenografija složena od kocaka, premda nije ništa nova, dopadljiva je i funkcionalna.. Čak i kada zvijeri pokazuju buduću zlu ćud, poput krokodila koji grize ruku, nije to opako i nema straha. Mario Mirković je skladatelj pjesama za koje su riječi napisali Krilić i Ferenčina, no ono što uvijek zamjeram predstavama jest snimka preko koje glumci oponašaju pjevanje (ovdje čak i pjevaju i to nije dobro).
  
  Redatelj Dražen Ferenčina odveć je opušten, da ne kažem šlampav u režijskim zahvatima, jer vidjeli smo i njegovih boljih lutkarskih predstava. Posebice u radu s glumcima, ovaj put animatorima. Nema razloga tepati pri animiranju likova! Ako kažem da je Željko Šestić znatno bolji od ostalih (on je istinski sjajan), onda je mudrima jasno kakvi su ostali Luka Juričić i Ksenija Gregurić. No, svakako je dobro imati jedno svježe jaje opet na kazališnoj sceni, a šarm lutaka nadoknađuje mrmljanje namćora.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 2. listopada 2009.

Piše: