Nepotrebna trivijalizacija

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Ivo Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, red. Zoran Mužić

• Drama Svečana večera u pogrebnom poduzeću Ive Brešana snažna je satira i kritika velikih apetita malih ljudi, koja razotkriva najniže porive u svim porama društva, od poduzeća preko crkve i umjetnosti do politike.
  
  Doktor i Mušica odluče se poigrati pohlepom ključnih ljudi maloga mjesta, lažno se predstavivši kao bogati povratnik John Gršković i Maksimilijan Della Scala, posljednji potomak plemićke obitelji čija su jedina preostala bogatstva u obiteljskoj grobnici. Ključ trika kojim će nasamariti mjesne moćnike nalazi se u grobnici, koju će lažni Amerikanac zaželjeti za mjesto svog posljednjeg počivališta, a direktor pogrebnog poduzeća će mu za obećana bogatstva i uz svesrdnu pomoć predstavnika lokalne vlasti i crkve to i omogućiti. Problem će se pojaviti kad na scenu stupi lažni Della Scala, zahtijevajući novac za otkup emocionalnih boli zbog oskvrnuća počivališta predaka.
  
  Drama, u vrijeme objavljivanja izuzetne kritičke oštrine, na scenu kazališta Komedija postavljena je bez osuvremenjivanja, s pretpostavkom da je i danas, tridesetak godina kasnije, dovoljno aktualna. Međutim, aktualnost se zadržala tek u sloju pohlepe i težnje materijalom, dok je metaforički sloj složenosti političke situacije tadašnjeg društva i najave raspada nekadašnje državne tvorevine izgubljen.
  
  Redatelj Zoran Mužić djelo u kojem nosivu snagu i oštru satiričnu crtu ima riječ, pokušava je dovesti do krajnje groteske, ispunivši radnju (pre)jeftinim dosjetkama na prvu loptu. Međutim, time je zatomio satiru i ironiju, stvorivši tek predstavu lakog humora. Također, neki dijelovi dramaturški su suvišak u današnjem kontekstu.
  
  U pokušaju stvaranja groteskne atmosfere većina glumaca rabi pretjerane geste a povremeno i tjelesne kretnje, što počesto vodi u preglumljivanje. Zvonimir Zoričić glumi Doktora i Johna Grškovića, kojega oblikuje dosljedno i bez pretjerane parodije, stvarajući duhovitost prvenstveno duhovitim hrvatsko-engleskim naglaskom, usput s lakoćom manipulirajući ostalim likovima, kako sadržajno, tako i glumački. Igor Mešin u ulozi Murine, direktora pogrebnog poduzeća, pada u scenama u kojima treba prikazati nervozu, gubeći se u pretjeranom pokretu i sebi svojstvenom preglumljavanju.
  
  Vinko Kraljević (Mikac) vrlo je nerazumljiv u govoru, a glumi s ironijskim odmakom koji nelogično prekida krivo pozicioniranom emocijom, da bi mu na kraju, u završnom kulminacijskom govoru na svečanoj večeri, nedostajalo emocionalne eksplozivnosti. Davor Svedružić (Kozlina) i Vid Balog (Don Felicije) uspjelo su oblikovali svoje role, dok je njihov diskretan humor, kao i onaj Gorana Malusa u ulozi Grobara, vrlo učinkovit.
  
  Scena Darka Bakliže funkcionalna je, ali i ne više od toga. Glazbi Igora Karlića osnovna je funkcija pokriti promjene scena. Zvuk cvrčaka pretače se u glavnu glazbenu temu, stvarajući atmosferu i lažni spokoj. Kostimografkinja Elvira Ulip vizualno vrlo kvalitetno prenosi dalmatinski grad na scenu.
  
  Svečana večera u pogrebnom poduzeću tek je duhovita predstava koja ne koristi sve potencijale predloška. Paralelne radnje na sceni guše riječ na račun jeftinih gegova, dok se dio glumaca dramaturški neopravdano nameće gledatelju. Sve to stvara kazališnu kakofoniju i otupljuje oštricu satire.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 16. lipnja 2009.

Piše: