Razigrana i duhovita komedija

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Ante Tomić, Ljubav, struja, voda & telefon, red. Vinko Brešan

• 
  Predstava Ljubav, struja, voda & telefon (nastala po romanu Ante Tomića kojeg je dramatizirala Željka Udovičić) naslovom povezuje ljubav s osnovnim životnim pratiteljima poput računa za struju, vodu i telefon, no u samoj predstavi više je riječ o emocijama i žudnji nego o egzistencijalnim pitanjama i željama za zadovoljenjem materijalnih potreba. Odluka Lidije, glavnog lika komedije, da svoje ljubavničke usluge počne naplaćivati, jer se "cijelo vrijeme osjeća poput prostitutke koja radi besplatno" nije motivirana potrebom za plaćanje režija (Lidija je situirana vlasnica frizerskog salona), nego željom da promijeni odnos ljubavnika prema sebi.
  
  Oko tog osnovnog dramskog zapleta nastaje duhovita komedija puna stereotipa, poput odabira frizerskog salona kao centralnog mjesta malih ženskih razgovora, tipiziranih likova te učestalog podsmjehivanja slabostima suprotnog spola. Sama predstava jezično je uronjena u splitski žargon koji na daskama Kerempuha ne djeluje posve prirodno, no premda je frizerski salon mjesto ženskih ćakula u Zagrebu baš kao i u Splitu, rečenice Ante Tomića bile bi uništene lokalizacijom.
  
  Redatelj Vinko Brešan pomalo trivijalan tekst postavlja na pozornicu uz mnogo kazališne zaigranosti i domišljatosti. Predstava je ispunjena odličnim režijskim rješenjima poput scenskih dolazaka pomoću pokretnih traka te izvedbenih oživljavanja situacija iz dijaloga u kutovima scene, čime likovi postaju ilustracija uronjena u kazališnu imaginaciju, i time bivaju dvostruko omotani kazališnom iluzijom. Prelasci iz scene u scenu odlično su riješeni te gledatelje uz pomoć glazbe, smrznutih slika i glumačke mime redatelj vrlo efikasno vode različitim dramskim prostorima.
  
  Linda Begonja (inače porijeklom Zadranka), u oblikovanju Lidije uglavnom se drži hladne ironije kojom postiže distancu u odnosu na gledatelja, ne posežući za emocijom u trenucima kad se od nje to očekuje. Time ne uzdiže lik na poziciju tragikomike, nego ga zadržava u poziciji neke vrste ironičnog komentara. Od ostalih likova Ana Maras vrlo dopadljivo i razigrano oblikuje lik nezrele frizerske pomoćnice Branke, a Zlatko Ožbolt je kao ljubavnik Dinko odličan u neverbalnim scenama, dok je u dijaloškim dijelovima neuvjerljiviji. Vrlo dobri Borko Perić Marina oblikuje od početne nesigurnosti do završne emocionalne čvrstoće te tvori jasnu opreku Dinkovoj samodopadnosti. Anita Matić Delić sporedni lik Mare stvara izuzetno duhovito te svakim izlaskom na scenu unosi dodatni humoristični element. Iz bogate galerije sporednih likova izdvajaju se Luka Petrušić i Ivan Đuričić koji oblikuju vrlo privlačne epizode.
  
  Glazba Mate Matišića vrlo je raznovrsna i kreće se od cirkuskih tonova preko suvremenog techna do ambijentalne glazbe te pravilnim doziranjem oblikuje atmosferu, ali i scenske prostore. Scenografija Miljenka Sekulića vrlo je funkcionalna te pokretljivošću otvara mogućnost prelijevanja jedne scene u drugu uz efektno rješavanje ulaska na pozornicu i odlaska s nje.
  
  Zaključno, premda Ante Tomić u djelu Ljubav, struja, voda & telefon nije iskoristio sav potencijal početne ideje, redatelj Vinko Brešan je sa svojim timom uspio od njega stvoriti vrlo razigranu i duhovitu predstavu.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 5. svibnja 2009.

Piše: