Trivija seksualnih aluzija

Kazalište Moruzgva, Zagreb: Olja Runjić, Gola u kavezu, red. Ivan Leo Lemo

• Predstava Gola u kavezu kazališta Moruzgva nastala je po tekstu Tripice autorice Olje Runjić. Riječ je o tipično ženskom komadu koji se obrušava na muški svijet, oplakujući tragičnost bivanja ženom. Tri prijateljice, karakterno različite, okuplja emocionalna kriza jedne od njih. Kroz razgovor potpomognut alkoholom ogoljuju se prošlosti opterećene muškarcem kao pokretačem tuga i nezadovoljstava, ali i radnje same, te se otvaraju pitanja vezana uz majčinstvo.
  
  Priča je ispričana brzo i dinamično, s naglašenim komičnim elementima. Redatelj Ivan Leo Lemo ne intervenira previše u uglavnom dijalošku dramu, tek na početku predstave oblikujući paralelne radnje koje se pretaču u jedinstvenu. U tkivo predstave efektno umeće songove, prepjeve hitova iz osamdesetih u izboru Willyja Miličevića, no problem je slogovna preopterećenost prepjeva, što im djelomice smanjuje pjevnost. Također, sama izvedba songova prilično je slaba, a prati je nedovoljno iskorištena koreografija pokreta (Larisa Lipovac), koja zbog neuigranosti ponekad djeluje poput improvizacije. Pretjerano optimističan kraj slabiji je od ostatka predstave.
  
  Gola u kavezu obiluje trivijalnim i doslovnim humorom baziranim na seksualnim aluzijama. To je posebice naglašeno u scenama razračunavanja s muškim rodom, koje su dodatno opterećene čestim korištenjem rečenica nalik istrošenim feminističkim frazama. Znatno duhovitije i uspjelije su samokritičke replike u kojima se likovi s dozom ironije obračunavaju sa samima sobom.
  
  Tijekom predstave glumice izlaze iz likova, što naglašava pretakanje kazališnog u realni svijet i prijenos iz fikcije u fakciju. Nažalost, prečesto korištenje tog postupka (posebice u slučaju Barbare Nole) slabi početnu ideju i ubrzo postaje nedjelotvorno. Tri prijateljice potpuno različitih karaktera glume Ana Begić, Ecija Ojdanić i Barbara Nola. Ana Begić u ulozi poslovne žene Tanje dobrim dijelom nosi predstavu glumačkom energijom, podiže ritam i vrlo dobro poentira pravodobnim iznošenjem.duhovitih replika. Premda glumica Tanju oblikuje na tragu prethodnih uloga, nastup joj je vrlo učinkovit. Karakternu opreku čini Nina Ecije Ojdanić, pretjerano uronjena u emocionalnost koja prelazi u patos kojim počesto značenjski guši riječi. To je posebice naglašeno u prvom dijelu predstave, prije susreta s prijateljicama, u kojem tekst izgovara kao monolog. Barbara Nola u ulozi unjetnice Une nedovoljno karakterno oblikuje lik uronivši ga tek u alkoholno pijanstvo. Glumačkim je izrazom pomalo izgubljena između dviju emocionalnih opreka, nedovoljno borbena da izbori jasniju poziciju vlastitoga lika.
  
  Scenski prostor – ispunjen loncima i drugim posudama za kuhanje, koje mijenjaju mjesta i značenja, prvotno oblikujući stupove, kasnije preuzimajući uloge fotelja, pokrivala za glave i kreveta – funkcionalan je, ali i nedovoljno iskorišten. Kostimi Mirjane Zagorec naglašavaju zavodničku dimenziju likova.
  
  Gola u kavezu ima slabosti, kako na razini teksta, tako i izvedbe. Najslabije su točke replike koje zvuče poput potrošenih parola, a kojima se odveć doslovno podilazi publici. S druge strane, predstava ima nekoliko vrlo duhovitih scena koje kvalitativno iskaču iz pomalo trivijalnog okružja, unoseći svježinu u radnju. U cjelini, Gola u kavezu u potpunosti zadovoljava nezahtjevnu publiku kojoj se prvenstveno i obraća.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 20. ožujka 2009.

Piše: