Zajednički gost

Gradsko kazalište Sisak: David Pharao, Gost, red. Jasmin Novljaković (koprodukcija s Epilog teatrom, Zagreb)

• Suradnja Gradskog kazališta Sisak i Epilog teatra iz Zagreba iznjedrila je predstavu Gost suvremenog francuskog dramatičara Davida Pharaoa u režiji Jasmina Novljakovića, čija je premijera bila 23.veljače u dvorani Kazališta 21. Budući da Gradsko kazalište Sisak ima krov(ove) nad glavom, a zagrebački kazališni suradnik nema, barem ne pouzdan, zagrebačka će premijera biti najvjerojatnije tijekom ožujka u Maloj dvorani Lisinskog.
  
  Suradnja je krasna stvar, posebice s financijske strane, ali ne mora uvijek biti uspješna. No, ovoga je puta bila; odličan tekst (mračna i vrlo prepoznatljiva komedija situacija i likova), mudar redatelj i glumci koji su se potrudili… Naime, Novljaković je vrlo pristojna osoba, pa je i njegov rad s glumcima uljuđen, što se vidi na predstavi (osim, ako se glumci ne otmu, na svoju štetu): od prve scene u kojoj susjed Alexandar (Vinko Štefanac) pomaže Colette (Matija Prskalo) srediti nevolju oko promočenog stropa, preko njegovog superiornog poznavanja svega što će im olakšati primanje važnoga gosta, zapravo poslodavca (Zvonimir Munivrana), do konačna debakla njegovih akcija i trijumfa Gerardovog (Slavko Juraga) ukusa, čime se i svidio primitivnom i učinkovitom poslodavcu. Dakako, tu je niz finih i pametnih elemenata kojima se grade odnosi među likovima, razotkrivaju njihove slabosti i iznad svega stvara gorčina po završetku cijelog zbivanja. Ispričati kraj komada bio bi zločin ravan otkrivanju ubojice u napetom kriminalističkom romanu. Jer, ako se i smijuljite za vrijeme predstave, smješak će nestati pri naoko sretnom kraju.
  
  Vinko Štefanac može biti vrlo uvjerljiv u oblikovanju lika i nema dvojbe da je uložio dosta rada i rezultat nije izostao. Njegov Alaxander ima snagu malog mudrog gurua, čija je uvjerljivost ujedno njegova snaga. Colette, preplašena i pomalo ogorčena supruga nezaposlenog Gerarda, pokušava biti lojalna i njezina napetost upravo budi sućut. Matija Prskalo osmislila je svoju patnicu možda malo i prepatnički, no dojmljivo. Iako istinska žrtva stjecaja okolnosti, pa ipak neopravdano diktator u pravom muškaračkom stilu, Slavko Juraga kao Gerard ipak bi trebao poraditi na mimici – nevjerojatno je da za cijelu skalu osjećaja, od očaja do veselja, ponudi tek nekoliko promjena. I na kraju Zvonimir Munivrana, čije ponašanje jasno daje naznake beskrupuloznog i bahatog krvnika tuđih života, nema potrebe to izricati čudnim naglascima (što će se, rekli su, na narednim izvedbama ispraviti).
  
  Ukratko, isplati se otići u Sisak, lijepo je da se kazališta udružuju, da Gradsko kazalište Sisak diše punim plućima i da je već za ožujak najavilo novu premijeru.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 25. veljače 2009.

Piše: