Ljubav spaja

Dječje kazalište Dubrava, Zagreb: Italo Calvino / Ivor Martinić, Vitez od pola, red. Ivan Plazibat

• Dječje kazalište Dubrava već godinama vrlo uspješno preispituje put do gledatelja koji tek kroče u istraživanje čuda zvanog kazalište. U stalnom traženju novih pristupa djetetu, najnovijom predstavom Vitez od pola, premijerno izvedenom 19. siječnja, odškrinuta su vrata u vrlo zanimljiv svijet lutke.
  
  Predstava Vitez od pola nastala je prema motivima fantastične pripovijetke Raspolovljeni viskont Itala Calvina. Hrabri vitez Medard di Terralbo u jednoj bitci biva čudesno raspolovljen na dva dijela. Obje polovine započnu živjeti vlastiti život, jedna čineći dobro, druga isključivo zlo. Dva pola ponovo suočava ljubav prema seljanki Pameli. Započinje bitka između dobra i zla.
  
  Ivor Martinić dramatizirao je predstavu i prilagodio publici od 6 do 11 godina. Tek neki dijalozi, posebice na početku predstave, tekstualno su nedovoljno prilagođeni uzrastu kojemu se Vitez obraća. Kako se sadržajni slijed dodatno pojašnjava, ti dijelovi postaju dramaturškim suviškom.
  
  Redatelj Ivan Plazibat odlučio je ispričati priču kroz vizuru lutke. Lutka, čije je pojavljivanje prvenstveno opravdano i funkcionalno u prostoru u koji glumac ne može kročiti, redatelju je potrebna za prikazivanje vitezove dvije polovice. Vrlo vješto problem rješava takozvanim humanetama, lutkama veličine čovjeka, povezanima uz glumca/animatora. Te lutke (izradila ih je Vinka Krnić), u predstavi obezglavljene i više nalik oklopima, prate animatorov pokret te ga olutkuju, dok u isto vrijeme animator njih pokušava očovječiti. Kako je glavni smisao lutke u predstavi ipak tek ilustracija, glumac zadržava element glume, ne skriva se iza lutke i ne pokušava je oživjeti, nego samo posuđuje njeno tijelo. Od lutkarskih elemenata u predstavi se pojavljuju, epizodno, i poneki više-manje uspješni pokušaji animacije raznih tipova lutke (od animiranja kubusa do animacije dlanom).
  
  Odmaknemo li se od lutkarskog elementa, koji i nije u prvom planu, pred nama je izuzetno razigrana, maštovita i dinamična predstava, prepuna zabavnih i originalnih redateljskih rješenja. Ipak, razigranost više pogoduje nešto starijim gledateljima. Tako se redatelj poigrava tipom glumačkog izričaja, dinamikom predstave i pojedinih prizora, a također i perspektivom pripovjedača, koji postaje jedan od aktera, a na kraju predstave preuzima i ulogu samog autora teksta, čime njegova uloga postaje trojaka.
  
  Kako je predstava namijenjena djeci a obrađuje teme poput rata, redatelj je vrlo domišljato izbjegao elemente bitaka i sukoba te ih zamijenio razigranim žongliranjem i nabacivanjem s lopticama. Time je pred djetetom otvorio veliku temu na njemu prihvatljiv i zabavan način.
  
  Glumci su se poigravali tehnikama glume, uglavnom krećući iz karikature i groteske, a dotaknuli su se i pantomime. Posebno slojevitu izvedbu pokazao je Sven Jakir koji glumi Viteza i njegove pole, samim time je i glumac i animator lutaka. Ekspresivnog nastupa prepunog energije, glumi vrlo energičnim pokretom te gestama i grimasama, vješto prelazeći iz dobre polovice u lošu, da bi u velikom finalu paralelno igrao obje uloge u ludom ritmu glumačkog preobražaja u kojemu gledatelj doista povjeruje kako se radi o bitci dvaju polova jedne cjeline. Tek nešto neuvjerljiviji bio je u animaciji humaneta.
  
  Mitja Smiljanić i Dino Škare, oboje u nizu uloga, vrlo su šarmantno oblikovali svoje likove u prostoru izvedbene karikature te su se stalnim sukobima odlično nadopunjavali i time pojašnjavali dualitet viteza od pola, ali i svijeta oko nas. Ivana Krizmanić u ulozi Pamele i još nekih likova, najčvršće se zadržala realističnog obrasca glume, što je razumljivo, budući je Pamela pripovjedačica i čvrsta točka oko koje se sukobljava dualitet. Tek se čini da je izvedbom pretjerala u prilagodbi dječjoj publici.
  
  Osim odličnih glumačkih partija, oduševljava glumačka međuigra prepuna preplitanja na sceni, poigravanja tijelima, pokretima, dodirima, prepunih šaljivih epizoda i podižu raspoloženje mlade publike. Upravo u tim dijelovima predstava je najbolja. Tomu pridonosi izuzetno ritmična glazba grupe The Beat Fleet, koja podiže energiju i ritam glumačke igre, ali i gledatelja.
  
  Scenograf Igor Pauška scenu je ispunio kubovima koji su po potrebi mijenjali funkcije. Time je predstava napravila dodatni odmak od realizma, prepustivši se dječjoj mašti na volju. Kostimografkinja Katarina Radošević Galić, uz pomoć Zlatice Blanuša koja je kreirala kape, glumce je obukla u lutke, uronivši time dodatno predstavu u lutkarski svijet.
  
  Premda namijenjen djeci, Vitez od pola prepun je odraslih aluzija i šala koje ne stoje na putu dječjem kutu gledanja. Duhovita je to i razigrana predstava prepuna maštovitih redateljskih rješenja, u kojoj je lutak tek pripomoć razigranim glumačkim izvedbama. Dječje kazalište Dubrava i tom predstavom dokazuje kako vjetrovi kreativnosti pušu s gradskih i kazališnih margina.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 21. siječnja 2009.

Piše: