O slobodi i mesu, bez značajnijeg uspjeha

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Bertolt Brecht, Švejk u Drugom svjetskom ratu, red. Diego de Brea

  • Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Bertolt Brecht, Švejk u Drugom svjetskom ratu, red. Diego de Brea Inscenacijom rijetko izvođenog Švejka u Drugom svjetskom ratu nastavlja se skroman ali indikativan niz recentnih posezanja za Brechtovom dramatikom na zagrebačkim pozornicama. Tako nakon Opere za tri groša Krešimira Dolenčića i Pira malograđana Paola Magellija zagrebačka publika može provjeriti kako se u recentnoj hrvatskoj stvarnosti snalazi Hašekov i Brechtov neuništivi oportunist Josef Švejk. Brechtova parafraza Hašekova klasika pomalo je grub i isuviše doslovan prijenos glavnog junaka i njegovih drugova iz živopisne K und K vojničke euforije u prijeteću jezu Hitlerovog Reicha u kojemu, Brechtovim vlastitim riječima, i "iz knjižnica izlaze koljači". Brechtov Švejk puno je ružnije ostario od vječnog Hašekova mladića, jer je pisan programatski i s namjerom izazivanja neposredna učinka, pa do toga dijela svoje dramske riječi ni sam pisac kasnije nije mnogo držao. Bilo kako bilo, Švejk u Drugom svjetskom ratu nastavlja golicati maštu kazališnih redatelja, pa ga nakon Večekove postave u Gavelli 1986. možemo u Zagrebu ponovo vidjeti na daskama Kerempuha u režiji Slovenca Diega de Breae

    Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Bertolt Brecht, Švejk u Drugom svjetskom ratu, red. Diego de Brea Diego de Brea zanimljiv je redatelj samosvojnog autorskog rukopisa, u što se hrvatska publika moga uvjeriti izvedbom slovenskog Sumraka bogova na Festivalu svjetskog kazališta 2007, ali i loše primljenim Otelom kojeg je režirao u Rijeci protekle sezone. Predstave Diega de Breae karakteriziraju snažna vizualnost i odsustvo općih mjesta rutinerske realistične režije, a bliska mu je i tema uspona nacizma, koju je dojmljivo ocrtao u spomenutoj ljubljanskoj predstavi. Švejka u Kerempuhu kao da je u dobroj mjeri prilagodio profilu teatra u kojem režira, pa pomalo apstraktnu atmosferičnost ranijih projekata zamjenjuje čvršća realistička faktura s povremenim iskliznućem u apsurd motiviran samim tekstualnim predloškom.

    Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Bertolt Brecht, Švejk u Drugom svjetskom ratu, red. Diego de Brea De Brea nije našao dovoljno uvjerljiv ključ da loše strukturiran i raspršen komad postavi u prostor, pa su se suptilni režijski trikovi poput neprestanog slapstick-propucavanja protagonista jednostavno izgubili u nekoherentnoj radnji i praznim hodovima papirnatih replika. Uz to, tekst je i radikalno kraćen, pa umjesto epske strukture u kojoj Švejk mijenja lokacije da bi na kraju završio u grotesknom zagrljaju samog Hitlera pred Staljingradom, redatelj i dramaturginja Željka Udovičić stvaraju svojevrstan digest brehtijanskih motiva koji završava potpuno neuvjerljivim i zbrzanim dolaskom Slobode, ali ne i mesa. Tako shvaćen Švejk u Drugom svjetskom ratu aludira naizravno na aktualnosti suvremenih bezmesnih sloboda, ali krnjim dramskim oblikovanjem i neodređenom režijom jednostavno ne uspijeva u namjeri da dubinski zainteresira gledatelja.

    Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Bertolt Brecht, Švejk u Drugom svjetskom ratu, red. Diego de Brea Hrvoje Kečkeš kao naslovni junak propustio je veliku priliku da napokon u punoj mjeri zablista u matičnom kazalištu. Njegov Švejk najbolji je kad sluša i sa strane promatra zbivanja, dok u scenama koje se vrte oko njega nepotrebno unizuje vlastitu smiješnu ozbiljnost prenaglašenim karikiranjem apsurdnih situacija u koje upada. Borko Perić izjelicu Balouna gradi netipično, bez izvanjskih efekata ali dovoljno uvjerljivo da scene iščekivanja hrane učini pogođeno duhovitima. Linda Begonja gostioničarku Anu Kopecku, koja vrlo dobro zna kako cilj vrlo često opravdava sredstvo, igra energično i sigurno, bez suvišnih patetičnih tonova, a Anita Matić-Delić dojmljiva je u spoju moći i erosa agentice SS-a, kao i u duhovitoj minijaturi Bullingerove žene. Sjajni prvak ljubljanskog SNG-a Janez Škof gostuje kao gospodin Prohaska, kojeg cijelo vrijeme burleskno igra s facijalnom maskom napaljenog starog jarca, tako glumačkim stilom odudarajući od ostatka ekipe. Edo Vujić korektan je kao neautoritativni Brettschneider, a Tarik Filipović veoma je uspješan kreaciji izopačenog nacista Bullingera, kojem jednaki strah u kosti ulijeva veliki Fuhrer i vlastita žena.

    © Matko Botić, KULISA.eu, 19. siječnja 2009.

Piše:

Matko
Botić