Kultni kabaretni festival s vrlo raznovrsnim programom

70. Gumbekovi dani, 8. - 25. ožujka 2024.; Glumačka družina Histrion & Centar za kulturu Histrionski dom

• 

  Sedamnaeste Gumbekove dane – kabaretni festival posvećen Mladenu Crnobrnji Gumbeku u Histrionskome domu, sa šesnaest žanrovski raznolikih predstava u izboru Ivana Gorana Viteza, otvorio je 8. ožujka Dvosjed za troje (producent: GD Histrion). Predstava režirana na temelju teksta napisana prije tridesetak godina, promijenjenoga originalnog naslova, naslovljena kao parafraza Lokinove pjesme, tematizira nestajanje prijatelja i otuđenje u braku u koji, kako bi ga osvježili i dinamizirali, supružnici Klara i Stjepan uvode nepostojećega prijatelja, ali figura in absentia, Robi, zamišljeni cyber prijatelj, gotovo izmakne kontroli njihove mašte. Duodrama i predstava dvoje kvalitetnih glumaca, Dunje Fajdić i Marka Hergešića koji i vrlo dobro pjevaju (glazba: Mario Mirković), puna humora i boli, komedijskih i duboko emotivnih situacija, s avangardnom scenografijom I. G. Viteza i zanimljivim kostimima Josipa Đereka, kvalitativno se zahuktava prema kraju i završava pomalo neočekivanim ishodom. Na premijeru je stigao i Robert Shearman, autor teksta koji se, vrlo zadovoljan predstavom, poklonio premijernoj publici s glumcima, redateljem i prevoditeljem Ivanom Goranom Vitezom i autorskom ekipom. Ova je predstava, s referencama na kultne Ionescove Stolice, otvorila i kružno zatvorila ovogodišnje Gumbekove dane. Sljedeći je dan izveden tekst Anamarije Budimir, Varijacije. Dramski studio slijepih i slabovidnih Novi život iz Zagreba i glumci Marijo Glibo, Anita Matković, Ružica Drenski i Andrej Drenski vrlo su se hrabro, što je jedna od odlika ovoga Studija, skupa sa svojim redateljem Draženom Krešićem, ujedno i scenografom (asistent scenografije: David Čavara), poigrali kultnim Stilskim vježbama, pokazavši izniman trud i mogućnosti reinterpretacije poznatoga teksta i multipoznate predstave nezaboravnih majstora glume, Pera Kvrgića i Lele Margetić. U ponešto predugoj predstavi vrlo dobrih glumačkih segmenata rekonstruirale su se svakodnevne situacije u tramvaju i različiti identiteti nastali preobrazbom (kostimografija: Ana Šišmanović) glumaca koji su, mijenjajući žanrove i scenske kodove, pokazali i glazbene talente (Dražen Krešić – izbor glazbe, autor pjesme U tramvaju je grozno – Rovli).

  

  10. ožujka je Dražen Šivak prikazao svoje Maske (Kazalište Grupa u koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim igrama i u suradnji sa Scenom Ribnjak i Teatrom EXIT) u kojima je potpisan i kao autor (adaptacija: Patrik Gregurec, Karla Leko) i kao redatelj (asistent redatelja: Maja Posavec). Predstava Maske (kostimografija: Petra Pavičić, glazba: Željko Vukmirica) teatrabilno je predavanje kojim se predstavljaju kazališne maske od antičkoga do suvremenoga svjetskoga i hrvatskoga kazališta, koje u svakom novom prostoru ističe različite posebnosti izričaja glumca koji uvijek ostaje dosljedan svome sofisticiranome prikazivačkome kodu. Ovaj omaž mnogim znanim i neznanim kolegama glumcima postaje slavljenje glumačke vještine, preobrazbe i moći koju maska nosi od prahistorije do danas. Četvrti je dan Gumbekovih dana nastupila mlada glumačka ekipa: Domagoj Ivanković, Igor Jurinić, Maruška Aras, Luka Knez, Tea Harčević, Goran Vučko/Ivan Simon (Trupa OvoOno, Teatar &TD, RadioTeatar i ADU) u predstavi (također nešto predugoj) nastaloj na temelju teksta Vida Leža, Ubu Ovo Ono, sajmenoj predstavi nastaloj prema istinitom događaju i motivima teksta „Kralj Ubu“. Redatelj je i ove predstave Dražen Krešić (adaptacija: Katarina Krešić) koji pokazuje iznimnu maštovitost, ludičnost i kvalitetan rad s tjelesno i glasovno vrlo dobro pripremljenim glumcima, želeći kazalište prenijeti doslovno i metaforički preko rampe, uključujući publiku u kazališni spektakl u kojemu kreativno sudjeluje cijeli autorski tim (kostimografija: Josip Đerek, scenografija: Martin Šatović, koreografija: Melisa Bequaj, glazba: Antun Aleksa, Vid Lež i Katarina Krešić, ton: Dino Brazzoduro).

  

  Ecija Ojdanić i Frano Mašković, vrsni, iskusni i kvalitetni glumci s puno predstava u nogama, doveli su na Gumbekove dane već vrlo poznatu i prepoznatu predstavu Ništa im neće bit' nastalu na temelju teksta Tanje Mravak, u režiji i adaptaciji Tamare Damjanović, producenta Kazališta Moruzgva iz Zagreba. Muž i žena, Dragan i Nada ostaju sami u stanu nakon odlaska sina i kćeri na studij i pokušavaju ponovno pronaći sebe i svoje živote koji bi trebali krenuti nekim novim smjerovima, što oni pokušavaju riješiti, vrlo prepoznatljivo i mimetično, svaki na svoj način – muž naizgled opušteno, žena vrlo zabrinuto, što unekoliko podsjeća i na kazališnu situaciju, trenutak kad je predstava gotova i redatelj bi je trebao (ot)pustiti da ide dalje sama, a ne želi i ne može jer je emotivno (po)vezan uz nju i glumce, a glumci k'o glumci, djeca k'o djeca…. Autorska ekipa predstave vrlo je kvalitetno radila u sastavu: Marita Ćopo (kostimografija), Tamara Damjanović, Marita Ćopo i Luka Matić (scenografija), Katarina Ranković (glazba). 13. ožujka nastupio je Kerekesh teatar iz Varaždina i izveo Babinjak autora i redatelja Ljubomira Kerekeša (kostimografija: Mladen Grof Jerneić Erdödy, scenografija: Dario Horvat i Maja Denac) pred prepunim gledalištem. Posebna vrsta humora uvijek nalazi svoju publiku koja se izvrsno zabavlja prateći komične i trilerske situacije u koje ulaze Kata, Seka, Jagoda i Aleksandra, članice Udruge žena Moramo. Isidora Ferenčina, Mirna Medaković Stepinac, Zdenka Šustić i posebno scenski zanimljiva Lana Gojak Bajt u osmišljenim, karikaturalno postavljenim ulogama pokazuju svoja glumačka umijeća, kao i ljudske dileme, strahove od neuspjeha, pokušaje promjene, empatiju i međusobnu pomoć koje danas u društvu ima sve manje.

  

  Predstava Spaljena Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb, autora Filipa Šovagovića, Dubravka Mihanovića i Jelene Miholjević, redatelja Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića (kostimografija: Marita Ćopo, scenografija: Nataša Kanceljak i Ivan Marušić Klif, koreografija: Anja Đurinović, glazba: Šimun Matišić) nastala je na temelju kolažne teksture stihova, proze, songova različitih autora, uz kadrove Wellesova Procesa i glazbu izvođenu na sceni. Dijana Vidušin, Anja Đurinović, Jelena Miholjević (Martina Čvek) i Sven Medvešek na sceni pokazuju vrsne glumačke transformacije koje rezultiraju začudnom predstavom koja je imala premijeru u Atriju kazališta Gavella. Jedina predstava izvan Hrvatske bila je 15. ožujka, Muškarac u sendviču Rade Vukotić (autor i redatelj) Pozorišta Prizor, Beograd, Srbija. Mira Đurđević i Jelena Đukić glume dvije prijateljice, Hrvaticu i Srpkinju, koje se jedanput godišnje susreću u hotelu, na neutralnome teritoriju, i raspravljaju o odnosima prema muškarcima, poigravajući se jezičnim stereotipovima, a publici je posebno zanimljiv bio naučeni zagrebački idiom hrvatskoga jezika, vrlo dobro svladan (uz neka iskliznuća, kao što je, primjerice, đubrivo). Iako je mnogobrojna publika očekivala da će se arhetipski odnosi usmjeriti na društveno-politički kontekst, iznimno zanimljiv za kazališno preispitivanje, taj je dio izostao. Vladimir Tešović glumi konobara na Trebeviću, problematizirajući i treći mogući politički rukavac, ali u predstavi isključivo postaje objektom ženskog interesa.

  Drugi je dio Gumbekovih dana započeo monodramom Kontrabas Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija, nastalom na temelju teksta Patricka Süskinda,   glumca i redatelja Filipa Sertića (kostimografija: Mirjana Zagorec, scenografija: Damir Kovačević, Domagoj Marković). Glumac i kontrabas na sceni vode zanimljive monodijaloge, preispitujući poziciju instrumenta u životu glazbenika i glazbenika u životu orkestra, problematizirajući krize umjetnika i pokušaj pozicioniranja u društvu duhovito, zabavno, iznimno glumstveno, što je izvrsno publika prihvatila i glumca nagradila toplim i dugim pljeskom. Nostalgičan ugođaj i ugodnu kazališnu atmosferu donijela je predstava Ča je život vengo... Teatra Erato, Zagreb, nastala na temelju tekstova Momčila Popadića, u adaptaciji Bojana Brajčića. Marjan Nejašmić Banić, Petar Salečić i Bojan Brajčić pjesmom, pričom i anegdotama oslikali su Popadićev život prepričavši ga duhovito i šarmantno, nadopunjujući se glumački i pjevački u vrlo zanimljivoj kabaretnoj formi, sa sjećanjem na skladatelje Zdenka Runjića i Rajka Dujmića, kao i na pjevače, velikoga Olivera, Meri Cetinić, Nove fosile i Metak.

  Đuro Roić preveo je i režirao Otvoreni brak, komediju talijanskoga nobelovca Darija Foa i njegove supruge France Rame, u produkciji Gala Teatra iz Zagreba. Kvalitetni filmski, televizijski i kazališni glumci, Matija Prskalo i Slavko Juraga problematiziraju arhetipske muško-ženske odnose, tematski vrlo zastupljene na ovogodišnjim Gumbekovim danima. Naizgledna sloboda otvorenoga braka pokazuje se problematičnom jer muškarac i žena različito shvaćaju i slobodu i brak i nevjeru. Izvrsna Matija Prskalo iznimno je fokusirano i ženstveno gradila luk od prevarene supruge do one koja aktivno participira u otvorenome braku, uz kvalitetnu glumačku suradnju i potporu Slavka Jurage.

  

  Različite kabaretne mogućnosti pokazale su se u dvjema predstavama koje povezuje Goran Vinčić Vinča, stand up komičar. U predstavi Tinderella autora i redatelja Igora Bakse (Mali teatar i KNAP, Zagreb) glumi s glumicom Marijom Kolb s kojom dobro korespondira u promjeni odnosa, identiteta, glasovnih transformacija (kostimografija: Katarina Radošević Galić, glazba: Luka Tralić Shot), u glumačkoj suigri (koreografija: Almira Osmanović) i igri izravno okrenutoj publici od koje se očekuje reakcija koja izvođačima pomaže u novim scenskim situacijama. U predstavi koja se igrala sljedeći dan, prema tekstu Silvije Šesto, Kad je gusto – samo rijetki Teatra Puna kuća, Zagreb, Vinčić i dalje u maniri stand up komičara glumi s novom partnericom, glumicom i redateljicom predstave, Svetlanom Patafta (glazba: Lazar Novkov). „Tema kabarea je općenarodna svevremenska šutnja kojom odgovaramo na probleme a istovremeno međusobno potkopavamo jedni druge tim istim problemima. Odnos vlasti i naroda, vlasti i pojedinca uvijek je bila inspirativna tema, a u ovoj scenskoj adaptaciji inspiriranoj kratkim formama Silvije Šesto, narod je stavljen, ili još istinitije, narod se sam stavlja u poziciju čekanja.“

  

  Lana Barić, Sanja Milardović i Nikolina Rafaj autorice su teksta predstave Visibaba Teatra &TD, Zagreb, redateljice Sanje Milardović. Vrlo dobro osmišljena, režirana i glumljena, s iznimno zanimljivom interpolacijom filma, kvalitetnom glazbom (Matej Merlić) i sofisticiranim scenografskim rješenjima (Andrea Lipej), predstava o samoći i (ne)mogućnostima, neizvjesnosti i preispitivanjima ispraćena je dugim zasluženim pljeskom, za što su, osim izvrsne Lane Barić, zaslužni i glasovi Duška Ćurlića, Nikše Butijera, Bernarda Tomića i Sanje Milardović. Arijana Čulina glumila je i režirala monokomediju Disco baba (Ari Artem, Split) u svom prepoznatljivome kodu koji oduševljava publiku u prepunjenome Histrionskome domu. Vrsnoj zabavljačici dovoljno je stati na pozornicu da bi publika razdragano reagirala, a tematika je predstave svakodnevica, odnos muškaraca i žena, roditelja i djece, uspoređivanje vremena i stavova o starenju, ljepoti i poželjnosti. Scenski bi efekt bio još bolji da se glumica odlučila govoriti bez mikrofona, a pjevati služeći se mikrofonom, kao i da je više koristila svoje plesačke vještine, pogotovo zato što imitira Tinu Turner, doduše, kao satiru. Nakon završetka predstave publika Arijanu Čulinu doslovno nije puštala sa scene, ispraćali su je čestitanjima i rukovanjima, kao najveću zvijezdu.

  

  Karlo Bernik, Marin Klišmanić i Filip Vidović završili su natjecateljski dio Gumbekovih dana glumeći u predstavi Prijatelji nastaloj na temelju teksta Vanje Jovanović (ujedno i redatelja) i Filipa Jurjevića Teatra Rugantino i Hrvatskoga narodnoga kazališta Zadar (kostimografija: Matej Kniewald, scenografija: Matej Kniewald, glazba: Šimun Matišić). Filip Vidović najbolje se od glumačke trojke pozicionira u ponešto disperziranoj priči o odrastanju, vraćanju u djetinjstvo u trenutku kad se odrasli muškarci u momačkoj večeri sjećaju dječačkih dana, a inspiracija je za proustovsko vraćanje garaža u koju su provalili kao djeca, a sad je postala svadbeni poklon jednome od njih. U (ne)prijateljskim razgovorima publika saznaje ponešto o njihovim problemima s djevojkama, psihičkim problemima, problemima na poslu, novcu, odnosima s roditeljima, a razotkrivaju se i međusobni odnosi i pokušava doći do istine.      

  

  Gumbekovi vrlo raznovrsni dani, koji su iznjedrili neke izvrsne predstave i glumačka ostvarenja, završili su dodjelom nagrada: statue, diplome i monografije Histriona, koje je uručio glumac i histrion Zlatko Vitez, predsjednica žirija, glumica Ankica Dobrić, scenografkinja Marta Crnobrnja, kći Mladena Crnobrnje Gumbeka, Vesna Muhoberac, kazališna kritičarka i dugogodišnji predstavnik publike, Branko Babac.

  © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 8. travnja 2024.

Piše: