Zabavna scenska igra u kojoj većina tematskih premisa ostaje samo okrznuto

36. Gavelline večeri, 22.-29. studenog 2023.: Bilo jednom na Brijunima autorski projekt Kokana Mladenovića

• 

  Nekoliko beogradskih kazališta, Kreativna produkcija Joca art, Centar za kulturu Svilanjac i poznati Bitef teatar osmislili su predstavu baziranu na imaginarnoj situaciji unutar stvarnog povijesnog susreta na Brijunima Tita i Jovanke Broz te Richarda Burtona i Elizabeth Taylor. Susret Istoka i Zapada, pitanja pozicije moći u muško-ženskim odnosima jesu opća mjesta, no u predstavi Bilo jednom na Brijunima na vrlo su maštovit i duhovit način predstavljena, za što su zaslužni redatelj Kokan Mladenović i dramaturg Dimitrije Kokanov. Lepršavost tona odlično se ocrtava kroz scenografiju Marije Kalabić, a najveća je vrijednost predstave što vrlo tešku, zamršenu i nadasve konfliktnu problematiku odnosa na ovim prostorima namjerno izvrgava smijehu i banalizaciji. Doza takvog stava pri (re)kreiranju situacije u kojoj je mogla nastati Sutjeska – poznati film Stipe Delića iz 1973. sa Richardom Burtonom u glavnoj ulozi, poželjna je i utkana u polaznu ideju ove predstave, no do problema je došlo u glumačkoj provedbi, a sigurno i u nekim detaljima dramaturško-režijskog koncepta.

  

  Osim Sanje Marković u ulozi već vremešne Jovanke Broz, ostali su glumci poprilično općeniti u svojim ulogama, a posljedično i u kreiranjima scenskih situacija. Sanja Marković kao Jovanka Broz udahnula je živost, svojevrsnu mladost ali i posve nevezanu za kronološku dob liku temeljenom na povijesnim činjenicama, glumački jasno postavljenom. Njezina je Jovanka osoba izgrađenih karakteristika, iz njih se jasno i dosljedno, u suigri s ostalim članovima scenskog kvarteta uspostavljaju situacije i suodnosi. To se ne bi moglo reći za ostale. Josip Broz Tito, u interpretaciji Branislava Trifunovića jedini je na tragu Jovankine uloge, premda nedovoljno karakterno razrađen izvan najosnovnijih smjernica prema kojima bi se mogla prepoznati osobnost Josipa Broza.

  Osnovna tema predstave je igra, igra s idejom glume i uloga koje svi u životu igramo, pa tako i ovaj poznati bračni kvartet. Tihana Lazović i Milan Marić držali su se te premise, no vrlo okvirno i šturo, bez dovoljnog razrađivanja karaktera iz kojih zadana igra polazi. Situacija je u njihovom slučaju dosta nepovoljna jer tumače dva vrlo potentna i pregnantna povijesna ali i glumačka lika, čiji je odnos bio dovoljno poznat javnosti da bi mu pozavidjeli i George i Martha iz Albeejeve drame. Uopćiti ta lica do mjere koju smo vidjeli u predstavi nije pametno, premda se sve namjerno podvrgava igri bez jasnih granica i atmosferi opuštenog ljetovanja uz poznatu glazbu.

  Dokumentarni materijal u pozadini scene, fotografije i snimke stvarnog posjeta Richarda Burtona i Liz Taylor Brijunima podsjećaju na temu igre fikcije i fakcije, glume i stvarnosti od koje predstava kreće ali je ne dodiruje detaljnije, kao što puno toga ostaje samo okrznuto u ovoj iznimno zabavnoj scenskoj igri na plaži, s maštovitim šarenim luftmadracima i raznobojnim koktelima.

  Kostimi Aleksandre Pecić Mladenović prate sve navedeno, pa je ova zabavna scenska igra uz malo razrađenije glumačke stavove mogla biti i zanimljiv spoj ležernog propitivanja povijesti, dokumentarizma, odnosa fikcije i fakcije, odnosa moći istoka i zapada te feminističkog čitanja položaja partizanki i same Jovanke Broz na istoku, kao i Elizabeth Taylor u filmskoj industriji na zapadu.

  

  © Petra Jelača, KAZALIŠTE.hr, 8. prosinca 2023.

Piše: