Moć glumca i snaga maske

74. Dubrovačke ljetne igre (10. srpnja – 25. kolovoza 2023.), Dubrovačke ljetne igre u koprodukciji s Umjetničkom organizacijom Grupa: Dražen Šivak, Maske, red. Dražen Šivak

• 

  Treći je ovosezonski premijerni festivalski naslov, monodrama Maske u režiji i izvođenju Dražena Šivka, rađen u koproduciji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke organizacije Grupa u suradnji sa Scenom Ribnjak odigran u subotu, 12. kolovoza na Bokaru, kao izvedbeno predavanje glumca o maskama i glumcima, glumcima i maskama. Žanru ili izvedbenom formatu stvaranom na razmeđu izvedbenog i teorijskog, umjetničkog i akademskog, za kojim od njegova pojavljivanja krajem prošlog stoljeća često posežu i glumci i redatelji.

  Autor, redatelj i izvođač Maski kao performativnog predavanja ili lecture performancea Dražen Šivak, uz pomoć mladih dramaturga Patrika Gregureca i Karla Leka sjajno je odveo dubrovačku festivalsku publiku na šetnju kroz povijest, simboliku i uporabu maski, ali vezano uz njih i na šetnju kroz povijest glume i glumca.

  

  Od prvog maskiranog glumca, čiji je crtež nađen u špilji francuskih Pirineja u krdu koza, i brojnih crteža lovaca s maskama, do crteža maskiranih vračeva i nađenih ostataka maski, koji su maske koristili u ritualne svrhe. Sretno i spretno povezujući male priče, od antičkog doba Grčke i obrednih i natjecateljskih dionizija,  preko Rima i srednjovjekovnih maski ili arhetipova do pokladnih maski, sve do Commedie dell'arte maske su najčešće bile inspirane životinjskim svijetom, a glumci su se onda na privremenom prizorištu poigravali svojim ljudskim i životinjskim likom, izgovarajući što unaprijed pripremljene tekstove, što improvizirajući lazzijima, škercima, kundurarijama koje su po gradu upravo pokupili.

  Stvoreni su tu i brojni komični likovi s prepoznatljivim maskama i kostimima, poput Pantalonea, Coviela ili Arlecchina, preko Tilla Eulenspiegela, a autor Dražen Šivak i dramaturški mladi tim našli su i niz zanimljivih njihovih veza i utjecaja i na hrvatsku književnost. Posebice, za ovu prigodu izdvojene Držićeva Dunda Maroja i Skupa i Krležinih Balada Petrice Kerempuha. U njima oni, u Pometu Trpeza i Starcu, Skupu, kao i u Petrici Kerempuhu pronalaze Arlecchina, Pantalonea ili pak Tilla Eulenspiegela – srednjovjekovnog njemačkog rugalicu.

  Kostimografkinja Petra Pavičić posve je prigodno glumca odjenula u crno, svjetlo je lijepo istaknulo prostor igre na taraci Bokara, a song Željka Vukmirice na scenu unosi poznatu Krležinu baladu Gumbelijum roža, fino diši, koje se mnogi još sjećaju u interpretaciji Vice Vukova, i jednostavno nisu mogli pjevušenjem ne doprinijeti ovoj izvedbi. Baš lijepo...

  A sad, što reći o ovom lecture performanceau, o izvedbenom predavanju Dražena Šivka?

  Jednostavno, zadivljujuća igra glumca, maskama, tijelom, pokretom, gestom. Nevjerojatna moć preobrazbe tijelom i gestom u masku o kojoj je riječ – kozu, kokoš,  mačku, starca, dvorsku ili neku drugu ludu... Izvrsna dikcija, pokret, sklad glasa i tijela, fizičke transformacije karakterne iskorištenosti maske, i posve osebujan osjećaj za vrijeme, drame, Grada i publike. Neisforsirani kontakt, uvlačenje publike u zbivanja na sceni domaćim kundurarijama, prostorima Igara ali i Grada. Pa i nešto malo, jer mala smo zemljica, šire.

  I dok je izvrsnim minijaturama publici tek pričao i odigrao krokije zgoda i nezgoda glumaca i maski kroz prošlost, od one prvog nacrtanog kolege glumca u krdu ovaca,  Dražen Šivak malo se više glumački zaustavio na ulogama Pometa, Skupa i Petrice Kerempuha ne prepotentno smišljajući svoga Pometa, svoga Skupa ili svog Petricu. Držao se norme, tradicije Držićevih likova na Igrama i tako osvojio srca publike koja je prepoznala njegovu skromnost i poniznost pred glumačkim ostvarenjima koje se već desetljećima kao vrhunska pamte na Igrama. Jednako tako pun poštovanja pristupio je i Petrici Kerempuhu, i tako, stasom i glasom, pokretom i gestom ostavio sve maske... Bio je samo glumac koji se malo igra, malo glumi, malo podučava i ostvaruje uzbudljiv odnos s publikom.

  Fakat, kad se danas zapitamo zašto pamtimo sve te maske i sve te glumce, sve obrede i rituale, odgovor je uvijek isti. Pamtimo ih kao izvanrednu ritualnu, obrednu ili kazališnu igru koja se ogleda u zrcalu života i vremena u kojem jesu. A Dražen Šivak, na kraju same ove poučnice o maskama tek s crvenom lopticom na nosu, klaun ipak sretnog lica, pozvao nas je na slobodu lica bez maski.

  

  Dražen Divak, na kraju same ove poučnice o maskama tek s crvenom lopticom na nosu, klaun ipak sretnog lica, pozvao nas je na slobodu lica bez maski. Stoga nikoga nije začudilo da je oduševljena festivalska publika čak pet puta tražila glumca bez maske da se vrati na scenu Bokara.

  © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 30. kolovoza 2023.

  Autor, redatelj i glumac: Dražen Šivak
  Premijera: 12. kolovoza 2023.
  Dramaturgija: Patrik Gregurec, Karla Leko
  Kostimografija: Petra Pavičić
  Kreativna suradnica: Maja Posavec
  Oblikovanje svjetla: Bartul Pejković
  Song: Željko Vukmirica
  Produkcija za UO Grupa: Ida Klemenčić

Piše: