Ero za najmlađe u vještoj i privlačnoj produkciji

Zagrebačko kazalište lutaka: Milan Begović – Jakov Gotovac, Ero s onoga svijeta, lutkarska opera za djecu, red. Krešimir Dolenčić

• 

  Nova premijera Zagrebačkoga kazališta lutaka, Ero s onoga svijeta, na scenu donosi poznatu narodnu priču iz Begovićeva libretističkoga pera, ali prilagođenu dječjoj publici od četvrtoga razreda osnovne škole nadalje, ali koja je intrigantna i zanimljiva i za odrasle gledatelje, u što smo se uvjerili na pretpremijeri, 25. svibnja. Krešimir Dolenčić provjereni je majstor režije dramskih predstava, ali i predstava različitih žanrova, maštovit i intrigantan, posvećen kazalištu, glazbi i tekstu. Dolenčićeve predstave uvijek su posebne jer na kreativne načine problematizira tekstove, nudi nove perspektive, avangardan je u svojim postupcima, pomiče granice scenskih izvedbi u Hrvatskoj i cijelome svijetu na različitim pozornicama i za različite prigode – od komornijih predstava do međunarodnih spektakularnih otvaranja, sletova, veličanstvenih uprizorenja na otvorenome, hrabro i znalački.

  Njegova i haenkaovska predstava Ero s onoga svijeta jedna je od najdugovječnijih opera na hrvatskim pozornicama uopće, traje na velikoj žutoj sceni više od trideset godina, a za veliki se pomak i dovođenje istoimene opere u svijet dječjega kazališta, ZKL u Ulici baruna Trenka 3, Dolenčić sa svojom dramaturginjom Anom Tonković, suprugom s kojom vrlo često radi u tandemu, odlučio još prije tri godine. Opera tad zbog jasnih razloga nije izvedena, a u ovogodišnjemu je svibnju postavljena verzija skraćena na šezdesetak minuta u odnosu na izvorna tri sata kako bi se djeca od najranije dobi pripremala za ulazak u svijet opere za odrasle, postupno otkrivajući tajne pjevanih dionica, razaznavajući i prepoznavajući instrumente, učeći se slušanju i gledanju opernih izvođača. Ipak, u tome je razdoblju autorski tim uspio snimiti glasove pjevača i navrijeme napraviti lutke, tako da je ove godine lutkarski dječji Ero konačno zaživio na sceni.

  

  Najslavnije Gotovčeve arije snimili su vrhunski operni pjevači i pjevačice pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka. Tako je tenor Roko Radovan Mića (Ero), sopranistica Darija Auguštan Đula i bas Benjamin Šuran Mlin (novi lik stvoren upravo za ovu adaptaciju). Školovanim se pjevačima pjevanim ulogama pridružuju i glumci ZKL-a – Marina Kostelac kao Doma i Željko Šestić kao Mlinar Sima, a u zborskim prizorima sudjeluju njihovi kolege Andrea Baković, Ana Herceg, Sanja Vejnović i Korana Ugrina (Djevojke) te Mario Mirković, Janko Popović Volarić i Tin Rožman (Momci). Na snimci orkestralnu glazbu zajednički izvode Vlatka Peljhan (prva violina), Zvonimir Krpan (druga violina), Danko Burić (viola), Lidija Suchanek Plantarić (violončelo), Jurica Štelma (kontrabas), Ana Benić Šalinović (flauta), Jelena Ilčić (oboa), Danijel Martinović (klarinet), Goran Juras (fagot), Srđan Peić (rog), Luka Buljan (truba), Šimun Matišić (udaraljke) i Hana Paraušić (harfa).

  U ovoj Dolenčićevoj dječjoj operi glumci i govore i animiraju lutke i na sceni sinkronizirano usklađuju svoje sa snimljenim glasovima. Čini se da bi se zvučnost snimljenih dionica mogla bolje uskladiti s jačinom govora i pjesme na sceni, jer je vidljiva razlika (možda je sama premijera donijela kvalitativan pomak), a i glasovi su donekle prigušeni, što bi se tehnički sigurno moglo bolje riješiti kako bi i taj segment opere za djecu bio izvrsno realiziran. Naime, znamo da je Zagrebačko kazalište lutaka jedno od tehnički najopremljenijih kazališta; zgrada je obnavljana prema visokim europskim standardima, a na tome je inzistirao i jedan od bivših ravnatelja ZKL-a, Nikola Ćubela, koji je naglo otišao prije deset godina. „Istom (je otvorena) 24. listopada 2004., čime je zacijelo započelo novo razdoblje Zagrebačkoga kazališta lutaka, pa i svekolikog hrvatskog lutkarstva.“

  

  Predstava je najavljivana kao prva lutkarska izvedba poznate opere, ali Dolenčić sam u jednome intervjuu to donekle opovrgava, govoreći da je navodno – podatci nisu provjereni, Jakov Gotovac sam postavio cijelu lutkarsku operu za djecu u trajanju od tri sata. U svakome je slučaju ovo praizvedba skraćenoga teksta, prva ili druga lutkarska opera za djecu u povijesti opere naslovljena Ero s onoga svijeta. Jakov Gotovac, hrvatski i europski skladatelj, poznat i kao skladatelj scenske glazbe za Gundulićevu Dubravku (1926.), s posebnim fokusom na Himnu slobodi, maestralno je uglazbio Begovićev libreto, stvorivši 1935. ovu komičnu operu koja je obišla više od osamdeset europskih glazbenih pozornica, a izvođena je na devet jezika. „U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Praizvedba opere Ero s onoga svijeta bila je 2. studenoga 1935. godine.“ Poznati hrvatski i europski dramatičar Milan Begović, najpoznatiji kao autor drama Pustolov pred vratima i Bez trećega, ovaj je motivirajući tekst preuzeo iz usmene predaje – priče koju je, pretpostavlja se, slušao u svojoj rodnoj Vrlici u Dalmatinskoj zagori iz koje je otišao na školovanje u europske metropole i napisao izniman libreto. „Ovaj lutkarski Ero prilagodba je najpoznatijih glazbenih motiva opere iz majstorske radionice skladatelja i dirigenta Mladena Tarbuka koji se oslanjaju na jednostavan predložak šaljive narodne pripovijetke.“

  

  Nova je dječja predstava u adaptaciji dramaturginje Ane Tonković zadržala Begovićevu libretističku duhovitost u priči koja se dječjoj publici morala približiti kako bi razumjeli Mićino mijenjanje identiteta i novo predstavljanje. Naime, potaknut majčinom idejom, on trenutno postaje Ero s onoga svijeta kako bi saznao voli li ga Đula ili samo cijeni njegov novac, ali trebalo je razumjeti i udaljavanje od roditeljskoga doma, svojevrsno otuđenje, laž u funkciji općega dobra, vraćanje, oprost. Međutim, cijela je priča zadržana, dobro je kraćena i dramaturški vrlo kvalitetno riješena. Problematizaciju ljubavi, promjene imena, transformacije, novca, spajanja ovostranosti i onostranosti trebalo je djeci približiti iznimnom glazbom, redateljskim idejama, glumačkim kreacijama, ali i likovnom dimenzijom i vrlo zanimljivim lutkama i njihovom vještom manipulacijom. Lutke su kreirane tako da glumac drži ispred sebe gornju polovicu lutke kojoj pokreće glavu i ruke/ruku kratkim štapovima koji su fiksirani na lutkine laktove, a glumčeve su potkoljenice zapravo lutkine noge tako vješto kostimografski riješene, s košuljom ili haljinom preko koljena glumaca, da je iluzija potpuna. Takvu je istočnjačku lutkarsku tehniku s glumcima na stolicama s kotačićima koristio Zlatko Bourek u kultnome Hamletu u Teatru &td davnih godina, a ta je antologijska predstava gostovala po cijelome svijetu.

  U ovoj su Dolenčićevoj operi neke lutke i udvojene, čak su formirane i tri u nizu na daskama na kotačićima, čime se dobiva brojnost papirnatih glumaca na sceni i kreiranje posebnoga svijeta, a spretni glumci pokreću lutke tako da povjerujemo kako je taj prednji, lutkarski svijet, zapravo pravi svijet. Jedini Ero-lutka nema glumčeve noge jer petarpanovski leti, premješta se po zraku vrlo brzo i začudno, ali ga vrsni animator postavlja i u pozicije klečanja i/ili stajanja na oblaku koji je također na kotačićima. Anuliranje glumaca nije potpuno, tako da se može pratiti i reakcija glumaca odjevenih u bijele kostime, njihova trostruka identifikacija, poistovjećivanje s ulogom i s papirnatim glumcem-alter egom (koreografkinja Zrinka Bogat-Malus).

  

  Za likovnost predstave zaslužan je scenograf, kostimograf, ilustrator, kreator instalacija i marioneta, kipar i slikar Patricio Alejandro Agüero Marino (rođen 1977. godine u Meridi, Venezuela) koji je u izradi lutaka, scenografije i kostima koristio elemente folklora upisane i u iznimnu Gotovčevu skladbu nadahnutu tradicijom dalmatinskoga zaleđa (oblikovatelj svjetla: Dražen Dundović). Zanimljive su i marame, kape, šeširi, duhovita pokrivala, kao i konji su u ovoj iznimnoj dječjoj operi također na kotačićima, lijepo su oblikovani, njihova je manipulacija dovedena do savršenstva, tako da bi se i odrasli gledatelj rado poigrao plavim ljepotanima. Cijela je pozornica organizirana kao stilizirana etnografska izložba, s određenim artefaktima, stogom sijena, mlinom, mlinskim kamenom, bunarom, predimenzioniranim klipom kukuruza i voćem, stablom, vrećama, prozorom na zidu od opeka na kojima je nacrtano probodeno srce u koje je upisano ime Đula, a poslije je scena ukrasima, zastavicama, suncem pripremljena za dugo očekivano seosko vjenčanje, čime potencira optimistično završenu, u današnjemu makijavelističkome vremenu, vrlo poučnu priču.

  Sigurni smo da će nova opera za djecu, proizišla iz radionice Dolenčić-Tonković, zainteresirati mlade gledatelje i za hrvatsku kulturnu baštinu predstavljenu šarolikim bojama, materijalima, teksturama tkanine, dosjetljivom simbolikom. Reakcije su svih vrsta publika na pretpremijeri bile iznimno dobre, gledatelji su sa zanimanjem pratili predstavu, pjevušili prepoznatljive arije, smijali se i gromoglasno pozdravili posvećene, dobro raspoložene i precizne glumce i njihove kreativne papirnate alternacije.

  

  © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 12. lipnja 2023.

Piše: