Interaktivna edukativna ekološka predstava profinjenog senzibiliteta za dječju publiku

Dječje kazalište Dubrava: Miro Gavran, Zeko eko traži mamu, red. Mladena Gavran

• 

  Nova predstava Zeko eko traži mamu vrsne redateljice Mladene Gavran, u koprodukciji Teatra Gavran i Dječjeg kazališta Dubrava, premijerno je izvedena 21. travnja pred velikim brojem zainteresirane i razigrane male dječje publike u pratnji roditelja, a puno je i veselo kazalište bilo i na izvedbi 6. svibnja. Miro Gavran, multipoznati autor za odrasle, ali i za malene knjigoljupce i kazalištoljupce, u svojoj je kreativnoj dramskoj radionici stvorio novi tekst za djecu od 3 do 9 godina, ali s nama je u publici bio i dječak koji još nije napunio dvije godine, kojemu je ovo bila prva predstava u životu i koji je, uz neke manje izlaske iz dvorane, zainteresirano pratio predstavu. Dakle, dobnu je granicu moguće i sniziti.

  Gavran najčešće u svoje dramske tekstove upleće nekoliko fabularnih linija, nekoliko mogućih završetaka, pomaknutost dramskih situacija, stvarajući posebno i precizno kreirane dramske osobe, maštovite svjetove, pogađajući nepogrješivo senzibilitet čitatelja i gledatelja. U ovoj se igrano-lutkarskoj predstavi Mali zeko, slatko, simpatično i s puno ljubavi napravljena lutka (izrada lutaka i scenografija: Jakov Gavran) koju animira i posuđuje joj dobro pogođen glas nova izvrsna glumica u kazališnoj obitelji Gavran, Zorana Vukić Gavran (koja potpisuje i oblikovanje plakata i letka) vraća iz grada u koji su ga odveli ljudi kad je bio jako mali, u šumu. Traži mamu za koju više ne zna kako izgleda. „Udaljavanje iz obitelji ili okoline na koju su djeca navikla zna biti poprilično stresna situacija, naročito ako se izgube ili brigu o njima preuzmu nepoznati ljudi.“ Tužna i topla, gotovo potresna priča o nedostatku ljubavi ima svoj sretan epilog. Nakon Ježa, Lisice, Vuka, koje djeca prepoznaju iz slikovnica i/ili s različitih ekrana, pojavljuje se tužna Mama zec koja već dugo svugdje traži svoga sina (animira je Luka Bjelica). Prepoznaju se, zagrle i zapjevaju. Posebno dirljivo mala publika reagira na glazbu (autorica glazbe: Hana Huljić Grašo), snimljene songove, ali i na gitaru na sceni koju svira i prati svoje pjevačke dionice Filip Vlašić koji kao Lugar cijelo vrijeme ima instrument kao rekvizit, uz prepoznatljivo zeleno odijelo i šešir s perom, kao i na svjetlosne efekte (oblikovanje svjetla: Dominik Lenac Sanković).

  Na sceni je lijevo (gledajući iz gledališta) šareni kubus na kojemu je najčešće Zeko sa svojom animatoricom u crnome kostimu i s vrlo dobro riješenom crnom kapom, šiltericom, kojom se dodatno briše identitet lutkara. Ispod je kocke gljiva na koju se Zeko spušta i koja mu pomaže u prizemljenju, u dnu je pozornice paravan za presvlačenje, drveće, desno panj, u sredini smeće i male kante za smeće. Bajkovito su tri životinje kandidati za mamu, tri se puta pojavljuje potencijalna mama i tri puta Zeko gotovo prihvati ponudu u samoći i otuđenosti u kojoj se našao (sve životinje glumi, izvrsno se transformirajući glasom i stasom, Luka Bjelica). Mali i naivni Zeko eko na početku pristaje na svaku mamu, ali onda shvati da ne može jesti i živjeti kao tri životinje koje ga pokušavaju namamiti u svoje stanove, pri čemu vrlo duhovito Lisica tvrdi da se zove Josipa. Shvaćajući da mu nitko od njih ne može biti mama, ide sve dublje u šumu, sve je opasnije, ali na kraju ga spase njegovi čuvari: Lugar, Mama i djeca u publici.

  Tražeći mamu i susrećući različite životinje, kao i svoga pomagača i prijatelja Lugara, koji mu daje savjete i nastoji ga zaštititi – mladoga glumca iznimnih glasovnih i glumačkih sposobnosti Filipa Vlašića, uviđa da je i šuma, kao i grad, prepuna smeća. Lugar mu pomaže u skupljanju i razvrstavanju smeća, prozove ga Zeko eko, a pritom glumci uključuju i male gledatelje koji spremno odgovaraju na edukativna i ekološka pitanja o bojama spremnika i recikliranju smeća, uz potiho osvješćivanje i komentiranje nekih roditelja kako moraju još bolje odvajati smeće jer su djeca ponekad bolno iskrena u razotkrivanju nekih obiteljskih tajni. Mala publika neposredno, gotovo pripremljeno i spremno odgovara, iznimno se angažira, aktivno sudjeluje u predstavi, a glumci pokazuju profinjeni senzibilitet za dječju publiku. Vrlo pametna mala djeca slušaju što im se govori sa scene, koncentrirano sve prate, zovu pomoć ako je Malenome potrebna, znaju kome se trebaju obratiti ako sama ne mogu riješiti problem, tako da se postavljaju i rješavaju različita životna pitanja za vrijeme četrdesetominutne vrlo zanimljive, dinamične, vizualno i auditivno atraktivne predstave, koja bez tehnoloških nadogradnji i boreći se protiv njih, stvara umjetnost za djecu. Sigurni smo da će nova predstava Teatra Gavran imati svoj dugi kazališni život.

  Predlažemo još samo glumcima da nakon svake izvedbe pozovu male gledatelje na scenu kako bi izbliza ušli u mehanizam kazališta i kazališnu iluziju. Mislim da bi svi dodatno uživali.

  © Vesna M. Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 12. svibnja 2022.

Piše: