Uvjerljiva slika sestrinske dinamike

11. Bobijevi dani smijeha, 8.-22. studenog 2022., Gradsko kazalište Zorin dom, Karlovac, Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Petra Cicvarić, Tri i pol sestre, red. Peđa Gvozdić

• 

  Čehovljeve Tri sestre, na koje Petra Cicvarić očito aludira u naslovu komada Tri i pol sestre, vrlo bi dobro trebale biti poznate svakom lektirnom obvezniku. Ona polovica pridodana brojci tri stoga stoji kao svojevrsni pokazatelj da se ipak ne radi o verziji po motivima slavnog komada. Cicvarić nudi potpuno svoju priču, komediju povremeno vrlo snažnih socijalnih uboda o tri sestre i jednoj polusestri koje se sastaju nad predmetima koje im je ostavila majka, evocirajući uspomene ali i postepeno, kako predstava napreduje, razotkrivajući svoje karaktere. Premijerno izvedena u režiji Peđe Gvozdića u koprodukciji karlovačkog i vinkovačkog gradskog kazališta Zorin dom i Joze Ivakića, predstava je gostovala u sklopu Bobijevih dana u zagrebačkom Histrionskom domu 9. studenog.

  Dalija, Melita, Morana i Mirta imena su tri i pol (ili četiri) sestre koje se sastaju u stanu, a prvi je segment predstave, dramaturški logično, posvećen postavljanju situacije i ocrtavanju karaktera. Saznaje se ponešto o svakoj od sestara, njihova zanimanja i životni interesi, intelektualne različitosti, a otvaraju se i postepeno emocije i nerazjašnjeni odnosi iz prošlosti, čak i predrasude koje međusobno gaje jedne o drugima. U biti, radi se o uobičajenoj i ničim izuzetnoj dinamici, koju Cicvarić gradi vješto i životno. Sestre se brzo nameću kao likovi kojima se može vjerovati, nisu artificijelne ili svedene na jednu dimenziju, nego imaju relativno nijansirane karaktere. Konverzacija je prirodna, životna, nema velikih riječi. Ipak, brzo nakon početka, kada su temeljni odnosi, karakteri i situacija postavljeni, razgovor počinje dobivati konture kretanja u krug. Srećom, nije artificijelan ni zamoran, što predstavu donekle izvlači od gledateljskog zamora.

  Taman kad se taj zamor počne pojavljivati u nešto većim količinama, Cicvarić uočava potrebu za uvođenjem novog motiva – majčinog dnevnika, koji se nalazi među stvarima u ostavštini te ga sestre, naravno, počinju čitati i proučavati. To donosi mnogo zgusnutije tkivo, koje se od komedije sve više pomiče prema drami karaktera, odvodeći predstavu u ne sasvim očekivanom, ali kondenziranom smjeru. Rješenje je to koje pokazuje takt za scenu te predstava do kraja ne gubi na zanimljivosti.

  Scenografija, koje je (kao i izbora glazbe) autor redatelj Peđa Gvozdić, očekivana je i neizuzetna u ambijentalnom prikazu stana, a kostimi (Morana Petrović) variraju između suvremene odjeće i retro izgleda u majčinim kombinacijama koje sestre oblače. Kao najvažniji element cjeline, uz tekst, u Tri i pol sestre stoga se nameću glumačka ostvarenja. Četiri glumice (Martina Stjepanović, Matea Marušić, Lovorka Trdin, Petra Cicvarić) igraju s lakoćom, vidno se i dobro na sceni zabavljaju te vrlo životno i uvjerljivo kreiraju svoje likove. U scenama koje više naginju obiteljskoj socijalnoj drami a manje komediji karaktera, ta je životnost mogla, pomalo paradoksalno, biti i teret, djelovati protiv uvjerljivosti likova. No, ti i takvi momenti, srećom, nisu prevladali.

  

  Sve u svemu, Tri i pol sestre vrlo su korektna slika sestrinske dinamike uvjerljivih karaktera, kojoj bi možda dobro došlo još samo malo preciznog dramaturškog rada i staloženije režije. No, i ovako radi se o životnoj komediji s povremenim ozbiljnijim trenucima, koja se može gledati istovremeno lako ali i zapitano.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 23. studenog 2022.

  Režija, scenografija i izbor glazbe: Peđa Gvozdić
  Kostimografija: Morana Petrović
  Scenski pokret: Maja Huber

  Glume: Martina Stjepanović, Matea Marušić, Lovorka Trdin, Petra Cicvarić

Piše: