Zadarski lutkari pokazali su što znači užitak izvođenja

55. Međunarodni festival kazališta lutaka - PIF, 16. - 22. rujna 2022., Kazalište lutaka Zadar: Ivana Đula i Milica Sinkauz po slikovnici Erica Carlea, Vrlo gladna gusjenica, red. Renata Carola Gatica

• 
  
  U prošloj kazališnoj sezoni Zadarsko kazalište lutaka je, estetski i tematski vrlo različitim predstavama, slavilo sedamdeset godina postojanja. Proslava je dosegnula vrhunac ljeti, spektaklom Petar Pan. Lutkarsko-dramska predstava za odrasle Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja otvorila je Zadarsko kazališno ljeto i festival Mediteranneo, a nastala je u suradnji sa zadarskim Hrvatskim narodnim kazalištem. No, radost izvođenja zadarski su lutkari ponajviše pokazali u predstavi za najmlađe Vrlo gladna gusjenica koju sam gledala na ovogodišnjem 55. međunarodnom festivalu kazališta lutaka PIF-u.

  Autorice teksta Ivana Đula i Milica Sinkauz duhovito su i dinamično raspisale rečenice istoimene vrlo popularne slikovnice Erica Carlea. Za razliku od originala, u njihovoj dramatizaciji postoje dvoje pripovjedača koji se, poput djece, nadmeću tko će gledateljima ispričati priču. Kada se konačno dogovore oko jedne, s njome počinju odrastati. Priča postaje njihovo dijete, utjelovljeno u maloj gusjenici. U početku su vrlo zbunjeni jer ne poznaju gusjeničine potrebe, no kada otkriju da je gladna, svaki dan joj nude zdravo voće zahvaljujući kojemu ona sve više raste. Radnja je vrlo jednostavna, Carleova priča temelji se na ponavljanju koje može narušiti dinamiku izvedbe, no umjetnički tim predstave uspio je tome doskočiti te je svaki gusjeničin dan začinjen drugačijim emotivnim stanjem, humorom i pjesmom.

  

  U vrlo dinamičnim i veselim songovima, čija se melodija lako pamti, Ivana Đula i Luka Vrbanić šarmantno se i duhovito poigravaju određenim riječima, onomatopejskim zvukovima i značenjima, a to sve dolazi do izražaja u izvrsnoj, energičnoj i vokalno vrlo dojmljivoj interpretaciji Sanje Grgine, Irene Bausović Tomljanović i Lina Brozića. Pritom bih svakako istaknula sjajnu Sanju Grginu koja se s lutkom gusjenice potpuno stopila te je s pozornice snažno emanirala vlastiti užitak bivanja u toj ulozi. Iako simpatično pretjeruje u svakoj svojoj reakciji, njezina je gusjenica pravo oličenje dvogodišnjeg, trogodišnjeg djeteta te se s njom mali gledatelji lako mogu poistovjetiti. Njezino negodovanje zbog hrane koja joj nije draga, prejedanje čokoladom i tužno, svakim danom sve tragičnije urlanje da je gladna, izazivaju smijeh, kao i energično pokazivanje sreće kad dobije nešto fino, a to sve podsjeća odrasle, posebice roditelje, na ponašanje njihove djece. Svoju lutku zijevalicu koja iz dana u dan sve više raste i postaje tromija, Sanja Grgina promatra s ljubavlju i nježnošću, a pritom se potpuno uživljuje u njezin lik dok je animira te njezina stanja prati izražajnom gestikulacijom lica.

  

  Izuzetno dojmljiva je i likovnost predstave, za koju je zaslužna Alena Pavlović. Ona vjerno slijedi privlačne ilustracije Erica Carlea koje se odlikuju jednostavnim linijama i žarkim bojama gusjenice i voća. Kao što su u slikovnici probušene stranice na mjestu gdje je gusjenica odgrizla voće, tako i voće u predstavi dobiva rupe. Pojedeni komadići u oblikovanju Alene Pavlović zgodno postaju dio gusjenice. Za razliku od slikovnice, ona nije potpuno zelena nego rastući postaje sve šarenija. Svaki novi kolutić iste je boje kao i hrana koju je taj dan pojela. Na bijelom podu postavljeni su bijeli paravani s cvjetnim ornamentima, izvođači su odjeveni u bijele kombinezone na kojima je zašivena dugmad različitih boja, pa do izražaja dolaze predimenzionirane jabuke, šljive, jagode i naranče i naravno sve veća gusjenica vibrantnog kolorita.

  Redateljica Renata Carola Gatica vješto povezuje sve navedene elemente u skladnu kazališnu cjelinu sve do završetka koji mi se, u izvedbenom pogledu, čini nedovoljno osmišljen i razrađen, prebrzo okončan. Kao što slikovnica završava preobrazbom gusjenice u leptira, tako gusjenica postaje leptir, što znači da Sanja Grgina dobiva šarena krila i songom završava predstavu. Svjetska popularnost ove slikovnice upravo je u jednostavnim rječnikom opisanom čudu života, životnom ciklusu od odrastanja do starosti, od kukuljice do leptira, a to čudo je u izvedbi izostalo. Leptir nije, za razliku od gusjenice, punim plućima zaživio na pozornici. Pojavio se samo kao nedovoljno atraktivna slika. Makar tako završava i slikovnica, izvedbom se taj ciklus mogao bolje zaokružiti. Unatoč tome, smatram da je Vrlo gladna gusjenica vrlo uspjela predstava koja zarazno širi pozitivnu energiju.

  

  „Pišem za dijete u sebi. To je uvijek osnova od koje kreće moj stvaralački proces“, izjavio je američki klasik za djecu Eric Carle, a time se, barem mi se čini, povodio i umjetnički tim ovog kazališnog projekta.  U Vrlo gladnoj gusjenici kao da je svatko pronašao to dijete u sebi kojemu se htjelo ugoditi. Stoga sve pršti veseljem, nježnošću, ljubavi, a radost stvaranja posebno se osjeća u tekstu, glazbi te posebice u izvedbi. To je nagradila i prosudbena komisija PIF-a (Edi Majaron, Saša Latinović i Hrvoje Seršić) koji su nagradili Sanju Grginu, Irenu Bausović Tomljanović i Lina Brozića za duhovitu i usklađenu igru te sveukupni scenski izričaj.

  © Katarina Kolega, KAZALIŠTE.hr, 7. listopada 2022.

  Tekst: Ivana Đula, Milica Sinkauz
  Režija: Renata Carola Gatica
  Likovnost predstave: Alena Pavlović
  Autori glazbe: Luka Vrbanić, Ivana Đula
  Koreografija: Natalija Manojlović Varga
  Inspicijentica: Radojka Kozulić
  Voditelj tona: Marin Bakmaz
  Tehnička realizacija: Darko Petković, Nataša Perović, Marijan Nižić, Robert Košta, Adriano Košuta, Dorotea Stolić

  Glume: Sanja Grgina, Irena Bausović Tomljanović, Lino Brozić

Piše: