Opterećujuće alegorije i banalne strukture

13. Ljetne noći Teatra Exit; Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru: Una Vizek, Ja od jutra nisam stao, red. Dražen Krešić; Teatar Kabare Tuzla, Matica hrvatske Tuzla, Akademija dramskih umjetnosti Tuzla, Bosanska kraljica, red. Vlado Kerošević

• 

  Ljetne noći Teatra Exit, trinaeste po redu, vrijedan su i osobit festival jer u zagrebačku ljetnu kulturnu ponudu svake godine donosi barem nekoliko gostovanja predstava nastalih u drugim sredinama. Tako su dva dana zaredom, 14. i 15. srpnja, na 13. Ljetnim noćima gostovale dvije predstave iz dva bosanskohercegovačka grada. Prvi je dan na sceni F22 Akademije dramske umjetnosti gostovala Ja od jutra nisam stao, produkcija HNK u Mostaru, dok je dan kasnije u Studiju Exit izvedena Bosanska kraljica, koprodukcija tuzlanskih Kabare teatra, Ogranka Matice hrvatske i ADU Tuzla.

  Ja od jutra nisam stao tekst je zagrebačke dramatičarke Une Vizek koji je, nakon što je dobio prvu Nagradu Marin Držić za 2017., postavljen osim u Mostaru, i u zagrebačkom Kerempuhu u režiji Nane Šojlev. Dramski tekst osovljen oko dosjetke o muškarcima koji preuzimaju stereotipne ženske uloge u društvu dok žene postaju socijalni muškarci (pri čemu se druge spolne razlike ne mijenjaju), u Kerempuhu je postavljen u realističkom ključu urbane atmosfere. Dražen Krešić i Dario Bevanda, redatelj i dramaturg mostarske produkcije, odlučuju se za potpuno drukčije čitanje. Publiku na sceni dočekuju gomila vune i preslica, iz koje odjednom izviruju muškarci, upadljivo vizualno obilježeni golemim bradurinama spletenima u, stereotipno ženske, pletenice. Ambijent je time učinjen dominantno ruralnim, iako odnosi iz teksta, koji evociraju poslove tipičnije za urbani od ruralnog konteksta, nisu mijenjani.

  

  Posrijedi je, uskoro je potpuno jasno, metafora, zapravo alegorija, što ne funkcionira najbolje kao nadogradnja tekstu koji je već značenjski obilježen svojevrsnom grotesknom alegorijom, razvlačenjem dosjetke u poantu. Središnja redateljsko-dramaturška intervencija, prebacivanje dramske radnje iz njezina očekivanog u neočekivani kontekst, iz urbanog u ruralno, umjesto da donese svojevrsni univerzalizam i izvuče cjelinu iz dosjetke o razlici u spolovima, postaje opterećenje. Posebno je to izraženo inzistiranjem na istom skupu scenskih znakova kroz cijelu predstavu, čime ona relativno brzo prelazi u maniru i ponavljanje. Četiri glumca i jedna glumica, koji na sceni oblikuju svijet promijenjenih stereotipa, vidljivo se trude, ali kao da su opterećeni konceptom i scenskim pokretom (Ena Kurtalić) te ne mogu oblikovati karaktere do kraja nego ih podređuju upisanim metaforama.

  Bosanska kraljica predstava je o Katarini Kotromanić Kosača, (pret)posljednjoj kraljici Bosne prije osmanlijskih osvajanja, ženi iznimno zanimljive i dramski pregnantne biografije. Žena koja je istovremeno svjesna kako njezina Bosna nestaje pod nadirućim Osmanlijama, ali i ne gubi nadu nego po tadašnjim europskim centrima moći, osobito Rimu gdje je najdulje boravila poslije bijega iz Bosne, pokušava učiniti sve kako bi se za njezinu stvar čulo, mogla bi biti punokrvna, snažna dramska junakinja. Ništa od te pregnantnosti, nažalost, nije se moglo stvarno vidjeti u ovoj monodrami, unatoč stalno prisutnim velikim riječima (autorica teksta je Marica Petrović). Radi se, naime, o predstavi vrlo jednostavne, gotovo banalne strukture ritmičke izmjene pokreta koji prate glumičino kazivanje ulomaka o Kosači, što sve zajedno brzo gubi smisao i prelazi u deklamiranje, ne uspijevajući ostvariti kontakt s publikom. Svako malo u recitativima glumice Ivane Milosavljević bljesne poneki potencijalno zanimljiv motiv, no ona s njim uglavnom ne učini ništa nego nastavlja izmjene po principu – red recitiranja, red koreografije, pa sve to zajedno. Ne uspijeva se izbjeći ni patetika. U jednom trenutku Katarina se obraća publici moleći ih za pomoć u spasu Bosne, što do tog trenutka gotovo djeluje kao banaliziranje. I inače, izvedbeno se Bosanska kraljica prečesto nalazi u egzaltiranim registrima koji emociju umjesto nijansiranja odvode u pretjerivanje.

  Dva gostovanja koja je Teatar Exit u sklopu Ljetnih noći predstavio publici nisu se, tako, pokazala kao osobito zanimljive kazališne impresije. Ja od jutra nisam stao, unatoč začudnom obratu i pokušaju nadogradnje značenja predloška, nije uspio koherentno održati tu temeljnu premisu, dok je Bosanska kraljica predstava izgubljena između velikih potencijala lika i loše realizacije.

  

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 18. kolovoza 2022. 

  Ja od jutra nisam stao
  Režija: Dražen Krešić
  Dramaturgija: Dario Bevanda
  Scenski pokret i koreografija: Ena Kurtalić
  Skladatelj: Marko Jakovljević
  Oblikovanje svjetla: Martin Šatović
  Savjetnik za scenografiju: Dalibor Nikolić

  Glume: Mario Knezović, Ivo Krešić, Dražen Pavlović, Ivan Skoko, Jelena Kordić Kuret

  Bosanska Kraljica
  Režija: Vlado Kerošević
  
  Glumi: Ivana Milosavljević

Piše: