Dojam dobro skrojenog, klasičnog zanatskog rada

Beogradsko dramsko pozorište (Gostovanje u ZKM-u): Bernhard Schlink - Fedor Šili, Čitač, red. Boris Liješević; Josif Brodski, Demokracija, red. Veljko Mićunović

• 
  
  Završetak sezone u Zagrebačkom kazalištu mladih donio je gostovanja Beogradskog dramskog pozorišta. Dva dana zaredom, 3. i 4. lipnja  izvedene su predstave Čitač i Demokracija. Važno je da su se gostovanja pokrenula. Ima ih više u kratkom razdoblju, traju festivali. Kazalište se ponovno kreće, čini se, u punom ritmu (samo da tako i ostane). Kvaliteta samih predstava, dakako, trebala bi biti važna, ali čak i kad se ne radi o vrhunskim radovima, praksu gostovanja kazališta jednih kod drugih, razmjenu predstava, svakako treba pozdraviti. Nije riječ o tome da se dovodi bilo što i pod bilo koju cijenu samo da bi se gostovalo i putovalo, nego o nužnoj potrebi odmjeravanja, uspoređivanja, sučeljavanja estetika.

  Čitač je predstava nastala po poznatom, danas već u dijelu Njemačke lektirnom predlošku, romanu čiji naslov u izvorniku glasi Der Vorleser, a autor mu je njemački književnik i profesor prava Bernhardt Schlink. Roman je i ekraniziran u filmu redatelja Stephena Daldryja koji je pokupio niz nagrada te doživljava trajnu recepciju. Beogradska predstava (koprodukcija BDP-a i Beo Art produkcije), za koju je dramatizaciju romana napravio Fedor Šili a režirao ju je Boris Liješević, uvelike slijedi recepcijom knjige i filma kodificirana značenja i simbole. Mjesta i vrijeme dramatizacije slijede ona iz romana, nema pokušaja povlačenja paralela s nekim drugim dobom, ratom i nasiljem, barem ne eksplicitno. Takvi su kostimi koji evociraju vrijeme romana nekoliko desetljeća neposredno nakon Drugog svjetskog rata, takva je scenografija, obilježena funkcionalnim a opet zanimljivim i uspjelim rješenjem s kolosijecima.

  Takvi su i glumci, s time da se središnja drama naravno događa između dvoje protagonista – Hanne Schmitz i Michaela Berga, koje tumače Mirjana Karanović i Marko Grabež, čineći to postojano i zanatski uredno, uvjerljivo oblikujući čvrsto upisane likove iz predloška. Ostale uloge, a igraju ih Slobodan Ninković, Jadranka Selec, Milica Zarić i Ivan Tomić, podržavajući su likovi potrebni za oblikovanje scena (svatko od navedenih igra barem dvije uloge), što ovi glumci ostvaruju također zanatski korektno, oživljujući ono što se, danas pomalo u naletu korektnosti zaboravljeno, naziva sporednim ulogama. U konačnici, i cijela predstava ostavlja takav dojam dobro skrojenog, klasičnog zanatskog rada koji se, srećom, može zainteresirano gledati. Prvenstveno zahvaljujući tečnoj dramatizaciji te pouzdanim glavnim glumcima.

  

  Demokracija, izvedena dan kasnije, predstava je potpuno drukčija od Čitača. Nastala u koprodukciji BDP-a i Novosadskog pozorišta/Ujvideki sinhaz, temelji se na tekstu ruskog pjesnika, esejista i dramatičara Josifa Brodskog u kojem se poigrava uvođenjem demokracije u neku neodređenu državu i navodnim prednostima koje ona donosi ispred svih drugih mogućih društvenih uređenja. Redatelj Veljko Mićunović i dramaturg Slobodan Obradović toj očito vrlo provokativnoj i vječno za aktualizaciju i upisivanje političkog trenutka pogodnoj temi, pristupaju svjesni sami sebe i svoje publike, trenutka u kojem se kazalište događa i na koje reagira. U boljim trenucima to kreira brechtovske, očuđujuće prizore u kojima se komentar i angažman uspjelo spaja s humorom i suočavanjem (primjerice, kolektivni ritual pušenja i njegova zabrana). Međutim, češći su oni lošiji trenuci, u kojima se sve navedeno koristi kao prostor za izvođenje na scenu nekih već izlizanih postupaka suvremenog kazališta poput upotrebe mikrofona, izravnih referenci na stvarnost i glumaca koji ne oblikuju uloge nego  posreduju poruke.

  Glumaca je petero (Ozren Grabarić, Arpad Mesaroš, Gabor Pongo, Ivana Nikolić, Tamara Aleksić), uz dva glazbenika (Nikola Dragović i Ivan Mirković) i funkcioniraju kao ansambl pod vodstvom Grabarića, prepuštajući se i previše proizvođenju efekata nauštrb izgradnje karaktera. Iako rezonira s trenutkom izvođenja, kada političke nestabilnosti razotkrivaju demokraciju i lako ju izvrću u karikaturu, Demokracija je predstava mnogo naglašenije poruke od kvalitete načina na koji se ta poruka prenosi publici. Zahvaljujući humoru, izbjegla je moguće potonuće u plakatnost, no nalazi se na njezinu rubu. Šteta, s obzirom da je dala naslutiti kako se želi hrabro uhvatiti ukoštac s važnim temama društvenog trenutka. Pozivanjem na demokraciju zapravo se izobličuje ideja bilo kakve vrijednosti, ustupajući javni prostor populizmu najnižeg reda kojim se različiti velmože služe kako bi učvrstili svoju vlast pod krinkom demokratskog legitimiteta. Sve je to u Demokraciji načeto, ali rijetko što je došlo dalje od poruke i pretvorilo se u intrigantnu scenu.

  

  Sveukupno, Čitač i Demokracija dvije su predstave različitih estetika. Prva pokazuje zanatski dobru razinu obrade književnog predloška, dok je druga otvorila neke važne teme, no pri tome nije ostavila dojam sasvim promišljenog korištenja scenskih postupaka. Nije ih bilo nezanimljivo vidjeti, a ni zadržati se u razgovoru s članovima ansambla i redateljima nakon predstave (razgovore je moderirao Srđan Sandić). Uz samu činjenicu gostovanja, to je još jedna praksa koju treba pohvaliti i ohrabriti kazališta da ju, u uvjetima ukidanja pandemijskih ograničenja, što više i što češće vraćaju u programe. Ipak, nijedna od predstava nije se pokazala kao djelo koje bi bilo nezaobilazno.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 4. srpnja 2022. 

Piše: