Niz dosjetki i metateatarsko očuđenje koje brzo prelaze u zamornu maniru

46. Dana satire Fadila Hadžića, 3.-21. lipnja 2022., Kazalište Playdrama, Split: Helena Petković, Ivana Vuković, Petra Kovačić Botić, Ana Uršula Najev, Ana Marija Veselčić, Sretna ne bila, red. Helena Petković

• 
  
  U suvremenom teatru nije ništa novo da su to kazalište i njegovi stvaraoci redovito svjesni svog postupka, što onda pokazuju svojoj publici, uvlačeći tako i nju u proces izvedbe u jednoj od beskrajnih mogućih varijanti metateatra i autoreferencijalnosti. Sretna ne bila splitskog nezavisnog kazališta Playdrama (ovaj se tekst odnosi na njezino gostovanje na 46. Danima satire Fadila Hadžića 9. lipnja u zagrebačkom Kerempuhu) kreće se u tom i takvom metateatarskom metodološkom obrascu. Predstavu je režirala Helena Petković, dramaturgiju potpisuje Ivana Vuković, a igraju Petra Kovačić Botić, Ana Uršula Najev i Ana Marija Veselčić. Sve navedene zajedno su autorice teksta predstave, a radi se dakle o onome što se u žargonu kazališta uobičajeno naziva autorskim projektom.

  Istovremeno, autorski projekt ono je što su u neko imaginarno (splitsko) kazalište došle gledati tri prije. Već je u tome vidljiva metateatarska pozadina, koja se onda samo nadograđuje brojnim dosjetkama, referencama, obraćanjima prija jednih drugima i publici. I zaista, ima tu odličnih dosjetki. Njihovo komentiranje predstave koju vide (a publika, dakako, ne) u početku je vrlo zabavno i napučeno odličnim duhovitostima koje često uspijevaju integrirati uvjerljivost (može se zamisliti kako bi ih neke prije u nekom gledalištu zaista i izrekle, možda tek tiše ili nakon izlaska iz dvorane), stvarnu duhovitost i vješto inkorporiran angažman (primjerice, povezivanje slavnog Crvenog Peristila s menstruacijom).

  

  Sve to kreira niz dosjetki, što je struktura koju predstava zadržava od početka do kraja, dok se metateatarski karakter, iako stalno prisutan, s vremenom olabavljuje i postaje sve manje izražen. A kada je neka cjelina konstruirana kao niz (humornih) dosjetki, to u sebi nosi određen ugrađeni problem na kojem se mnoge produkcije koje slijede navedeni princip okliznu – tijek dosjetki, nizanka na sceni trebala bi biti konstantno zabavna kako predstava ne bi s vremenom potonula, izgubila na ritmu i, posljedično, zanimljivosti za gledatelje. Nažalost, Sretna ne bila upala je upravo u tu zamku, znatno izgubivši na atraktivnosti i zanimljivosti nakon prvih, okvirno, tridesetak minuta, kada su početne dosjetke i metateatarsko očuđenje izgubili na snazi, potrošili se, a da ih ništa osim novog reda interakcije između prija nije nadomjestilo. S vremenom, a predstava u konačnici potraje dugo – sveukupno nešto manje od dva sata, to polako prelazi u maniru, čak postajući na trenutke zamorno, unatoč vidljivoj energiji glumica.

  Scenografija je svedena na kauč i pokoji nužni element u funkciji prizora, dok su kostimi neobilježeni – tipična odjeća koja bi mogla funkcionirati pri svakom izlasku. Stoga je, u nedostatku drugih elemenata koji bi bili pogodni za oblikovanje scenskih znakova, sve na glumicama. Njih je, kako je spomenuto, tri, i igraju izrazito energično, angažirano, vidljivo se zabavljajući i pokušavajući tu zabavu prenijeti na publiku, što ipak uvelike ovisi o kvaliteti i svježini dosjetke, a ona varira s tendencijom pada prema kraju.

  

  Sretna ne bila u konačnici ostavlja dojam predstave koja je, oblikovavši se kao niz dosjetki svjesnih samih sebe, završila bolje u ideji od realizacije. Čini se kako je pri tome problem primarno strukturni, u padu zanimljivosti dosjetki i trošenju izvorno postavljenog odnosa, na koji se ništa ne nadograđuje. S obzirom na početak koji vješto spaja metateatar, angažman, referencijalnost i čistu zabavnost, dojam na kraju pomalo razočarava.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 20. lipnja 2022. 

  Režija i scenografija: Helena Petković
  Dramaturgija: Ivana Vuković
  Kostimografija: Helena Petković i Ivana Vuković
  Skladatelji: Ansambl i Matko Botić
  Oblikovanje svjetla: Siniša Jakovčević
  
  Glume: Petra Kovačić Botić, Ana Uršula Najev, Ana Marija Veselčić

Piše: