Personalizirane diskursne eksplozije misli, osjećaja i stanja

27. Međunarodni festival malih scena, Rijeka, 3. - 9. svibnja 2022., HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Éric-Emmanuel Schmitt, Enigmatske Varijacije / Variazioni Enigmatiche, red. Neva Rošić

• 
  
  Međunarodni festival malih scena u Rijeci ove je godine u svojoj povratničkoj sezoni pod nazivom Povratak kazalištu intimnosti u svoj repertoar uvrstio predstave koje se dotiču obiteljskih drama. „Svjedoci smo različitih disfunkcionalnih  obitelji, ljudima koji bi trebali biti bliski, ali čiji je svijet naseljen demonima preljuba, prevare, odsutnih očeva, traganja za smislom“, napisao je u predgovoru festivalskog programa selektor Jasen Boko.

  Enigmatske Varijacije / Variazioni Enigmatiche Érica-Emmanuela Schmitta u režiji Neve Rošić i izvedbi Talijanske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca premijerno su izvedene 10. prosinca 2021. godine. U festivalskom repertoaru ova psihološka drama (triler) izvedena je 4. svibnja u prostoru Dram(m)a centra Zajc u 18:30. Predstavu su oblikovali i scenografkinja Aleksandra Ana Butković, kostimografkinja Sandra Dekanić, a za oblikovanje svjetla zaslužan je Marin Lukanović. Izvedbu nenametljivo prate titlovani prijevodi na hrvatski jezik.

  

  U ulozi je pisca nobelovca Abela Znorka psihološki uvjerljivo i snažno glumac Aleksandar Cvjetković, a novinara Erica Larsena glumi temeljito uigran Mirko Soldano. Komorni, intimni prostor scene, zamišljen kao dnevni boravak u koji ulazi i boravi i publika, u toplim je tonovima. Donose ih i smeđe boje tkanine kojom su obloženi trosjed i fotelja, ali tople tonove donosi i glazba koja dolazi s gramofonske ploče – slušamo Enigmatske varijacije engleskog skladatelja Edwarda Elgara nastale krajem 19. stoljeća.

  I kao što će nas u više navrata tijekom predstave događanja i glumačke replike prenuti u razmišljanjima i spoznavanjima, tako će i na samom početku glazba biti jedan od umreženih motiva u funkciji enigme spoznavanja. Zvuk koji naruši prvotni doživljaj (glazbu prekidaju pucnjevi) u ulozi je iznenadnog najavljivanja dramskog sukoba – kao da je u redateljskoj zamisli preuzeo ulogu svih onih riječi koje u fluidu teksta kojim obiluje ovaj psihološki triler iznenada gledatelju daju do znanja da je svaka situacija spoznavanja dramskog u i među likovima možda zapravo samozavaravanje.

  

  Razgovor novinara koji je došao intervjuirati pisca nobelovca kako bi saznao ima li u posljednjem hit-romanu autobiografskih, osobnih, intimnih ljubavnih trenutaka, postupno se rastvara u promišljanja o životu, umjetnosti, osobnostima uronjenima u društvene sredine, nadasve o promišljanjima o ljubavi. Dvojica muškaraca u odsustvu Nje, žene, izgovaraju jedan drugome bujicu riječi, svatko iz svojih uvjerenja, svoje istine.

  Pratimo kako naizmjence postaju subjekti i objekti istine koju objedinjuju pisma od kojih je nobelovac sastavio svoj roman. U dinamici kojom se izgovara pojedina složena glumačka replika, u dahu, u tonovima i promišljenim stankama pojedini dijaloški dijelovi postaju monološki, a svaki monološki dio istiskuje iz sebe kakvo pitanje ili odgovor sugovorniku (ali i publici) kao trezveno buđenje iz kojeg se karakter koji govori vraća u stvarnost iz svoje neprikosnovene istine. Obojica glumaca snažno su i odgovorno pristupili glumački zahtjevnom zadatku. Kontrola udaha i izdaha, dinamike i intonacije te siline tona u pojedinim replikama u ovoj drami znači i poentiranje misli.

  

  Redateljica Neva Rošić istančanim je uhom i okom u suradnji s glumcima dosegla personalizirane diskursne eksplozije misli, osjećaja i stanja. Egocentrik Abel Znorko živi daleko od ljudi, na otoku usred Norveškoga mora, naizgled uživa u samoći, a Erik Larsen plahi je novinar, jedan od rijetkih koje je nobelovac ipak odlučio primiti u svoj dom. Ona koja piše pisma, koja je bila njegova i u stvarnosti i u pismima, ona tako prisutna i kada je odsutna – žena, književnost, ljubav, postaje predmetom njihove rasprave. Obojica pred nama postaju predmeti svojih spoznaja i upadaju u teške dramske okolnosti.

  Književnost, glazba, umjetnosti, filozofija, ljudski odnosi, sve postaje umreženo, enigmatsko, zrcaljivo, multiplicirano toliko da nema logične misaone stabilnosti (psihološki triler), ali ni odrednica za vrednovanje istinitosti i valjanosti. Roman koji je postao uspješnica uznemirio je pisca, ali i čitatelja – ovoj se odrednici trebamo vratiti u katarzičnom spoznavanju da nas u predstavi virtuozno dotiču scenske izvedbene umješnosti, kazališna (glumačka, redateljska dramaturška), književna i glazbena.

  © Marijana Trinajstić, KAZALIŠTE.hr, 10. svibnja 2022.

  Redateljica:Neva Rošić
  Premijera: 10. prosinca 2021.
  Asistent redateljice: Marin Lukanović
  Scenografkinja: Aleksandra Ana Buković
  Kostimografkinja: Sandra Dekanić
  Oblikovanje svjetla: Marin Lukanović
  Talijanski prijevod: Luca Barcellona
  Inspicijent: Marin Butorac
  Šaptačica: Sintja Lacman

  Glumci: Aleksandar Cvjetković (Abel Znorko, pisac, Nobelovac), Mirko Soldano (Eric Larsen, novinar)

Piše: