Izvanredno osmišljena predstava u kojoj je gluma najslabiji element

32. Marulićevi dani, 21. - 28. travnja 2022., Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Tibor Hrs Pandur i Livija Pandur prema Koltèsu i Shakespeareu, Evidencija zločina jedne monarhije, red. Livija Pandur

• 
  
  „Uvijek i svugdje na zemaljskom prizorištu ista drama, isti dekor.
  Na istoj, ograničenoj sceni bučno čovječanstvo,
  zaluđeno svojom veličinom,  vjerujući da ono jest svemir,
  živeći u svom zatvoru kao da je neizmjeran prostor,
  samo da bi uskoro potonulo sa zemaljskom kuglom,
  koja je, s najvećim prezirom, nosila teret njegove gordosti.
  Ista monotonija, ista nepokretnost na tuđim zvijezdama.
  Svemir se neprestano ponavlja i vrpolji se u mjestu.
  Vječnost beskonačno i neometano izvodi jednu te istu predstavu.“
  
  Louis-Auguste Blanqui: Vječnost kroz zvijezde (1872.)

  Uvodni je ovo citat koji se na početku predstave Evidencija zločina jedne monarhije nekoliko puta ispisuje na velikom platnu u pozadini pozornice, ne bi li se publici urezao u pamćenje, otvarajući sliku na jednog drugačijeg Hamleta.

  Odgovor je to i na pitanje koliko drugačiji Hamlet može biti, jesu li dosad postavljeni, izrežirani i odglumljeni baš svi Hamleti. Na pitanje s lakoćom odgovaraju autori predstave – redateljica Livija Pandur koja je ujedno autorica adaptacije te supotpisuje scenografiju i kostime, te Tibor Hrs Pandur – dramaturg i koautor adaptacije teksta.

  Teksta, odnosno tekstova. Jer, predstava Evidencija zločina jedne monarhije nastala je prema dramama Dan umorstava u povijesti o Hamletu Bernarda-Marie Koltèsa i Hamlet Williama Shakespearea ali osim ovih tekstova, u njoj su korišteni i tekstovi Johna Updikea, Margaret Atwood, Philipa Larkina, Karla Marxa te Koltesova Roberta Zucca.

  Može se činiti opterećujuće, ali nije. Sve je to stalo u niti sat i pol vremena u kojem su autori ispričali priču o Hamletu  našeg vremena, priču o obitelji, samoći, ljubavi, melankoliji... Priču koju su bez daha i u tišini odgledali učenici jedne srednje škole, koji su činili dobar postotak publike te večeri. Na sceni su jasno mogli prepoznati sve elemente trapa – ubojstva, laži, prijevare, seks... jer stari je bard, između ostalog, očito poznavao i postavke dobrog trapa.

  Liviji Pandur ovo je treći Hamlet, meni ne znam koji, ali zasigurno među najboljima i najpromišljenijima, uključujući i one na londonskim scenama. Nedvojbeno za to ima veliku zaslugu i prvotni odabir briljantne Koltesove adaptacije koja je veliku (filozofski, ali i vremenski) Shakespeareovu dramu svela na ono bitno, ograničivši je na jedan dan i četiri glavna lica. Te osnovne dramaturgije su se držali i autori dubrovačke predstave, dodavši joj osim već spomenutih tekstova i drugačiji rasplet. Tako u ovoj verziji Hamlet poput svih ostalih ne odabire zlo nego ostaje vjeran nenasilju, a Ofelija ostaje dosljedna feminističkoj verziji svoga lika u kojoj ne umire i nije žrtva.

  Dubrovački je Hamlet, kojeg sam gledala na pozornici splitskog HNK kao sjajnu završnicu ovogodišnjih Marulićevih dana, pokazao kako se mogu raditi moderna postavljanja velikih, klasičnih tekstova u čijoj je osnovi drama, po ne znam koji put ukazavši kako nema teatra bez drame.
  
  Livija Pandur je talentirana suvremena redateljica, kojoj se jednako ozbiljnim suradnikom pokazao Tibor Hrs Pandur kao koautor adaptacije teksta i dramaturg. Originalnu scenografiju u kojoj dva kraja scene uokviruje velika plastična zavjesa, smještajući dvor u intimu stana i obitelji, supotpisuju redateljica i Irena Kraljić, jednako kao i određujuće sugestivne kostime. Glazbu kao jednako bitan dio predstave, počevši od uvodnog songa Leonarda Cohena Everybody knows, potpisuje Žarko Dragojević, a pohvaliti valja i dizajnere svjetla i videa Vesnu Kolarec i Mirana Brautovića.

  Svi elementi Hamleta Livije Pandur bili su izvanredni, osim jednog, nažalost iznimno važnog. A to je gluma. I dok je za svoju pretposljednju dubrovačku predstavu Alkestidu, Livija Pandur – pretpostavljam s razlogom dovela gostujuću glumicu, u Hamletu se za to nije odlučila. Ne kažem da bi jedino rješenje bili gostujući glumci, ali ova podjela jednostavno nije bila na razini svih ostalih elemenata koji čine predstavu. Jedina koja jest bila odgovarajuća je Ofelija Marije Šegvić koja je u jakom tonu držala tu mladu ženu, govoreći počesto i Hamletove replike bolje od mnogih muških Hamleta. Njezina je Ofelija svakako bila muževnija od pravog Hamleta Nikše Arčanina koji je imao dobrih momenata, ali i ponekih robotskih i distanciranih od suigrača i predstave. Slično je igrao i Zdeslav Čotić, boreći se s ulogom Klaudija, dok se Mirej Stanić jednostavno nije snašla u ulozi Gertrude.

  Šteta, jer uz iznimne glumačke kreacije, mogao je to biti Hamlet za pamćenje.
  
  

  © Mila Bulimbašić Botteri, KAZALIŠTE.hr, 10. svibnja 2022.

  Režija i adaptacija teksta: Livija Pandur
  Dramaturgija i adaptacija teksta: Tibor Hrs Pandur
  Scenografija i kostimi: Livija Pandur, Irena Kraljić
  Autor glazbe i oblikovatelj zvuka: Žarko Dragojević
  Oblikovateljica rasvjete: Vesna Kolarec
  Oblikovatelj video projekcija: Miran Brautović
  Suradnica za pjevanje: Ines Tričković
  Fotograf: Aljoša Rebolj
  Inspicijentica: Anita Bubalo

  Glume: Nikša Arčanin (Hamlet), Marija Šegvić (Ofelija), Mirej Stanić (Gertruda), Zdeslav Čotić (Klaudije)

Piše: