Jedini hrvatski komad koji se spontano održao na repertoaru 88 godina

Feljton Hrvatsko kazalište i društvo (32. dio)

  • Bista Josipa Freudenreicha U foajeu HNK-a u Zagrebu, rad Frana KršinićaSedamdesetu obljetnicu prvoga prikazivanja obilježio je HNK 6. veljače 1927. izvedbom Graničara. Prigodan prikaz objavljen je 1926–27. u Hrvatskoj pozornici br. 21/22 s podsjećanjem na prvu izvedbu i novinskim osvrtima na nju.

    Sljedeća prigoda iste godine bilo je obilježavanje 100. obljetnice rođenja Josipa Freudenreicha. U HNK-u je 7. listopada 1927. izvedena 216. predstava Graničara. Prigodne tekstove objavila je većina ondašnjih dnevnika i časopisa.

    Stanko Tomašić u Riječi br. 230 (8. X.) 1927. zabilježio je:

    „…Jedan jednostavan pučki komad sa pjevanjem danas upravo naivan po svojoj scenskoj koncepciji kao neka priča za pučkoškolske čitanke, izazvao je suze smijeha i bola i u punom gledalištu i na pozornici. Ljudi su plakali! Jednako žene i muškarci! I nisu skrivali ni radosnih ni žalosnih suza! Zašto su ljudi plakali, zašto su se smijali kao djeca? Ta ono što su gledali na pozornici bilo je tako naivno, tako daleko od današnjega naziranja i na život i na umjetnost i na teater! Što se je događalo jučer u našem kazalištu? Da teško je to razumjeti svakomu, tko ne može da osjeti srce Zagreba…" Za Cihlara kaže da je „zapao u šablonu" govoreći o „pojavi, toliko važnoj za historijat našeg kazališta", a pohvalivši istraživanje A. Kassowitz-Cvijić.

    Nikola Andrić (Vukovar, 5. prosinca 1867. – Zagreb, 7. travnja 1942.), hrvatski književnik, filolog i prevoditelj

    Nikola Andrić održao je predavanje koje je objavljeno u Hrvatu br. 2372 (29. XI.) 1927., gdje je iznio svoje ocjene o Josipu Freudenreichu, nazvavši ga „stanac-kamenom na kojem je zidano zdanje nove naše pozorišne umjetnosti." Uz opasku da mu još nije određeno pravo mjesto u hrvatskoj kulturi, o zapletu i rješenju u Graničarima, nadovezujući se na Nehajevljevu usporedbu, piše kao o filmskom postupku:

    „…Spretno zamišljena intriga, nepravedno osudjeni nevini čovjek, njegovo ludilo – doduše nevjerojatno – ali uvijek sa zahvalnošću primano ozdravljenje poludjeloga čovjeka i sveopće narodno veselje, premda na nezgodnom mjestu (na groblju), čemu se ni toliki pozorišni rutiner Freudenreich nije mogao ukloniti uz tadašnju nedovoljnu scensku tehniku. Kad se doda još nepresušna dražest Karolinine uloge i vječito obnavljani kupleti Grgini, koji se uvijek dadu prilagoditi dnevnoj društvenoj i političkoj situaciji – onda je jasna neprolazna vrijednost ovog pučkog djela, kojim je Freudenreich zajamčio još na dugo vrijeme popularnost ovome imenu.

    Nevjerojatnost u razvijanju Andrijine uloge čistog je filmskog značenja, dakle opravdana i rado gledana od bezbrojnog kinematografskog općinstva, koje bi i te kako bilo nezadovoljno da čovjek Andrijevog poštenja ostane – i iza svršetka predstave – nepravedno kažnjen. 80 posto svih kinematografskih djela završava se – proti svakoj logici i proti svim književnim pravilima – ovako, pa tu ne pomaže nikakovo povezivanje na utvrdjenu dramsku tehniku."

    Arnošt Grung kao Gašpar Gegić u Freudenreichovoj <em>Crnoj kraljici</em>, Malo kazalište, 1925.Milica Mihičić i Stjepan Bojničić u Freudenreichovoj <em>Crnoj kraljici</em>, Malo kazalište, 1925.

    U povodu 50. obljetnice smrti Josipa Freudenreicha, 27. travnja 1931. izvedena je Crna Kraljica u Malom kazalištu te Graničari 230. put u HNK-u. Redatelj je bio glumac Josip Pavić. Ponovo o autoru i djelu piše A. Kassowitz-Cvijić, koja je održala i uvodno slovo prije predstave, te Milan Begović, oboje u Novostima br. 116 (28. IV.) 1931. Izdvajam ovaj put Begovićev osvrt:

    „…Ova uzorna pučka gluma, gradjena je na istini i za teater sigurnom rukom teaterskog čovjeka, puno osjećaja, spontanosti, humora, humanosti… Freudenreich nije bio genijalan pisac, ali svakako genijalan teaterski čovjek. On nije predobio sve publike svijeta, ali jednu, svoju, hrvatsku, koju je volio i razumio jest, a koja mu  je to jednako odvratila. To se jučer vidjelo već 230. put! Publika je bila divno raspoložena, zanesena, ganuta i nasmijana.“

    Godine 1933.,19. ožujka, svečanom matinejom u predvorju HNK otkrivena su poprsja Josipa Freudenreicha i Dimitrija Demetra, djela kipara Frana Kršinića. Bila je predviđena izvedba djela Gaj Tita Strozzija, što je najavljeno u članku u Teateru br. 5 1933. Branimir Livadić 1933. u Hrvatskoj reviji br. 5 izvješćuje da su poprsja „…nabavljena nastojanjem Društva Zagrepčana. Tim otkrićem izvršeno je djelo pijeteta i zahvalnosti, što ih duguje hrvatski narod osnivačima svoga teatra…", te da su uz ostali prigodni program izvedeni Graničari, a sudjelovali su Micika, Dragutin i Aleksandar Freudenreich te Marija Ružička-Strozzi.

    Josip Pavić (Travnik, BiH, 31. prosinca 1887. – Zagreb, 21. listopada 1936.), hrvatski glumacBranimir Livadić  (Samobor, 30. rujna 1871. – Zagreb, 30. srpnja 1949.), hrvatski književnik i kritičar

    „Jučer je prikazan naš, i danas najpopularniji pučki igrokaz – ’Graničari’ Josipa Freudenreicha. Bila je to 246. predstava ’Graničara’ na zagrebačkom kazalištu i to govori više nego li išta drugo o njihovoj popularnosti. Tolikim brojem izvedaba ne može se podičiti nijedan naš ni strani komad… Važno je podvući kako ova ’pučka gluma’ privlači i danas kazališnu publiku, kako joj nisu potrebni nikakvi ’retuši’, nikakve ’obnove’ i pored toga što je djelo nastalo prije toliko desetljeća – uspjeh ove drame izvire iz nje same, neposredno iz njenih teaterskih kvaliteta… Dašta današnji gledalac naći će dosta toga što mu se čini zastarjelim, naivnim, neuvjerljivim, dosta toga što je u drami možda suvišno, ali i pored toga ostaje neposrednost, kojom Freudenreich opisuje svoje junake i njihovu živost i humor kojom su prikazane pojedina lica u drami, a naročito dvije glavne osobe: krčmar Grga i sobarica Karolina… Fabula same drame izgleda danas ponešto naivno i neuvjerljivo, ali se u pozadini drame vidi koliko su ’Graničari’ bili aktuelni u doba kad su nastali…"

    Godine 1937. obilježena je 80. obljetnica prve izvedbe Graničara. O značaju toga djela pisao je Viktor Rudolf u Jutarnjem listu br. 8993 (7. II.) :

    „Jezgrovita i zdrava priroda graničarska, iskrena prostodušnost njihova, pa zdravi narodni humor prikazani su u glumi na osobit način. Naročito to iskače u ulozi Grge u protivštini s ’kulturträgerstvom’ Karoline. Radost i tuga, strast i ravnodušje, humor i blaziranost iznijete su naizmjence pred nas u živim bojama kao slike u kaleidoskopu…"

    Na kraju zaključuje da zbog toga što prikazuju život i običaje, „do danas nije zub vremena otupio pozorišnu vrijednost glume ’Graničari’, oni još i danas nijesu izgubili onu prvotnu svježost."

    U Morgenblattu br. 306 (24. XII.) 1939. Hinko Vinković iznosi Freudenreichovu prepisku s kazališnim odborom i ugovor o angažmanu od 23. siječnja 1855., kojim mu je predviđena mjesečna plaća 75 forinta te njegov povratak u Zagreb.

    Aleksandar Freudenreich (Zagreb, 21. studenog 1892. – Zagreb, 22. travnja 1974.), hrvatski arhitektLjubo Babić (Jastrebarsko, 14. lipnja 1890. – Zagreb, 14. svibnja 1974.), hrvatski slikar i povjesničar umjetnosti

    Godine 1940., 14. ožujka, priređena je sasvim nova postava Graničara. Redatelj je bio Aleksandar Freudenreich, scenograf Ljubo Babić, a Martin Matošević proslavio je svoju 25. obljetnicu rada kao Grga. Vika Podgorska nastupila je kao Maca, Ljubomir Jovanović kao Andrija, a Karolinu je glumila Ruža Cvjetičanin.  O toj je izvedbi pisao Ivo Hergešić u Obzoru br. 62 (15. III.) podsjećajući na slučajno uskakanje slavljenika u ulogu Grge 1931. Prema Hergešiću, glumci su dali natprosječne kreacije a „ovaj je pučki komad tako spretno sastavljen, u njem ima toliko srca i duše, da još uvijek djeluje na općinstvo."

    O istoj je izvedbi pisao i Branimir Gršković u Večeri br. 5796 (15. III.). Za djelo kaže da je još uvijek rado gledano – „premda se tvrdi da današnja publika nema osjećaja mnogo je oko prosuzilo u gledalištu, tragedija Andrijina još i danas nalazi puta u srca publike bez obzira što živimo u vrijeme aviona, nekom takvom prirodnošću kao i onda kad je bila aktuelna pjesma o starom graničaru… " Zbog toga što ih sačinjavaju svi oni elementi dobre  pučke glume, Graničari su se postojano održali na repertoaru, pa kaže da ih je bilo dobro izvesti. Oni su dobar dio naše kazališne prošlosti i malo je autora nakon Freudenreicha uspjelo napisati komad koji se tako dugo sviđao publici. „Svi kasniji naši pučki komadi bili su zapravo u rodu s ’Graničarima’…" Ono čime nije zadovoljan jest režija, jer „…redatelj Aleksandar arh. Freudenreich unuk pisca ’Graničara’ latio se režije s mnogo dobre volje i ambicije, s mnogo pijeteta prema ovom starom dragom komadu, pa je predstavu vodio kako je znao i mogao. Ovakav amaterski rad zaslužuje sigurno svaku pohvalu,… ali ljubav prema teatru nije medjutim sve… moramo priznati da bi nam bilo mnogo milije da se režije ’Graničara’ latio redatelj od zanata, redatelj Gavellina kalibra, jer to onda ne bi bila samo zadovoljavajuća šablonska predstava, nego i kulturno-historijska uspomena oživljena na sceni. ’Graničari’ bi u takvoj  umjetničkoj stručnoj režiji djelovali sasvim drugačije, oni ne bi bili mješavina diletantskog nazdravičarstva i realistične glume, kakvi su bili sinoć. Trebalo se igrati i u starom dekoru, na način kako su prvi put igrani…" O obljetničaru Matoševiću primjećuje da je „vjerno donio slavnog Grgu prema Freudenreichovoj tradiciji". I ostale kreacije ocjenjuje kao vrlo uvjerljive – Simu Ilića u ulozi Čuića, Ružu Cvjetičanin kao „dražesnu" Karolinu, Gizelu Huml kao Franjicu, Viku Podgorsku kao Macu koja je „znala do suza ganuti publiku".

    Slavko Batušić (Novska, 2. lipnja 1902. – Zagreb, 25. travnja 1979.), hrvatski književnik, publicist, teatrolog, predavač, povjesničar umjetnosti i redateljGodine 1942. Graničari su izvedeni na ljetnoj pozornici na Katarinskom trgu.
    Prema Repertoaru posljednja je izvedba održana 4. travnja 1945. Ukupno je izvedena 221 predstava Graničara.

    Slavko Batušić, podsjećanjem na prvu izvedbu, obilježio je stogodišnjicu Graničara u Narodnom listu br. 3603 (7. II.) 1957: „Jezik ove pučke glume zvuči svježe i prirodno i odaje, da je Freudenreich prenio u kajkavski Zagreb jednu štokavštinu rodnoga kraja. To je činjenica, a činjenica je i to da su ’Graničari’ jedini hrvatski komad, koji se spontano održao na repertoaru 88 godina i doživio 290 izvedaba, te je po tome najviše prikazivana drama na zagrebačkoj pozornici…"

    (nastavlja se...)

    © Zdenka Hercegovac, KAZALIŠTE.hr, 21. siječnja 2022.