Recepcija pučkog igrokaza Graničari Josipa Freudenreicha

Feljton Hrvatsko kazalište i društvo (21. dio)



  • U analizi vremena i okruženja nastanka kazališta na hrvatskom jeziku, pokazala se i važna uloga Josipa Freudenreicha, našeg prvog i pravog kazališnoga čovjeka, kako ga naziva N. Andrić. No, analizu zaslužuje i recepcija njegova dramskog prvijenca Graničari ili Proštenje na Ilijevu. Kako je rečeno, Freudenreich je uvidio da bez dobrih pučkih komada nema opstanka hrvatskom nacionalnom kazališnom izrazu te je napisao Graničare, koji su do danas ostali najizvođeniji kazališni komad napisan na hrvatskom jeziku. Nakon premijerne izvedbe 7. veljače 1857., igrao je punih 88 godina (do 1945.) i to 290 puta na sceni HNK-a, što je ogromna brojka u usporedbi s drugim naslovima, a igran je i u drugim institucionalnim kazalištima i amaterskim družinama diljem Hrvatske, na cijelom južnoslavenskom prostoru, ali i u inozemstvu, jer je preveden na nekoliko jezika.

    Programska cedulja praizvedbe <em>Graničara</em> Josipa Freudenreicha, 7. veljače 1957. u Narodnom kazalištu u Zagrebu Josip Freudenreich kao krčmar Grga u predstavi <em>Graničari</em>

    Praizvedba Graničara i izvedbe do 24. studenog 1860.

    Premijernu izvedbu prvog izvornog pučkog igrokaza u Hrvata iznijela je mala hrvatska glumačka družina u organizaciji njemačkog zastupnika Blattnera u starom kazalištu na Markovu trgu. Bila je to Freudenreichova koristnica, dakle predstava od koje je financijsku korist imao glumac. Andriju Miljevića glumio je sam autor, koji je ujedno bio i redatelj, njegov brat Franjo Grgu Kosića, Karolina Norveg Karolinu Liebherz, ulogu koju je Josip za nju napisao budući da tada još nije dobro vladala hrvatskim. Gospodin Viktor glumio je oberstara Sarnića, Ivana Bajza  njegovu ženu Franju, Stjepan Andrijević Hammel Savu Čuića, Josip Stjepan Masnec Križića, Marija Adelsheim Macu, Miroslav Stojšić Jocu Bocića, zakupnik Blattner Uljevića, a njegova kći Agnesa Milku. Glazbu je skladao Franjo Pokorni, a zanimljivost zabilježena na ondašnjem plakatu ime je scenografa Dražinskog, koji se poslije ne pojavljuje.

    Ondašnje je novinstvo sa zanimanjem i pohvalama popratilo hrvatski igrokaz. Tako nepotpisani kritičar Narodnih novina  već u najavi u broju 28 od 5. veljače 1857. hvali djelo i proriče mu uspjeh, a u broju 31 od 9. veljače uz pohvale ima i neke zamjerke jeziku, pa piše:

    Ivana Bajza udana Slavik, glumica (Novi Marof, 12. studenog 1834. - Zagreb, 28. svibnja 1882.)„Predstava prošaste subote na korist gosp. Freudenreicha mladj. dana (’Graničari’ izvorna pučka igra u 3 čina od koristnika s muzikom od Franje Pokornoga) imala je, kao što smo proricali, uprav sjajan uspieh…Istina je, da izraz nije posvud uprav narodan, da ima komad duljinah i da je gdjegdje po koi dosjet poniešto odviš krupan, nu veća strana prizorah puna je života i rietkoga teatralnoga efekta. Predstavljalo se je takodjer dobro. Braća Freudenreichi, zatim gospodin Viktor i gospodične Adelsheim i Norveg zaslužuju neograničenu pohvalu. Gospodin Andriević, koi je pèrvi put taj večer pred naše obćinstvo stupio u znatnoj ulogi Čuića, ako mu i fali jošte podpuna sigurnost na pozorištu i ako mu i nisu jošte kretanja sasvim obla, nije nesposoban pa ako mu marljivost neuzmanjka, izpunit će za malo bez sumnje podpunoma svoje miesto. Isto valja i o gospodinu Masnecu. Oba govore dobro naški i bili su odlikovani ohrabrujućim pleskom. Gospodin Miroslav dèržao se je valjano, on napreduje sve više i više a odieva se vaviek velikom pomnjom. Gospoda Biel i Blattner poznati su kao vèrli predstavljači i izgovarali su za inostrance dosta razgovetno. Od gospodične Bajze očekivasmo više, ona je odviš jednozvučno govorila. Da nismo opazili da ima talenta, nebi joj to predbacivali, ali tako dužni smo ju opomenut, da nezanemari svoga liepoga dara. Komad je liepo stavljen na pozorište, zbog česa zaslužuje opet g. Freudenreich mladj. iskrenu pohvalu, jer on je bio reditelj. Muzika je bila u duhu narodnom, no nije nam se činila dosta živahna. Odieća bila je pristojna i shodna. Više takovih predstavah i obezbiedjeno je postojanje našeg kazališta."

    Kratak prikaz o trećoj izvedbi objavljen je u istom listu u br. 67 (23. III) 1857., ali je već u prosincu bilo promjena među izvođačima, pa nepotpisani kritičar  u broju 150 (4. XII) piše:

    Karolina Norveg udana Freudenreich, operna pjevačica i glumica, (1834. - 1903.)„Budući da su malone i sve glavne uloge  izvan one obèrstara predstavljene bile od istih osobah kao i prije, a mi smo već o njima izrekli svoje mnienje, nepreostaje nam nego navesti, da su uobće i ovaj večer s istim uspiehom izvedene bile. Gospodin Milan , koi je ovaj put miesto g. Viktora predstavljao obèrstara, ponašao se je dobro, premda nije svoga predšasnika postigo, no to se od njega za sada ni tražiti nemože, jer g. Viktor bio je već izviežban predstavljalac."

    U ovoj je organizaciji i postavi izvedeno ukupno sedam predstava  (3. i 22. ožujka te 2. prosinca 1857., 23. ožujka 1858., 7. i 24. listopada 1860). Kritičar u Agramer Zeitungu br. 276 (1. XII) piše da su od 12. veljače do kraja travnja izvođeni 17 puta!

    Prvih godina izvođenja predstave, prije nego što je u studenom 1860. njemački protjeran s hrvatske pozornice, do kada se devedeset posto predstava igralo na njemačkom, bilo je primjedbi na izgovor hrvatskog jezika kod glumaca, no predstava je postala pravi hit, te se za nju pisalo da je mogla zadovoljiti svakog izobraženog rodoljuba, dok je Josip Freudenreich učvrstio status najboljeg i najzaslužnijeg hrvatskog glumca.

    (nastavlja se...)

    © Zdenka Hercegovac, KAZALIŠTE.hr, 27. studenog 2021.

    Feljton Hrvatsko kazalište i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije