Pučka veselica sa satiričkim bodljama

36. Zagrebačko histrionsko ljeto, 7. srpnja – 4. rujna 2021., Glumačka družina Histrion: Nino Škrabe, Stoka sitnog zuba, red. Zoran Mužić

• 
  
  Istaknuti hrvatski komediograf Nino Škrabe najizvođeniji je autor Histriona i ta je suradnja obje strane vodila prema usavršavanju i stvaranju posebne histrionske varijante pučke komedije kao recepta za uspješnice koje su u najtoplijim noćima punile gledalište najatraktivnijeg zagrebačkog ambijentalnog scenskog prostora. Škrabe je inspiriran ponekad popularnim inozemnim komedijama stvarao njihove originalne zagrebačke inačice ili je pak na temelju stvarnih događaja iz bliže ili dalje naše povijesti ili nekih tipičnih naših situacija stvarao svoje pomaknute interpretacije u kojima je dramaturški precizno usklađivao razne komediografske postupke – od vodvilja i komedije zabluda, čak do nekih elemenata američkog klasičnog filma (kojeg je poznati obožavatelj) u rasponu od nijemog filma do slapsticka. U svemu tome uvijek je bilo i elemenata satire ili čak cjelovitih satiričkih prizora.
  
  
  
  Stoka sitnog zuba različita je po tome što joj je satira dominantna sastavnica i to kao reakcija na netom prošle lokalne izbore, a čini se da je to neposredno reagiranje ostavilo Škrabeu premalo vremena da dotjera sve ostale elemente svog autorskog pristupa popularnoj komediji, pa tako ovdje nerijetko elementi vodvilja, zabluda i zamjena identiteta djeluju pomalo ishitreno i pojavljuju se bez ozbiljnije dramaturške pripreme. Stoka sitnog zuba prvenstveno se bavi političkom situacijom u malom gradiću pokraj Zagreba koje se simbolično zove Horvatovec jer u njega autor unosi sve negativnosti suvremene države i njenog glavnog grada – od korupcije i pljačke do poniznosti prema Europi i njenim izaslanicima.
  
  A da bi pokazao kako su svi političari isti, u Škrabeovom Horvatovcu vlada velika koalicija svih stranaka i partija kojom dvije prijateljske obitelji zadovoljavaju sve svoje interese – od novca do moći i ugleda. Sve do pojave izvanstranačkog pokreta uglavnom mladih nezadovoljnika Trebali bi, koje vodi školski učitelj, glavni sukobi u toj skladnoj lopovskoj vlasti su između dviju žena koje žele jedna drugu nadmašiti po ugledu, a i zadovoljavanju svojih strasti, što vodi u pretjerano karikirano stereotipno žensko ponašanje iz kojeg je iskorak fizički obračun uglednih dama, a njihova nespretnost u tome uspijeva nasmijati manje zahtjevnu publiku.
  
  

  Takva rješenja grotesknim fizičkim postupcima ipak nisu mogla zamijeniti nedostatak složenijeg profiliranja zanimljivih likova koji bi pružili mogućnost glumcima za ostvarivanje zanimljivih uloga i potpuno iskazivanje komičarskog umijeća. A upravo to je bitno pridonosilo visokim vrijednostima prethodnih histrionskih komedija sa Škrabeovim potpisom. Ovdje su međutim i vrsne glumice Sanja Marin i Vanda Winter bile svedene na traženje komike u pretjerivanjima prikaza plošnih lica, a jedini nešto složeniji ženski lik – gradonačelnikova kći Višnja, pružala je kolebanjem između nastavljanja utabane pokvarene političke staze svojih roditelja i mladenačke pobune i težnje prema borbi za pravdu mogućnost Lari Nekić da naznači svoj interpretatorski talent. No, i njoj je najdulje zadržavanje na sceni bilo u uvodnom prizoru u kojem je pokazivala prvenstveno plesačko i gimnastičko umijeće, a i rasplet u kojem svoje dvojbe rješava višestrukim majčinstvom pokazao je da Škrabe ovdje (što inače kod njega nije bio slučaj) prema ženama uspostavlja gotovo patrijarhalni odnos.

  No, možda zbog ravnopravnosti niti svi muškarci nisu puno bolje prošli. Odvjetnik Fleković važan je dio velike koalicije jer izmišlja pravne smicalice da je održi na vlasti, a i da pomiri moguće  nesuglasice. Uz to je i ženskar, a i ljubavnik gradonačelnikove supruge, ovisnik o kocki, ali se o njegovim pothvatima uglavnom govori, pa je njegovu tumaču Zlatku Ožboltu preostalo tek nekoliko komičnih situacija, no ponajviše se iskazuje u povremenim pravničkim smicalicama i mudrim držanjem u pozadini. I dok je on zapravo sukladan mišljenju većine o odvjetniku koji brani visokorangirane počinitelje kriminalnih radnji, dotle osim protesta vođa izvaninstitucionalnog oporbenog pokreta ravnatelj osnovne škole Leon Dedić osim žestokog upozoravanja na nepravilnosti (i prijave USKOK-u koja pokreće zaplet, ali za koju se tek naknadno saznaje da ju je on napisao) ne nudi ništa drugo, pa je i Borna Galinović u toj ulozi sveden na jednodimenzionalan lik koji se karikaturalno uzrujava i može nasmijati grotesknim fizičkim izrazom.
  
  Jedino je Tomislav Martić mogao više pokazati od svog interpretatorskog raspona zato jer je tumačio tri različite uloge – sluškinju Reziku, Juru Zovka i predstavnika Europske unije. Pritom je posebno zanimljivo da niti vrhovi te korumpirane vlasti – gradonačelnik Kukuška i predsjednik skupštine Lokica, nisu predstavljeni kao potpunije ličnosti, pa osim povremenog uzrujavanja oko činjenice da bi netko mogao i pomisliti da ih makne s vlasti uglavnom piju, pjevaju i zafrkavaju se, ali to sjajni komičari Damir Lončar i Davor Svedružić rade na tako efektan način da se od njihovog ulaska na scenu u prvom činu publika počinje zaista dobro zabavljati.
  
  U drugom dijelu suočeni s prijetnjom istrage i mogućeg zatvora njih dvojica obogaćuju svoju igru i kombiniranjem kako se izvući iz toga, a time i ostalim glumcima pružaju mogućnost da pod pritiskom straha obogate svoje likove. Nada im je Uskok s kojim se gradonačelnik pobratio na nekoj pijanki u Zagrebu, ali mu ne zna pravo ime, a ipak u njega polaže sve nade da će ga izvući, jer mu je tada obećao pomoć ako mu bude potrebna. I taj se Uskok pojavljuje na početku drugog čina u izvrsnoj interpretaciji Ognjena Milovanovića, koji je već prošle godine efektnom epizodom u Mačku u čizmama navijestio svoje velike mogućnosti u histrionskoj komediji.
  
  
  
  Na raspolaganju je imao i daleko najkompleksniji lik i od njega s puno okretnosti i duha stvorio pravog pokretača radnje u drugom, nažalost kraćem dijelu predstave, u kojoj je i Nino Škrabe vratio većinu svojih odlika u kombiniranju komedije zabluda i vodvilja koje ovdje fizička akcija i karikatura smisleno nadopunjuju. Uz to je i redatelj Zoran Mužić ovdje pokazao vrline koje su krasile većinu njegovih histrionskih režija – preciznost u doradi detalja i njihovo uklapanje u smislenu cjelinu. Tako je Stoka sitnog zuba bila zadovoljna. To naime nije samo naslov komada, nego i ono kako na gledatelje gledaju političari kakvima ih satirički predstavljaju glumci predstave koja se u drugom dijelu približila histrionskim uspješnicama, pa će i ona vjerojatno privući široku publiku.

  ©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 16. srpnja 2021. 

  Produkcija: Glumačka družina Histrion
  Premijera: 10. srpnja 2021.
  
  Autor: Nino Škrabe
  Redatelj: Zoran Mužić
  Kostimografkinja: Elvira Ulip
  Scenograf: Enes Hodžić
  Oblikovatelj svjetla: Dražen Dundović
  Oblikovatelj zvuka: Gordan Matejko
  Tehničat: Daniel Pavlović
  
  Glume: Damir Lončar, Davor Svedružić, Sanja Marin, Ognjen Milovanović, Tomislav Martić, Lara Nekić, Vanda Winter, Zlatko Ožbolt, Borna Galinović

Piše: