Punokrvnost i snaga glumačkog zamaha Krležine Laure

10. Festival Miroslav Krleža, 1. - 7. srpnja 2021., Zagreb: Osvrt na program i dramske izvedbe

• 
  
  Festival Miroslav Krleža, svake godine u dane oko Krležinog rođendana (7. srpnja), što se nekako uvijek poklapa s krajem zagrebačke kazališne sezone, došao je do desetog izdanja. Organizator Festivala je Teatar poezije, umjetnička organizacija koju vodi Goran Matović, uporni promicatelj Krležinog opusa, osobito poezije (kao i još nekih kanonskih autora dvadesetog stoljeća, osobito Ujevića), a lokacija mu je, barem u prvih osam godišta, dok ju zagrebački potres nije oštetio, bila na Krležinom Gvozdu na terasi, u memorijalnom prostoru i dvorištu Krležinog posljednjeg doma. Prošle se godine glavna lokacija preselila u dvorište Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, gdje je 1. srpnja otvoreno i ovo godište.

  Otvorenje se nastavilo na prošlogodišnje zatvaranje. Naime, kao završni program 9. Festivala održano je scensko čitanje Krležinog Djetinjstva u Agramu, memoarskog djela u kojem se autor kroz dakako guste naslage svojstvene mu rečenice i leksika, prisjeća najranijeg dječaštva. Dramaturginja Ana Prolić djelo je skratila i razlomila u više uloga, pa se tako na sceni ukazuje galerija likova iz Krležinog djetinjstva, ali i djetinjstva valjda svakog malog Agramera na samom početku dvadesetog stoljeća. Redateljica Senka Bulić sve je zaodjenula u estetiku karnevala, pa se tako sve događa u stanovitom kružnom kretanju oko središnjeg karnevalesknog, klaunovski crvenog scenografskog elementa, tvoreći osjećaj kaleidoskopnog pregleda djetinjstva koje je istovremeno opće i univerzalno, a opet vrlo intimno i posipano autorskim refleksijama iz vremena nastanka djela, četrdesetak godina nakon što su se događaji, u kojima je nezaobilazna i ključna uloga i Krležine bake Terezije Goričanec, odigrali. Tekst je zanimljiv, glumci ga izgovaraju zdušno. Najbolji je pritom Siniša Ružić, a još igraju Andrej Dojkić, Marko Petrić, Ivana Bolanča, Ana Kvrgić i Sven Medvešek, koji je naglašeno poduzetan oko ostvarivanja atmosfere karnevala, uz glazbenike Luciju Barišić i Matiju Antolića čije je muziciranje efektno, no nije sasvim jasna poveznica odabranih brojeva s kontekstom Krležina djetinjstva, osim možda što su neki od njih kajkavski. I općenito, predstava kako odmiče djeluje kao da se u ključnim momentima usložnjavanja dramske radnje i osobito izgradnje likova, koji ostaju na razini vinjeta, nije odmaknula od scenskog čitanja proze, neke vrste uzornog no ipak dramskog recitala, više nego punokrvne predstave.
  
  

  Zato je predzadnjeg dana Festivala, 6. srpnja, odigrana najbolja predstava ovogodišnjeg izdanja, kojoj se može bez zadrške priznati punokrvnost i snaga glumačkog zamaha. Radi se o, što samo poboljšava dojam, ispitu sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, klase Dore Ruždjak Podolski (i suradnika Adriana Pezdirca) nastalom na temelju drame U agoniji iz glembajevskog ciklusa. Za razliku od nedavnog postavljanja istog teksta u HNK u Zagrebu, klasa Ruždjak Podolski vjerno je slijedila Krležin tekst, a osobito njegov duh i stilska obilježja. Lana Meniga u glavnoj i središnjoj ulozi Laure Lenbach apsolutno dominira scenom, izniman je raspon njezine glumačke energije i emocionalne uvjerljivosti, vlada tom kompleksnom ulogom i krivuljom osjećaja koji se u njoj ostvaruju suvereno i snažno. Ova bi studentica glume (koja je zamijećena već i u predstavi Hotel Zagorje u Gavelli, gdje je uskočila kao zamjena a ostvarila zapaženu ulogu) mogla, bez pretjerivanja, i mnogo iskusnijim glumicama demonstrirati punokrvno glumačko ostvarenje Laure Lenbachove. U predstavi obilježenoj minimalnom stilskom scenografijom i redateljskim intervencijama (ipak se radi o glumačkom ispitu, no asistent režije Patrik Sečen duhovito se pojavljuje u jednoj sceni kao gluhonijemi prosjak) sve je, dakle, na glumcima, a Lana Meniga nosi je gotovo samostalno. Od nje je ipak bljeđi muški dio podjele, Dominik Dolenc (Lenbach) i Kristijan Petelin (Križovec), dok je Laura Bošnjak kao Madeleine Petrovna napravila uspjelu karikaturu.
  
  

  U nedjelju, 4. srpnja održan je program Putovanje Krležinim zagrebačkim adresama, tijekom kojeg je publika – manjim dijelom pješice a većim vozeći se na starom londonskom autobusu preuređenom za turistička razgledavanja, putovala od jednog do drugog mjesta stanovanja Miroslava, a otkad su se vjenčali, i Bele Krleža. Osim informativnih i zanimljivih izlaganja povjesničarke umjetnosti Marine Bagarić, putovanje – samo po sebi vrlo živopisno, bilo je začinjeno glumačkim minijaturama u izvođenju Matije Čigira, Nikše Marinovića, Sare Stanić, Jadranke Đokić, Gorana Matovića, a na prvoj i posljednjoj stanici (Krležina rodna kuća u Radićevoj – Dugoj ulici i njegova zadnja adresa na Gvozdu) i glazbom članova grupe Filmmusicorkestar (Elma Burnić i Admir Ćulumarević).

  Osim ovih, održan je još niz programa, pa je tako gostovala šibenska Leda u režiji Borisa Svrtana, posvema zanatsko, korektno no ničim izuzetno uprizorenje te Selma Mehić sa svojom dobro primljenom, već dugo izvođenom koreodramom Krležina Saloma, dok je Rade Šerbedžija reprizirao svoj prošle godine obnovljeni monološki Moj obračun s njima, nastao dakako prema Krležinim tekstovima, ali mnogo šireg zahvata od knjige polemika koja je predstavi posudila naslov. Ostvaren je i niz popratnih programa – razgovor s mađarskim književnikom Ottóm Tolnaijem, promoviran pretisak Krležinog „lirskog fragmenta iz ciklusa Hrvatski bog Mars“ Magyar kiraly honvéd novela/Kr. ugarska domobranska novela (čime je nastavljena hvalevrijedna Festivalska praksa izdavanja pretisaka prvih izdanja Krležinih djela), raspravljalo se o Krleži na mađarskom i mađarskim pozornicama, otvorena je izložba nekoliko djela Petra Dobrovića, slikara i Krležina prerano preminula prijatelja i sugovornika u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti. Nastavljena je i Festivalska tradicija organiziranja Doručka kod Krleže na sam 7. srpnja, autorov rođendan, kada se u 7 sati ujutro „gastronomsko-nadrealističkim susretom“, kako su ga prozvali njegovi idejni začetnici, rođendan obilježava i proslavlja.
  
  

  Sve u svemu, Festival Miroslav Krleža svojim je desetim godištem potvrdio vlastitu afirmaciju i mjesto na zagrebačkoj kulturnoj sceni u istraživanju brojnih tragova Miroslava Krleže u svekolikoj zagrebačkoj, hrvatskoj, a onda i europskoj i svjetskoj kulturi.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 16. srpnja 2021.

Piše: