Uspjela pučka komedija
Dani Teatra Gavran, Klovićevi dvori, 27. lipnja – 4. srpnja 2021.: Teatar Gavran, Zagreb: Miro Gavran, Na kavici u podne, red. Miro Gavran
-
Miro Gavran je naš u inozemstvu daleko najizvođeniji kazališni autor koji je svjetski fenomen i po Gavranfestu – međunarodnom festivalu na kojem nastupaju kazališta iz raznih zemalja, a sva izvode isključivo Gavranove tekstove. Prva četiri održana su 2003-2009 u Slovačkoj, peti 2013. u Krakovu, a od 2016. sljedeća četiri u Pragu svake godine. 2019. jedan je priređen i u Njemačkoj u Augsburgu, dok je u jeku pandemije u prosincu prošle godine jedanaesti Gavranfest organiziran u Beogradu. U domovini Gavran kao da je po strani od matice teatarskih događanja, iako njegov putujući Teatar Gavran i u Zagrebu, a i u mnogim drugim hrvatskim gradovima, privlači brojne gledatelje. Veću medijsku pozornost privukli su ipak prvi Dani Teatra Gavran u Zagrebu. Oni se međutim razlikuju od festivala u inozemstvu, jer se nije radilo o međunarodnoj smotri nego o izboru predstava Teatra Gavran.U opusu stvaranom već gotovo četrdeset godina Gavran je napisao mnogo raznovrsnih komada, među kojima ipak prevladavaju komedije, a za ove Dane odlučio se za pet koje bi se moglo svrstati u pučke – uz premijeru Na kavici u podne i Pivo, Savršeni partner, Sladoled i Sve o muškarcima. Ta vrsta komedija možda je najzaslužnija za autorovu popularnost čak i izvan naših granica, jer privlači široku publiku situacijama i licima koja su prepoznatljiva i u drugim sredinama, a humor i posebnost stvaraju nastojanjem tih lica da se uklope u općeprihvaćene standarde ponašanja, iako ih vrlo često neki detalj navede da se udalje od stereotipa. Nastojanja da dokažu kako su njihovi postupci ispravni i da su oni unatoč svemu dobri ljudi izazivaju uživljenost gledatelja koji s tim licima osjećaju povezanost i u trenucima njihovog zadovoljstva, ali i nelagode. Pritom nije manje uživanje niti u krivim postupcima partnera s otkrivanjem sličnih ponašanja vlastitih rođaka ili znanaca. Uz to nedvojbeno znatan dio gledatelja privlači i vidljiva Gavranova ljubav prema licima koja je stvorio, a da pritom to i dalje ostaju kompleksna bića koja mogu griješiti. To najčešće čine iz dobrih namjera, što je rijetka pojava u današnjem teatru koji najčešće u raznim stilskim oblicima i vrstama (pa tako i u komedijama) zrcali sve mnogobrojne negativnosti suvremenog svijeta.
Takva lica Gavran često stvara u odnosima između roditelja i djece, pa se u njegovom novom komadu Na kavici u podne majka i sin sastaju u podne u istom lokalu od 1998. do 2021. te se tijekom tih susreta od njegovih studentskih dana do majčinog odlaska u mirovinu njihov odnos bitno mijenja. Iako se u najavi spominju precizno određeni datumi unutar kojih su se dogodile i neke važne promjene u društvu, njih dvoje razgovaraju gotovo isključivo o svojim osobnim odnosima. Na takav način postavljeni odnosi roditelja i djece temelj su još nekih predstava na Danima Teatra Gavran. Tako po meni jedna od najuspjelijih Gavranovih komedija uopće Sladoled na vrlo originalan način prati odnos majke i kćeri koje se niz godina nalaze u istoj slastičarni, a u Pivu element koji povezuje oca i sina nije neko određeno mjesto nego većini muškaraca omiljeno piće. Konačno, i u mozaičnom nizu različitih priča u Sve o muškarcima jedna od najzanimljivijih je ona o ocu i dva sina. Jedino u prethodnoj premijeri Teatra Gavran Savršeni partner muško-ženski odnosi su povezani sa žanrom znanstvene fantastike, ali kako je predstava postavljena u vrijeme pandemije i zato nije mogla imati toliko izvedbi koliko bi se u drugim okolnostima moglo očekivati, dobar je potez da se u okviru ove smotre upozori na njeno postojanje.
Premijera Na kavici u podne pokazala je sve odlike Gavranovih pučkih komedija – dramaturški precizno razvijanje radnje na temelju dijaloga koji djeluju kao da su preslikani iz svakodnevnih situacija, ali zapravo pokazuju vrhunsko autorovo umijeće u pisanju dijaloga, jer sa svega nekoliko naizgled potpuno običnih rečenica on uspijeva precizno ocrtati i situaciju i karakter likova. Naravno, za potpuni uspjeh tako zamišljenog pučkog teatra neophodne su iznimne glumačke interpretacije. Mladena Gavran već je i u Sladoledu tumačila majku, a zanimljivo je da je jednako virtuozno, ali na potpuno drugačiji način odigrala ovu novu ulogu. U Sladoledu je njena interpretacija majke svojom suzdržanošću, pa i zanemarivanjem osobnog života zbog brige za kćerku izazivala simpatije, dok je tek na kraju pokazala sav raspon svog glumačkog umijeća prikazom žene koja se konačno riješila pritiska i može pokazati svo bogatstvo svoje osobnosti.
Nasuprot tome Na kavici u podne tumačenje majke Mladena Gavran započinje silnom energičnošću već od prve scene u kojoj joj sin dolazi javiti kako je ne samo dobio odlične ocjene na fakultetu nego i rektorovu nagradu, što je majci doduše drago, ali je najviše muči je li to javio i ocu kojemu ona ne može oprostiti što ih je nedavno napustio i oženio mlađu. To godinama ostaje njezina opsesija, a snažna je ljubomora vidljiva i u tome što ne može podnijeti sinovljeve ljubavne veze, pa postaje takva posesivna i autoritarna majka koje se crte mogu prepoznati u ženama za koje malotko ima simpatija. Mladena Gavran nijansirano pokazuje promjene u toj ženi, da bi pri kraju dojmljivo otkrila humane strane karaktera. Vedran Komerički kao sin pronalazi vrlo uspješan način prikazati sina koji uz vrlo rijetke pokušaje suprotstavljanja trpi majčinu dominaciju, čak i kad ostvari zavidnu karijeru znanstvenika. Svojom igrom diskretno naznačuje kako unatoč svemu voli majku, a tu pomirljivost igra potpuno ozbiljno, no smišljeno na način da ozbiljnost često postaje neprimjerena situaciji i time izaziva smijeh.Miro Gavran vrlo rijetko režira (i to isključivo vlastite komade), a u Na kavici u podne je točno procijenio da uspjeh predstave ovisi prvenstveno o tekstu i načinu njegove glumačke interpretacije te da će taj spoj sam najlakše ostvariti. Tako je ostvario vrlo uspjelu pučku komediju koja će, kao i većina njegovih prethodnih komada, privući i zadovoljiti brojnu publiku.
©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 9. srpnja 2021.
Produkcija: Teatar GAVRAN
Premijera: 27. lipnja 2021. na ljetnoj pozornici Klovićevih dvora
Autor i redatelj: Miro Gavran
Glume: Mladena Gavran i Vedran Komerički
Piše:
Kurelec