Tamno zrcalo današnjice

45. Dani satire Fadila Hadžića, Zagreb 4. - 26. lipnja 2021.: Beogradsko dramsko pozorište – Slobodan Obradović (po motivima filma E. Scole), Ružni, prljavi, zli, red. Lenka Udovički

• 
  
  Ettore Scola je 1976. filmom Ružni, prljavi, zli šokirao publiku, ali i privukao veliki broj gledatelja, a uz to dobio nagradu za režiju u Cannesu. Dramaturg Slobodan Obradović, koji se deklarirao kao obožavatelj tog djela, našao je vrlo kreativna rješenja za stvaranje tekstovnog predloška koji na temelju dobrim dijelom iste fabule omogućuje redateljici Lenki Udovički stvaranje autentične kazališne predstave koja ne samo po šokantnosti nego i po cjelokupnom dojmu stvara djelo adekvatne snage u drugom mediju i primjereno suvremenim društvenim odnosima.

  Vidljivo je to već od prve scene, kada na mračnu pozornicu uz strahovitu buku i bijes provaljuje horda mračnih spodoba koja već samom pojavom pokazuje da su tumači naslovne uloge. Obitelj je to Mazzatella, koju vodi autoritarni pater familias Giacinto u pohodu prema gledalištu, izgovarajući pritom brojne psovke i vulgarnosti kao jedan od niza bisera izvanredno sugestivne interpretacije zagrebačkog gosta Ozrena Grabarića. Iako i u filmu postoji niz vulgarnosti, ove uvodne u predstavi asociraju na fesceninske stihove – grube rugalice rimskih seljaka iz davnih vremena za koje postoje pretpostavke da predstavljaju ishodiše prvih rimskih kazališnih predstava. Vrlo uspjela scenografija Aleksandra Denića definira prostor igre kao specifično teatarski.
  Doduše, ta gomila s dna društvene ljestvice pojavljuje se na sceni u kolima koja imaju sličnosti s onim filmskima, ali ostaju u dnu pozornice, bez one važnosti koju imaju u filmu, a nigdje se ne vidi niti za film važna kartonska baraka u kojoj ti nesretnici stanuju. Na ogoljeloj mračnoj sceni središnje mjesto zauzima veliki krevet iz kojeg Giacinto vlada bespoštedno mučeći svoje bližnje, ali ne uspijeva mirno spavati u strahu da će mu netko od njih ukrasti novac kojeg jedino on ima (milijun lira od odštete za oko koje je izgubio). Ostali bi mu ga rado oteli, ali on ima i pušku, jer novac donosi i moć. Drugi najvažniji objekt je zahod napravljen od odbačenog frižidera, pa bi se moglo reći da taj poseban kazališni univerzum koji ima malo veze s vanjskom stvarnošću već i po tim scenografskim elementima funkcionira kao zatvoreni svijet na najosnovnijim odrednicama - spavanje, seks, jelo, zahod pod dominacijom gramzljivosti i novca koji donosi moć i neljudsku vlast. 
  
  

  Svih tih elemenata ima i u filmu, gdje je jasnije da su Mazzatelle stigli s juga Italije na periferiju Rima, smještenu na uzbrdici s koje su vidljive i neke od atraktivnih panorama talijanskog glavnog grada, na koje obitelj ni najmanje ne obraća pozornost baveći se isključivo vlastitim odnosima. Treba reći da je film čvrsto vezan za prilike u Italiji sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u kojima je još aktualan teror Crvenih brigada, pa će netko možda dovesti film u vezu s time i tako objašnjavati zašto su brojni ljevičari napali Scolu zbog ružnog prikaza siromašnih slojeva. No, napadnut je s više razloga i s ideološki suprotnih pozicija.
  
  Naime, Scola je bio povezan s tada jakom Komunističkom partijom koja je zagovarajući eurokomunizam (uz neovisnost od Sovjetskog Saveza) stekla simpatije šireg kruga ljudi, čak i izvan Italije. Svojim provokativnim filmom želio je razbiti građansko uvjerenje da je povremena pomoć siromasima dovoljna za umirenje savjesti, a da će oni jadni i dobri s time biti zadovoljni. Njegovo viđenje eksploatiranih je takvo da i među njima kao i među svima ima i dobrih i loših, a da se umjesto međusobnih obračuna u borbi za preživljavanje, trebaju pobuniti protiv onih koji su ih u takvo stanje doveli.
  
  

  Predstava Ružni, prljavi, zli u inventivnom tumačenju redateljice Lenke Udovički i dramaturga Slobodana Obradovića te siromahe koji su na korak do zombija ne dovodi u odnos s bilo kojim drugim društvenim slojem. Vođeni silnom energijom i interpretatorskim majstorstvom Ozrena Grabarića, brojni vrsni glumci Beogradskog dramskog pozorišta ostvarili su izvanrednu zajedničku igru u kojoj je svatko jasno profilirao posebnost svog karaktera. Redateljsko precizno vođenje brzog ritma događanja koje je nerijetko prelazilo u vrhunski fizički teatar (uz znatan doprinos koreografa i suradnika za scenski pokret Staše Zurovca) dovelo je do glumački sugestivnog stvaranja posebnog, zatvorenog scenskog svijeta u kojem nije bilo niti poziva na pobunu niti nade. Upečatljivost tog mračnog svijeta u kojem nema izlaza iz začaranog kruga bespoštedene borbe za osobni profit na kraju otkriva vrhunsku predstavu Ružni, prljavi, zli kao opominjuću sliku suvremenog društva u tamnom zrcalu.   
  
  

  ©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 6. srpnja 2021. 

  Produkcija: Beogradsko dramsko pozorište – Slobodan Obradović
  Predstava izvedena 22. lipnja u Satiričkom kazalištu Kerempuh u sklopu 45. Dana satire
  
  

  Redateljica: Lenka Udovički
  Scenograf: Aleksandar Denić
  Kostimografkinja: Bjanka Adžić Ursulov
  Autor glazbe: Nigel Osborne
  Koreograf i suradnik za scenski pokret: Staša Zurovac
  Suradnica za scenski govor: Dijana Marojević
  Oblikovatelj svjetla: Andrej Hajdinjak
  Oblikovatelj zvuka: Marko Kekezović
  Asistentica redateljice: Nevena Mijatović
  Asistent scenografa: Danilo Mlađenović
  Asistent kompozitora i gitarista: Ruaraidh Osborne
  Izvođačica glazbe: Milena Jančurić
  Organizatorica: Ivana Jovović
  Šaptačica: Jovana Matić
  Inspicijent: Dejan Popović

  Glume: Ozren Grabarić (Đaćinto Macadela), Aleksandar Vučković (Adolfo), Aleksandar Jovanović (Plinije), Vanja Nenadić (Tomasina, Antonina), Iva Ilinčić (Izida), Ivana Nikolić (Lizeta), Ivan Zablaćanski (Kamilo), Jana Milosavljević (Maria Libera), Jovo Maksić (Baba Marčela), Marko Gvero (Đezareto, Rozamunda, Sudac), Milan Zarić (Romolo), Milena Jančurić (Đina), Nađa Sekulić (Matilda), Nataša Marković (Gaitana), Nina Janković / Dunja Stojanović (Dora), Slađana Vlajović (Asunta, Silvija)

Piše: