Znalačko korištenje tehnika animacije predmeta

Gradsko kazalište Žar ptica: Rudolf Erich Raspe/Gottfried August Brger, Pustolovine baruna Mnchausena, red. Aleksandar Švabić

• 
  
  Hieronymus Karl Friedrich von Münchhausen bio je njemački plemić, vojnik i pustolov čije su dogodovštine doživjele brojne umjetničke obrade od vremena kada su se prvi put pojavile u 18. stoljeću. Lik Münchausena je, zahvaljujući bogatoj recepciji, u kolektivnom imaginariju postao neka vrsta općeg mjesta, lika arhetipskog pustolova koji svoje priče preuveličava dovodeći ih do groteske i (auto)ironije. Čovjeka, dakle, koji je sam utjelovljenje legende, figura kod koje nikad nije sigurno što je istina a što laž, koliko u priči doživljeno a koliko dodano i preuveličano.

  Zagrebačko kazalište Žar ptica u svojoj je predstavi u režiji Aleksandra Švabića i dramatizaciji glumice Dunje Fajdić taj lik odlučilo postaviti u obrnutu situaciju. Glumac Marko Hergešić, sam na sceni (posrijedi je monodrama) je glumac. I to ne bilo kakav, nego glumac koji je osim svog posla i otac i obavlja brojne kućanske poslove. Kako ti i nisu baš najkreativniji, repetitivni su (glačanje) i sami po sebi ne pružaju kreativcu prostor za kreativnost, on ga (jer je kreativac) pronalazi u uživljavanju i rekreiranju Münchausenovih priča uz pomoć kućanskih predmeta i u sasvim običnim, svakodnevnim situacijama.

  
  
  Ta dramaturška doskočica, postavljanje neobičnog u obično, poigravanje kontrastima po principu „i iz najobičnijeg se posla može kreirati najneobičniji“ i nije funkcionirala kao više od okvira. Naime, nakon što se na početku predstave uspostavi odnos između glumca, situacije i lika, s tim se odnosom malo što događa, osim što na kraju Hergešić, do tada obučen u običnu dnevnu udobnu odjeću, papuče i neku vrstu trenirke, dolazi na scenu u bogatom münchausenovskom kostimu. U međuvremenu (predstava traje četrdesetak minuta) nižu se epizode preuzete iz verzija Münchausenovih priča, ponešto stilizirane po principu dodavanja, adicije jedne na drugu s malo logičnog razvoja ili povezanosti. Međutim, u epizodama se pokazuje kreativnost koja je pomalo nedostajala u cjelini.

  Marko Hergešić, naime, izvrstan je u ulozi glumca/Münchausena, osobito u animaciji predmeta kao tehnici kojom se uvelike služi u izvedbi. Tako Hergešić animira razne kućanske predmete – od daske za peglanje, kišobrana do kutija, kreirajući njima prizore iz Münchausenovih priča. Sve to funkcionira jako dobro, tehnički je vješto izvedeno, a ilustrativnost je na kreativnoj granici između svjetova svakodnevice i mašte, a ne u potrebi za rekreiranjima vjernih preslika Münchausenovih dogodovština, što bi nužno vodilo u scenski iluzionizam kakav je već mnogo puta viđen. Pristup zauzet u ovoj predstavi mnogo je kreativniji, pobuđuje maštu i oživljuje onaj osjećaj zainteresiranosti za nastavak, za novu kreativnost, novo značenje koje će Hergešić-glumac animacijskim tehnikama izvući iz predmeta oko sebe, prekrivajući time slabosti režije i dramaturgije.

  
  
  Sve u svemu, Münchausen je protutnjio Žar pticom zanimljivo i kreativno, prvenstveno na formalnoj razini nošen glumačkim radom, čije je najjasnije očitovanje znalačko korištenje tehnikama animacije predmeta.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 26. ožujka 2021.

  Produkcija: Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb
  Premijera: 17. ožujka 2021.
  
  Redatelj: Aleksandar Švabić
  Dramatizacija i dramaturgija: Dunja Fajdić
  Skladatelj: Matija Antolić
  Kostimografkinja: Dženisa Pecotić
  Oblikovatelj rasvjete: Goran Jurković
  Autorica fotografija: Mare Milin

  Glumi: Marko Hergešić

Piše: