Gladan vuk i pojedena ovca

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, Vuci i ovce, red. Paolo Magelli

  • Svoju najnoviju zagrebačku režiju Paolo Magelli ostvario je u Satiričkom kazalištu Kerempuh, postaviši na njegovu pozornicu komad ruskog satiričara Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog pod naslovom Vuci i ovce. Kao i najveći dio opusa tog dramatičara i ovaj komad prikazuje trgovački stalež, smješten u provinciju u drugoj polovici devetnaestog stoljeća.
    Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, Vuci i ovce, red. Paolo Magelli
    Motiv agitiranja njegovih likova sebični su vlastiti interesi, prije svega novac. On je cilj koji opravdava sva sredstva potrebna da ga se dosegne. Da je tome tako, potvrđuje i svijest likova o pobudama vlastitog i tuđeg djelovanja, lišenog bilo kakve romantičarske, idealističke ili utopijske primisli. Brakovi se sklapaju iz računa, zbog imanja, vlastite financijske sigurnosti i udobnosti. Iz istog se razloga krivotvore pisma i potpisuju mjenice. Prijateljstvo i povjerene tajne, pa čak i vlastita sloboda imaju svoju tržišnu vrijednost, a društva za pomoć siromašnima koji traže utjehu u Bogu služe tek kao paravan za novčarske poslove.

    Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, Vuci i ovce, red. Paolo MagelliNije potrebno puno analize da se uspostave paralele i pokrene komunikacija između tadašnjeg i našeg današnjeg društva, što Vukove i ovce čini iznimno suvremenim, aktualnim i izvedbeno potentnim tekstom. Njegova inscenacija u Kerempuhu to, nažalost, nije iskoristila pa smo tako dobili predstavu u kojoj je vuk ostao gladan, a ovca je pojedena.

    Spor i neujednačen ritam predstave koja najveći dio svoje enrgije ulaže u borbu s (pri)kazivanjem vlastite priče, čini ju iznimno dugom, napornom, neizazovnom i nepoticajnom, osobito kada se uzme u obzir horizont očekivanja koje postavlja tekst, kao i autorski tim predstave (koji uz spomenutog redatelja čine dramaturginja Željka Udovičić, scenograf Hans Georg Schafer, kostimograf Leo Kulaš i skladatelj Ljupčo Kostantinov).

    Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Aleksandar Nikolajevič Ostrovski, Vuci i ovce, red. Paolo MagelliVuci i ovce nose prepoznatljiv Magellijev redateljski potpis koji je, nažalost, ovdje rezultat ponajprije posezanja za vlastitim redateljskim postupcima koje smo već imali priliku vidjeti u njegovim drugim predstavama, pri čemu možemo isključiti namjeru o autoreferencijalnosti. Manjkavost se nastavila i u radu s glumcima, što je rezultiralo disparatnim glumačkim kreacijam koje se u velikom broju slučaja zadržavaju na razini groteskne skice, dokidajući mogućnost satire, pa čak i humora. Unatoč tome, valjalo bi istaknuti Elizabetu Kukić čija je Meropija Davidovna Maurzavecka najkompleksnije izgrađen lik (u početnim prizorima sputan nepotrebnom tjelovježbom) te Lindu Begonju u ulozi sponzoruše Glafire Aleksejeve, često nažalost banalizirane bespotrebno vulgarnim načinom zavođenja svoje lovine koje postaje samo sebi svrha.

    Iako je Kerempuh u Ostrovskovoj satiri mogao dobiti dobru okosnicu za svoj repertoar, dobio je tek teško gledljivu predstavu koja je iznevjerila sva očekivanja (ako ste ih imali).

    © Ana Prolić Kragić, KULISA.eu, 20. listopada 2008.

kritike i eseji