Zabavna, ali pomalo isprazna predstava
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Robert Plemić, Rosa E, red. ansambl predstave
-
Sredovječni, pomalo - rekli bi cinici, ocvali glumac negdje na sredini, možda i bliže kraju nego početku svoje umjetničke karijere slavi obljetnicu. Čest prizor u raznim kazalištima, posebno u Hrvatskoj, gdje su ansambli najčešće statični te se članovi u njima zadržavaju i više desetljeća. Rosa E, projekt Roberta Plemića, (auto)ironijsko je poigravanje tom i takvom tipskom situacijom. Robert Plemić je glumac, i to glumac srednjih godina sa sada već dugogodišnjim stažem u ansamblu varaždinskog HNK, gdje je svojevremeno nosio repertoar snažnih muških uloga, a u zadnje vrijeme, iako i dalje vrlo prisutan na sceni, to čini manje. Pa se okrenuo pjevanju, za koje su mu navodno svi uvijek govorili da nema dara: bolje je da u predstavama ne pjeva, jer to ispada loše. Stoga je on, u inat svima, odlučio napraviti predstavu-koncert, zapravo više antikoncert nego antipredstavu, iako sve to pomalo.Koncert se odvija po svim konvencijama. Pjevač-frontmen (Plemić) je tu, u prvom planu za mikrofonom, tu su i prateći bend i pozadinski vokali. Estetika, significirana kostimima, naglašeno je trash i camp. Atmosfera koja se kreira podsjeća na provincijski underground, što nekako i jest okružje kojem odgovara ova predstava, unatoč tome što je formalno producirana u suradnji s nacionalnom kazališnom kućom i na njezinoj komornoj (ali, ne slučajno i – podrumskoj) sceni Zvonimir Rogoz.
Štošta u Rosi E zaziva vlastitu pejorativnost. Sve je karikirano i dovedeno do samoironiziranja. Plemiću i njegovoj pratnji to autoironiziranje, supostavljanje samog sebe u liku koji se sebi smije, kao stari trik boljih i iskrenijih komičara, ide zapravo jako dobro. Glumac koji je spreman situaciju u kojoj se sam nalazi, klišej u koji ga njegova vlastita publika najčešće svrstava, izokrenuti u temu obljetničke predstave i tako se narugati sebi i svima oko sebe, pokazuje zapravo snažno samopouzdanje i mnogo se iskrenije opire kategorizaciji, svrstavanju u kućice postepenog otpisivanja i svođenja na ukras u obliku stalnog igranja likova trećih djedica sa štapom. U tom smislu, Rosa E je iskrena predstava, čija ideja funkcionira upravo zbog dosljednosti i spremnosti na ironijsko poigravanje dubokim aporijama vlastitog kreativnog identiteta.Plemiću i njegovoj glazbeno-glumačkoj družini na sceni je, očito, jako zabavno. Zabavno je i publici pratiti kako protagonist loše, ali samouvjereno pjeva i zabavlja se. Dramaturški se, međutim, stvari brzo počnu klimati. Rosa E visi na jednoj, i to zapravo vrlo prepoznatljivoj i jednostavnoj dosjetki. Još k tome, ta je dosjetka više idejna nego što je primijenjena, više se koristi kao okvir, dok se u samoj strukturi predstave uglavnom fokusira na ono što je akterima očito bilo najzabavnije - pjevanje i stvaranje atmosfere nekog uvrnutog, trash tuluma. Tuluma koji je zabavan i poprilično blesav, no uskoro se sasvim prirodno nameće pitanje – čemu to?
Plemić svoju inscenaciju u podnaslovu titulira „bajkom za odrasle“. Ona bi, dakle, trebala pružati nadu, poruku i pouku da se i s pedeset može prevladati strah i vlastita ograničenja, u konkretnom slučaju ona prema pjevanju na sceni, te izići iz - kako se to danas često kaže, zone komfora. Robert Plemić to je svakako uspješno učinio, jer pjeva svo vrijeme i čini to s vidljivim zadovoljstvom na licu. No, ono što publika vidi uglavnom je rezultat, svakako šašavo blesav i zabavan, ali pomalo prazan koncert. Kao da se fokusiralo na rezultat a ne proces, a potonji bi pristup, čini se, mogao polučiti zanimljivije rezultate. Ovako je ostalo na glumcu koji je silno zabavan kad loše pjeva, ali je to uglavnom to, a moglo je više.
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 12. prosinca 2020.Produkcija: Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu
Premijera: 14. prosinca 2019.
Ideja: Robert Plemić
Realizacija: snoviđenja Roberta Plemića, Sanjina Rožića i Filipa Eldana
Režija: ansambl
Umjetnički savjetnik: Dražen Krešić
Kostimografija: Mladen Jerneić Grof Erdödy
Nastupaju: Robert Plemić, Barbara Rocco, Sara Stanić, Sanjin Rožić, Filip Eldan, Nikša Eldan, Hana Kunić, Tena-Antonija Torjanac, Bard Krsto Plemić
Piše:

Žganec-Brajša