Nepretenciozno i do srži komično suočavanje s vlastitim strahovima

XI. Ljetne večeri Teatra Exit, SiTi Teater BTC, Ljubljana: Čekaonica, red. Dejan Batoćanin i Uroš Fürst

• 
  
  Dvojica sudionika u prometu, kako se to najčešće navodi u frazeologiji policijskih priopćenja, uslijed sudara vozila poginuli su. Stradali u prometu. Za one koji će tu vijest čuti ili pročitati nekoliko sati ili dana kasnije, stvari su poprilično jasne. Tragedija, smrt, nešto uvijek nemilo, ali jasno i definitivno. No, za dvojicu preminulih, stvari tek tada postaju nejasne, barem u predstavi Čekaonica ljubljanskog SiTi Teatra BTC, nastaloj prema tekstu Nejca Gazivode, a u režiji i prema idejama Dejana Batoćanina i Uroša Fürsta. Premijerno izvedena početkom 2018., u Zagrebu je gostovala u sklopu Ljetnih noći teatra Exit i umjesto u dvorištu Muzeja za umjetnost i obrt, uslijed vremenskih neprilika premještena je u dvoranu Exita u Ilici.

  Nakon sudara obojica su, ili se tako tek čini, mrtvi te se stoga nalaze u čekaonici, gdje čekaju svoj smještaj za život na onom svijetu. Isprva, potrebno im je vrijeme kako bi uopće prihvatili gdje su i zašto su tamo, kako su poginuli i njihovo poimanje svijeta se stoga stubokom promijenilo. Uslijed birokratskih zavrzlama, kojih očito u Gazivodinom imaginariju i na onom svijetu ima koliko i na ovom, samo su još urnebesnije i kompliciranije, čekanje se odulji, a životne priče počnu odmotavati u nizu epizoda prožetih gorkim humorom. Stalno se međusobno krive pokušavajući prihvatiti novo stanje, smrt i njezine posljedice, čekaonicu kao mjesto s kojeg nije moguće, kao do sada u životu, jednostavno odšetati negdje drugdje i zaboraviti na sve. S obzirom na to da su u čekaonici sami, upućeni su jedan na drugog i na likove koji im se povremeno ukazuju iz različitih drugih dijelova onoga svijeta, što je riješeno vrlo kreativnom upotrebom višefunkcionalne video-projekcije.
  
  
  
  Posrijedi je, dakle, stari komediografski mehanizam, smijeh kroz suze, opora komika koja se lako pretvara u društvenu satiru. U ovom slučaju ne samo društva na ovome nego i na onome svijetu, pokazujući kako je granica fluidna. Jer ipak, radi se o istim ljudima, čija se nenadana promjena stanja u kojem se nalaze nije mogla tek tako ugnijezditi u njihovoj svijesti. Gazivodi, Batoćaninu i Fürstu, dakle, poigravanje životom poslije smrti i njegovo ironiziranje ne služi za propitivanje vjerovanja, postavljanje ontoloških i inih filozofskih pitanja i davanje odgovora o zagrobnom životu. Njihov je posao, njihova je predstava komedija i to pokazuju u svakom njezinom dijelu, ironizirajući naveliko ljudske karaktere, njihovu sposobnost suočavanja s promijenjenom stvarnošću, preuzimanja odgovornosti, ali i iskazivanja emocija te suočavanja s birokratskim zavrzlamama. Uspijevaju pri tome kreirati likove koji će biti bliski, identificirajući i prepoznatljivi, istovremeno smiješni, ali i zapitano opori.

  Na sceni su dvojica protagonista, sudionika sudara koji ih je i odveo u čekaonicu. Starijeg igra Janez Hočevar Rifle, a mlađeg Vladimir Lado Bizovčar. Stalno su u dinamici, u pokretu, unatoč tome što se ne mogu pomaknuti nikamo iz čekaonice. Igraju stoga vrlo zauzeto, na momente (više Bizovčar nego Hočevar) i pretjerano angažirano, gotovo u afektu, no cjelina djeluje dobro jer uspješno balansira između komike i oporosti, stvarajući snažnu satiru. Osim njih, na video-projekcijama pojavljuju se Branko Šturbej i Janez Bončina Benč u nizu uloga, uglavnom minijatura na rubu karikature, oslikavajući odnos starosjedilaca onoga svijeta s novopridošlicama u prilagodbi novoj realnosti. Dinamika između glumaca na sceni i video-projekcija odlično funkcionira zahvaljujući vrlo uspjeloj animaciji (autori Iztok Shutz, Gašper Vovk, Janez Stucin).

  
  
  Čekaonici bi se uzore moglo tražiti na mnogo mjesta, primjerice u bogatoj tradiciji crne komedije ili umjetničkog ogoljivanja birokratskog besmisla, u satirama i farsama raznih provenijencija, razdoblja i okolnosti nastanka. No, to je manje važno. Ono što je važnije je da ona nepretenciozno i bez pretjerivanja, a opet do srži komično, progovara o suočavanju s (vlastitim) strahovima.

  Produkcija: SiTi Teater BTC, Ljubljana
  Izvedeno na XI. Ljetnim večerima Teatra Exit
  
  Režija i ideja: Dejan Batoćanin i Uroš Fürst
  Scenografija: Urša Vidic
  Kostimografija: Andrej Vrhovnik
  Oblikovanje svjetla: David Andrej Francky
  Oblikovanje videa: Iztok Shutz, Gašper Vovk, Janez Stucin

  Glume: Janez Hočevar Rifle, Vladimir Lado Bizovčar, Branko Šturbej (na videu), Janez Bončina Benč (na videu)
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 11. rujna 2020.

Piše: