Glumački besprijekorna kulturološka i sociološka kritika Dubrovnika

71. Dubrovačke ljetne igre, Festivalski dramski ansambl: Saša Božić, Nataša Dangubić, Doris Šarić Kukuljica, Mara i Kata, autor projekta Saša Božić

• 
  
  Kultnom emisijom Radio Dubrovnika autora Petra Kušelja Na posjedu u kundurica tijekom gotovo  dva desetljeća svog emitiranja u prošlom stoljeću, dubrovačke su glumice Žuža Egrenyi i Desa Begović Mrkušić kao Kata i Mara, uz pomoć gospara Toma Šuljka kao Dunda Pera, značajno obilježile, kulturološki i sociološki, dubrovačko onodnevlje svojim kundurarijama o svemu i svima. Duhovitim su dijalozima obilježenima porugom propitivali baš sve i svakoga u Gradu - od predstavnika onodobnih vlasti na lokalnom i državnom nivou, preko poznatih ličnosti tog vremena, kazališnih predstava ili onih od Igara, novinskih napisa ili dubrovačkih oriđinala, i tako, uz užitke slušanja njihovih duhovith komentara, građanima Dubrovnika otvarale nove prostore slobode govora i mišljenja. Značajno su utjecali na formiranje gradskog mijenja, a emisije su se prepričavale i pamtile po iskoraku u slobodu smijeha i podsmijeha kao najučinkovitije kritike odluka značajnih za život Grada i građana. Samo Dubrovčanima svojstvenim humorom i vještinom izvrgavanja ruglu „su malo riječi” Mara i Kata i Dundo Pero svojim su emisijama razotkrivali i razgoljavali sve naizgled važno i značajno, prokazujući pompozne i prazne odluke politike, samonapuhane  osobnosti i izmišljene važnosti javnih ličnosti koje su pohodile Dubrovnik ili ga pak trajno nastanjivale, kao ispraznost koja Dubrovčane ne impresionira.   

  
  
  Upravo su te dubrovačke radijske kundurice, kao i knjiga Dubrovačke kundurice Dese Begović Mrkušić, poslužile autoru projekta Saši Božiću kao inspiracija i podloga za kazališno propitivanje nove dubrovačke stvarnosti predstavom Mara i Kata, kao prvim premijernim naslovom 71. Dubrovačkih ljetnih igara u đardinu Kazerme (nekadašnje vojarne) na Svetoj Mariji, premijerno odigranom u ponedjeljak 20. srpnja.

  Pomno osluhujući bilo Grada, građane i Grad, Hrvatsku i Grad, i sve one odnose, međuodnose, politike, interese, strasti, ljubavi i mržnje, kako Grada i građana tako i Igara i građana, svojevrsnim je kroničarskim nervom Saša Božić prikupljao materijale za svoj projekt kako bi ga uz pomoć Nataše Dangubić i Doris Šarić Kukuljica probrao, pročistio i scenski impostirao kao novodobno kundurovanje o svemu i svakomu, o svemu i svima, propitujući novi identitet nekad moćnog Grada, Republike unutar Lijepe naše i unutar njega samog. Putujući tako kroz vrijeme unatrag i unaprijed, kundurarijama, što istinama što poluistinama, što pukim izventavanjem kako bi se novovijeka povijest Dubrovnika dovela do samog apsurda koji Grad živi i uobličio je u duhovito kazališno štivo Mara i Kata, iz koje se unatrag i unaprijed ocrtavaju konture Grada koji je bio i koji danas jest i koji će za dvadesetak godina biti.

  
  
  Fokusirajući pozornost na građane Grada i njihovo svakodnevlje koje određuje politika - što lokalna što ona na državnom nivou, na posljedice političkih i gospodarskih odluka - bilo na državnom bilo na lokalnom nivou na život građana, na život Igara kao sastavnog dijela gotovo stoljetnog života Grada i sustavno urušavanje svih vrijednosti tijekom tih pedesetak probranih godina koncentrirane kazališne pozornosti, Saša Božić je svoju tročinku, izuzetno smiješni govor o gruboj dubrovačkoj svakodnevici, razdijelio na niz kratkih scena uz  reprodukciju dijelova poznatih i popularnih pjesama koje dolaze iz  nekog boljeg života Grada, poput onih Tiho je negdje svirala mandolina, Adio Mare, Stare ljubavi, Izišla je zelena naranča, Zbogom ostaj moj cvijete ljubljeni, Kad pjesma zrikavaca zamre i Dubrovačka jesen.

  A što je to Grad, sa svojih petstotinjak građana koji ga još nisu napustili, dobio i izgubio svojom novom slobodom 1990.  do  2040.  otkriva ova duhovita  predstava,  pitajući što je Korektnost (2020),  Što su nam ostavili? (2000) i Budućnost (2040).

  
  
  Nepretenciozno, baš kako to i sama scena odnosno oblikovano gledalište sugeriraju, na „kupici razgovora” lepšavo, ironijski i samoironijski, ovom se predstavom kroz kundurarije na sceni otvara čitav niz bolnih rana Grada ali i Igara, njegovih stanovnika i njihovih  razrušenih snova, s nekom pritajenom vojnovićevskom sjetom, dovodeći nas do sutona u Budućnosti u kojoj su Kata i Mara jedine stanovnice Dubrovnika unutar gradskih zidina. Sa Stradunom zaraslim u šikaru, kojeg umjesto ljudi nastanjuju skulpture poznatih dubrovačkih glumaca i redatelja, u strahu od možebitnog im ukidanja mirovina radi dugovječnosti (obje su već na pragu svojih 140 godišta), Mara i Kata, unatoč svemu, ne odustaju i svojim britkim, oštrim i tipično dubrovačkim komentarima vremena Grada kojeg žive, čuvaju sjećanje na Dubrovnik kakav je nekad bio.

  I upravo je to najveća vrijednost sjajnih novih dubrovačkih kundurica - Mare Nataše Dangubić i Kate Doris Šarić Kukuljica, koautorica predstave, koje su se pravom mjerom,  glumački besprijekorno upustile u ovu duhovitu raščlambu dubrovačkog tek nam umaklog vremena začetka njegova novovijekog umiranja, dovodeći nas do apsurdne mu bliske  budućnosti.  

  
  
  Čitavim nizom otkačenih, pomaknutih i oštrih osvrta na stvarnost, uništenih i opljačkanih nekadašnjih dubrovačkih tvornica, rasprodanih nekretnina, prekomjernog razvoja turizma, nedostatka sustavne i odgovorne politike - i gospodarske i kulturne, politike koja donosi odluke važne za život njegovih stanovnika u njihovu korist, kroz  napuštanje i rušenje starih vrijednosti bez izgradnje novih, dvije su glumice moćno na sceni pisale recentnu povijest opustošenog  Grada „sa tri Straduna”, čineći ovu mračnu kroniku vremena u kojem jesmo i u kojoj ćemo biti, smijehom koji su neprestano izazivale, lakše podnošljivom. 
  
  Mara i Kata u izvedbi Nataše Dangubić i Doris Šarić Kukuljica već su najavom igranja izazvale veliki interes dubrovačke javnosti, pa će umjesto predviđene 4, na 71. Dubrovačkim ljetnim igrama biti odigrane osam puta, a ako je suditi prema premijernoj izvedbi, Mara i Kata osigurale su sebi i dugovječniji život na Igrama.        

  Produkcija: 71. Dubrovačke ljetne igre, Festivalski dramski ansambl
  Premijera: 20. srpnja 2020.
  
  Inspirirano radio-emisijom Na posjedu u kundurica Petra Kušelja te knjigom Dubrovačke kundurice Dese Begović Mrkušić 

  Autor projekta: Saša Božić u suradnji s Natašom Dangubić i Doris Šarić Kukuljica
  Inspicijentica: Virginia Bolfek
  Rekvizita: Aida Machiedo
  Glazba: dijelovi pjesama Tiho je negdje svirala mandolina, Adio Mare, Stare ljubavi, Izišla je zelena naranča, Zbogom ostaj moj cvijete ljubljeni, Kad pjesma zrikavaca zamre i Dubrovačka jesen

  Glume: Nataša Dangubić (Mara), Doris Šarić Kukuljica (Kata)
  
  © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 31. srpnja 2020.

Piše: