Uspjelo ismijavanje malograđanštine i provincijskog mentaliteta

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci: Branislav Nušić, Gospođa ministarka, red. Tatjana Mandić Rigonat, 18. srpnja 2020

• 
  
  Jedna od prvih post-pandemijskih premijera u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca jest obnova kultnog djela srpskog komediografa Branka Nušića, Gospođa ministarka, koja se u riječko kazalište vratila nakon gotovo 60 godina. U režiji Tatjane Mandić Rigonat te izvedbi ansambla Hrvatske drame ova je premijera dodatno uveličana obilježavanjem 40. godišnjice umjetničkog rada Olivere Baljak, koju je riječka publika gledala u naslovnoj ulozi komedije.

  Branislav Nušić jedan je od najpoznatijih i najplodnijih srpskih komediografa 20. stoljeća, a njegova su djela izvođena diljem Jugoslavije, ali i u državama nastalima raspadom Federacije. Kao što se navodi i u uvodu u riječku izvedbu Gospođe ministarke, glavnu ulogu u komediji, onu Živane Živke Popović, u prošlosti su igrale velike glumice (i jedan glumac!), a njezin je lik nadživio sve minule režime, države i godine te stigao u Rijeku na originalnom jeziku pod jezičnim vodstvom prof. Ljiljane Mrkić Popović.

  
  
  Nušićeva Gospođa ministarka komedija je o malograđanštini, naglom usponu na društvenoj ljestvici i himbi u svrhu socijalnog uzdizanja koja nema rok trajanja. Nošena nacionalnom dramskom prvakinjom Oliverom Baljak, komedija je nasmijala riječki HNK, čime su se ostvarile dugogodišnje želje riječke publike o većem broju komedija na repertoaru nacionalne kuće. Nušićeva je priča dobro poznata: otvara se susretom Živke Popović (Olivera Baljak) i njezine tetke Savke (Biljana Torić) u skromnom salonu uređenom u zemljanim tonovima te Živka od tetke pritom traži financijsku pomoć. Već sam izgled salona naglašava status obitelji Popović koji je na rubu financijske (i društvene) propasti, no uskoro dolazi do neočekivanog obrata.
  
  Naime, nakon pada vlade, Živkin suprug Sima Popović (Anton Plešić) dobiva ministarsku fotelju, što dovodi do naglog uspona obitelji društvenom ljestvicom. Komične situacije rezultat su nesporazuma koji pritom nastaju, kao i situacija u kojima se Popovići (ne) snalaze. Nušićevska komedija proizlazi i iz naglih promjena u ponašanju, držanju i kretanju Popovića, kao i scenografije koju je Stefano Katunar izvanredno prilagodio vremenu i kontekstu komedije. Po uzdizanju obitelji u društvu, interijer donedavno neprivlačnog salona najednom se mijenja i ističe se jarkim bojama, životinjskim uzorcima i općom malograđanštinom koja nastaje kao proizvod pretjeranog vjetra u leđima provincijskom mentalitetu.

  
  
  Osim Olivere Baljak, koja kao središte dramske priče nosi predstavu, glumom se ističe i Jelena Lopatić koja ima zanimljivu ulogu Rake, Živkinog sina revolucionarnih svjetonazora. Lopatić je prilikom igranja Rake dječački zanesena, što njezinu ulogu čini iznimno uvjerljivom i realnom. Od mimike i gesti do načina govora, izgleda i kretanja, Jelena Lopatić sve je podredila Raki i ostvarila ulogu kojom se ponovno dokazuje i potvrđuje kao jedna od okosnica glumačkih ansambala riječkoga HNK-a. Među brojnim su se glumcima istaknuli još i Tanja Smoje, koja je utjelovila kućnu pomoćnicu Anku, te Mario Jovev, koji je glumio i momka iz ministarstva, ali je nastupio i kao član malog orkestra koji u kutu pozornice stvara čas provincijsku, čas ambijentalnu glazbu koja prati događanja na sceni. S njim su nastupili i neki od renomiranih riječkih glazbenika: Zoran Majstorović, Danijela Mendiković, Karmen Antunović i Dario Grgurić.

  
  
  Osim spomenute scenografije, važno je izdvojiti i kostimografiju za koju je zaslužna Manuela Paladin Šabanović, a koja jasno ocrtava promjene kroz koje prolazi ponajprije domaćica Živka, a potom i cijela njezina obitelj. Kičasti dizajn, šarenilo i prenaglašenost uzoraka i motiva kako u scenografiji tako i u kostimografiji, istovremeno naglašavaju komičnost cjelokupne situacije u kojoj se preko noći našla obitelj Popović te odlučila u potpunosti promijeniti način na koji ih drugi vide.
  
  Jedna od zanimljivosti koja se ne vidi / ne čuje često u hrvatskim narodnim kazalištima jest izvedba predstave na srpskom jeziku. Redateljica i autorica adaptacije Tatjana Mandić Rigonat, koja je već surađivala s riječkim HNK-om, činjenicu da se Gospođa ministarka izvodi na tzv. Nušićevom srpskom jeziku, koji je bogat, bujan i sočan, zbog njegove specifičnosti i važnosti u kontekstu srpske komediografije i komediografije općenito uspoređuje s izvođenjem klasičnih Krležinih drama na hrvatskom jeziku na srpskim kazališnim daskama.
  
  
  
  Naime, prevođenje takvih tekstova lingvistički je i umjetnički maskar dramskog djela, čime se samo dodatno potpiruje nacionalizam i aktiviraju se neka stara sjećanja poput onih na kontroverzno titlanje srpskog filma Rane 1999. godine. Druga se pitanja postavljaju kada je riječ o uspješnosti izvedbe na srpskom jeziku, s čime su mnogi glumci HNK-a Ivana pl. Zajca imali nemalih poteškoća. Djelomično se činilo da se prilikom jezičnih vježbi radilo isključivo na refleksu jata koji je nepotrebno dužen, čime je jeziku dana određena doza artificijelnosti, no među glumcima su se kao najuvjerljivije ipak istaknule Jelena Lopatić i Ivna Bruck, koja se javlja u ulozi Živkine kćeri Dare.

  Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u finale sezone 2019/2020. ušlo je s još jednom komedijom, kojih je ove godine zaista bilo mnogo, čime su ostvarene dugogodišnje želje riječke publike. Adaptacijom Nušićeva klasika pod redateljskim vodstvom Tatjane Mandić Rigonat odana je počast tom velikom srpskom komediografu, a ujedno je postavljen i crveni tepih za veliku obljetnicu umjetničkog rada Olivere Baljak, koju je proslavila ulogom namijenjenom osebujnim i zrelim glumicama sposobnima za nagle promjene ponašanja, izgleda i suptilnih pokreta, što je umjetnici kalibra Olivere Baljak sjelo bez previše muke. Iako je uvijek užitak gledati takvu umjetnicu na sceni i ovom se ulogom Olivera Baljak samo dodatno afirmirala kao nacionalna dramska prvakinja, Gospođa ministarka ipak nije ostavila onoliki dojam grandioznosti koji je možda potreban na obljetnici poput ove.
  
  
  
  Pred Oliverom Baljak još je velik broj predstava te zaslužuje biti u prvome planu u ulogama koje će biti prava kruna na dugogodišnjem umjetničkom radu i kojima će pokazati cjelokupan spektar svojih talenata, kao što je to učinila u Sunset Boulevardu i dugovječnoj monodrami Kurva.

  Produkcija: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci
  Premijera: 18. srpnja 2020.
  
  Redateljica i autorica adaptacije: Tatjana Mandić Rigonat
  Scenograf: Stefano Katunar
  Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
  Oblikovatelj svjetla: Predrag Potočnjak
  Izbor glazbe: Tatjana Mandić Rigonat
  Aranžmani i adaptacija glazbe: Zoran Majstorović
  Lektorica i savjetnica za scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
  Savjetnica za scenski pokret: Noemi Dessardo
  Oblikovanje zvuka: Saša Predovan;
  Asistentica scenografa: Paola Lugarić
  Inspicijentica: Sandra Čarapina

  Glume: Olivera Baljak, Aleksandar Cvjetković, Jasmin Mekić, Ivna Bruck, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Dean Krivačić, Edi Ćelić, Sabina Salamon, Nikola Nedić, Biljana Torić, Anton Plešić, Mario Jovev, Giuseppe Nicodemo / Petar Baljak
  
  Glazbenici: Zoran Majstorović, Danijela Mendiković, Karmen Antunović, Dario Grgurić, Mario Jovev
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 27. srpnja 2020.

Piše: