POTRAGA ZA NJEŽNOŠĆU I RAZUMIJEVANJEM

XI. Ljetne noći Teatra EXIT - Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu: John Steinbeck, O miševima i ljudima, mentor Krešimir Dolenčić

• 
  
  Iako je diplomskim predstavama na ADU vjerojatno najvažniji pedagoški element, ipak mnoge od njih dosežu i visoke predstavljačke domete za koje je nerijetko šteta što ne dopiru do šire publike i ne potiču kritičke reakcije koje zaslužuju. To će s punim pravom izbjeći O miševima i ljudima, koja se zasluženo našla među profesionalnim predstavama XI. Ljetnih noći Teatra EXIT koje čak i u nesklonim vremenima pandemije bitno obogaćuju zagrebački kazališni život. Ipak, malo je iznenađenje da su se mladi ljudi našli na realizaciji teksta Johna Steinbecka (1902. - 1968.) koji je danas (ne samo u nas) pomalo zaboravljen, iako je 1962. dobio Nobelovu nagradu, a u našoj sredini i prije toga bio vrlo popularan. Prvo (i do sada jedino) zagrebačko uprizorenje O miševima i ljudima režirao je 1954. Mladen Škiljan u prvoj sezoni tada novog Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Gavelle). U glavnim su ulogama nastupili Josip Marotti (George) i Josip Šubić (Lennie), a u ulozi Curleyeve žene debitirala je nedavno preminula istaknuta glumica Zdenka Heršak, kojoj je ansambl posvetio ovu izvedbu.

  John Steinbeck je u SAD-u veliku afirmaciju doživio tridesetih godina prošlog stoljeća koje je obilježila Velika depresija, kriza koja je kao i obično (a niti danas nije drugačije) najteže pogodila najsiromašnije, pa je i to mogao biti jedan od razloga posezanja za ovim tekstom. Među piscima koji su u tom desetljeću izrazitom društvenom kritičnošću izborili vodeće mjesto u američkoj literaturi, Steinbeck je bio posebno cijenjen, pa je tako njegov najpopularniji roman Plodovi gnjeva (1939) već 1940. režirao veliki John Ford, a i kasnija uspješnica Istočno od raja (1952) postala je 1955. kultni film u režiji Elije Kazana s Jamesom Deanom u glavnoj ulozi. Sličnu sudbinu imao je i roman O miševima i ljudima, koji se već iste 1937. godine kada je napisan pojavio na Broadwayu a dvije godine kasnije ga je za veliki ekran prilagodio renomirani Lewis Milestone, osvojivši četiri nominacije za Oscara. Bila je to tek prva od više ekranizacija, dok je poseban raritet to da je taj tekst bio inspiracija i za jedan iranski i jedan indijski film.

  Sve to ukazuje da je Steinbeckov književni opus imao i više vrijednosti nego što mu se danas u nas pridaje. Njegova iznimna popularnost nakon Drugog svjetskog rata najčešće se povezuje s činjenicom da je u vrijeme dominacije socrealizma u tadašnjoj Jugoslaviji bilo prevođeno vrlo malo suvremenih američkih pisaca i to gotovo isključivo onih koji su se vrlo kritički odnosili prema tadašnjem zapadnom društvenom sustavu, a među njima je Steinbeck bio posebno cijenjen.
  
  Ipak, on nije izravno napadao postojeće društvene odnose, ali njihova neljudskost i nepravičnost su bitno određivali sudbine njegovih likova s dna društvene ljestvice – najčešće poljoprivrednih radnika (kakav je i sam bio u mladosti). Ti su nesretnici putovali velikim američkim prostranstvima tražeći i tek ponekad pronalazeći povremene poslove koji su im jedva omogućavali preživljavanje. No, takvi su društveni odnosi tek realistični okvir u kojem se kreću ljudi koji traže razumijevanje i bliskost s drugima, pa se Steinbeck ponajviše bavi njihovim osjećajima i načinima kojima pokušavaju izgraditi (najčešće tek u snovima) neki svoj svijet u kojem će moći živjeti barem donekle dostojno ljudskih bića.

  I neobičan par protagonista O miševima i ljudima su lutalice koji traže poslove na farmama. George je spretan i inteligentan momak koji se od rane mladosti s puno ljubavi brine za svog ogromnog prijatelja Lennija koji je rano ostao bez roditelja i bliže rodbine, a intelektualno ostao na razini djeteta. Unatoč tome silno je dobar, a najviše voli maziti životinje (od miševa do kunića, kakve bi trebao imati jednog dana ako njih dvojica uspiju skupiti dovoljno novca za neko vlastito malo imanje). Problem je međutim što on nije svjestan svoje ogromne snage koja dobro dolazi u fizičkim poslovima, ali kod maženja je ne može kontrolirati pa nehotice ubija one koje previše intenzivno mazi.
  
  Neke, prvenstveno ideološki usmjerene kritike zamjerale su Steinbecku da je takvo lice personifikacija radništva koje bez inteligentnih lidera može jedino rušiti, ali nije sposobno izgraditi bolji svijet. Čini mi se ipak da je posebnost i neobičnost Lennija zanimala prvenstveno kao neobična ljudska sudbina koja je otvorena za raznovrsne interpretacije. A da bi se to  pružilo ne samo čitatelju nego i gledateljima kazališne adaptacije, nužna je uvjerljivost takvog glavnog lica. Ona je presudna za uspjeh ovog komada, jer nije dovoljno da ga tumači fizički snažan dobar glumac, nego on mora i isijavati dobrotu u koju će vjerovati ne samo njegovi partneri nego i gledatelji. A da to nije jednostavno spomenuo je nakon predstave i sam Dolenčić koji je rekao da je trideset godina želio raditi adaptaciju ovog romana, ali nije našao interpreta u kojeg bi se potpuno pouzdao i da mu se to prvi put dogodilo u suradnji s Josipom Ledinom. Takva je povezanost i publiku u punoj mjeri uvukla u dramatičnost njegove sudbine. Ledina kao Lennie doista zrači dobrotom, ali istodobno s mnogo glumačke nadarenosti nijansirano gradi lik koji gledatelja drži u neprestanom strahu da će to lice nenamjerno izazvati katastrofu.
  
  Uz to, Ledina je u suradnji sa studentom dramaturgije Mihovilom Rismondom napravio i vrlo zanimljivu dramatizaciju Steinbeckovog teksta. Ima manje lica nego što je uobičajeno, međutim to očito nije samo zbog broja studenata glume koji su mogli sudjelovati u stvaranju predstave nego je i izraz suvremenog viđenja romana O miševima i ljudima, u kojem je nešto manje nego u originalu naglašena teška socijalna situacija a znatno više kod gotovo svih likova potreba za ljudskim kontaktom i razumijevanjem.
  
  
  
  Tako i sugestivni Tin Rožman kao drugi protagonist George vrlo dojmljivo ostvaruje tešku zadaću uvjerljivosti neprekidne brige za Lennija. kojega voli čak i u trenucima slabosti kada govori koliko bi mu lakše bilo bez tog velikog i nespretnog dobričine, a da je pritom i njemu i gledateljima jasno da te riječi izražavaju trenutačnu reakciju na neki nesretan slučaj a ne i prave Georgeove osjećaje. Osjećajnost, razumijevanje i prema onima koji su na društvenoj ljestvici ispod njega, uspjelo dočarava Matej Đurđević kao šef poljoprivrednog pogona Slim, lice koje je nastalo spajanjem Steinbeckovog istoimenog predradnika takvih karakternih odlika i šefa koji je otac agresivnog Curleya, nekadašnjeg poluprofesionalnog boksača koji sada zahvaljujući tom ocu živi dobro i ne radi gotovo ništa osim izazivanja sukoba. Njega Toma Medvešek uspjelo tumači kao tip mladog nasilnika koji je gotovo identičan današnjim primjercima te vrste. No još je zanimljivija promjena atraktivne Curleyeve supruge, kod Steinbecka kobne žene koja je svojom atraktivnošću i seksualnošću predodređena da uništava muškarce i izaziva nesreće.
  
  U ovoj predstavi ona uz minimalne tekstovne zahvate postaje još jedno tužno ljudsko biće u potrazi za nježnošću, zahvaljujući ponajviše vrlo dobroj interpretaciji Lucije Alfier. Na početku djeluje kao tipična provincijska femme fatale koja se povremeno prikazuje kao neshvaćena osamljena žena da bi tako opravdala svoje seksualne eskapade, ali način na koji ih glumica (posebice u raspletu) izgovara s dubokom iskrenošću i uvjerljivošću čini je punopravnom pripadnicom svijeta u kojem ljudi tragaju za nježnošću i razumijevanjem. U tako postavljenom svijetu potpuno opravdanje ima i činjenica da je možda i najusamljenije i najtužnije biće tog mikrokozmosa hendikepirani čistač Candy postao žena koju dojmljivo tumači Marijana Prokl.

  Tako je predstava O miševima i ljudima, prema tekstu koji se činio kao da pripada nekom davnom vremenu, postala upečatljivo svjedočanstvo o današnjici zahvaljujući vrlo promišljenoj dramatizaciji, a još i više iznimno vrijednim glumačkim interpretacijama kojima je nedvojbeno bitno pomogao mentor Krešimir Dolenčić kojemu nije prvi put da vodeći studente ostvari sjajne predstave. Očito je za takav rezultat bitna i ljubav koju on osjeća prema mladima koji su na početku karijere, a i radost igranja koju uspijeva kod njih probuditi, a koja onda prelazi i na njega i vodi ga prema iznimno inventivnim redateljskim rješenjima. Na taj je način i O miševima i ljudima postala predstava koja svojim visokim dometima oduševljava gledatelje i daje vrijedan doprinos Ljetnim noćima Teatra Exit. 
  
  Tekst: John Steinbeck
  Mentor i redatelj: izv. prof. art. Krešimir Dolenčić
  Glazba: Mario Mirković, Tomislav Goluban
  Dramaturgija: Mihovil Rismondo, Josip Ledina
  Scenski pokret: izv.prof.art. Mare Sesardić
  Produkcija: Vedran Bošnjak, Marta Eva Mećava
  Oblikovanje svjetla: Luka Dubroja
  Kostimografija: Martina Ptičar
  Fotografije: Mia Cvitković
  Dizajn plakata: Matija Jandrić
  
  Igraju: Josip Ledina, Tin Rožman, Lucija Alfier, Matej Đurđević, Toma Medvešek, Marijana Prokl

  @ Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 18. srpnja 2020.

Piše: