Originalna i maštovita predstava

Umjetnička organizacija Gllugl, Varaždin: Prema motivima bajke Hansa Ch. Andersena, Mala sirena, red. Katarina Arbanas i Giulio Settimo

• 
  
  Inscenacija bajki, osobito u lutkarskom kazalištu, često se viđa i razvija u različitim smjerovima -  od jednostavnih ilustracija poznatim lutkarskim tehnikama do vrlo inovativnih kreacija. Mala sirena, nastala kao ispitna produkcija na tadašnjoj Umjetničkoj akademiji u Osijeku (u međuvremenu preimenovanoj u Akademiju za umjetnost i kulturu), predstava je koja pripada drugoj skupini. Međutim, nije revolucionarna niti inovira neku nepoznatu tehniku. Jednostavno, koristi dostupne i poznate elemente oblikovanja lutaka i scenografije na inovativan način. Uz određenu prilagodbu, ta je predstava prenesena na scenu varaždinskog Centra za mlade u kojem djeluje Umjetnička organizacija Gllugl, nakon što je prethodno već igrala u zagrebačkoj Maloj sceni. Rezultat je nepretenciozna a interpretativno svježa predstava, koja se temelji na poznatom predlošku bajke o Maloj sireni, a stavlja naglasak na izvođačku vještinu u ispitivanju lutkarske tehnike. Režiju i dramaturgiju potpisuju Katarina Arbanas, na čijem se ispitu predstava temelji, i Giulio Settimo.

  Mala sirena, poznato je iz bajke kao i njezinih brojnih prilagodbi različitim umjetnostima, vrstama i žanrovima, osobito animiranom filmu (gdje su verzije gotovo bezbrojne) bitno je utemeljena na odnosu prema moru, morskom mediju i kretanju u njemu. Ova predstava uzima upravo taj morski element kao prostor u kojem će se realizirati lutkarska vještina. Naime, prizorište je nevelik ali uočljiv i za razigravanje lutaka dovoljan bazen (scenograf je Giulio Settimo). Sva se animacija lutaka događa, dakle, u bazenu, što se pokazuje višestruko opravdanim i na značenjskoj i na funkcionalnoj, izvedbenoj razini. Značenjska je jasna; uloga morskog medija u priči o Maloj sireni tako je vizualizirana i potvrđena. Na funkcionalnoj, ostvaruje se u specifičnoj sinergiji oblikovanja lutki prilagođenih mediju u kojem se animiraju (oblikovanje Katarine Arbanas). Gradivni element lutaka tako je bujna draperija snažnih boja, čije kretanje u okruženju bazena poprima dojam poteza nekim bojom dobro natopljenim kistom.

  
  
  Gledateljsko iskustvo obilježeno je fluidnošću, prelijevanjem boja lutaka u bazenu, svjetlom koje taj dojam pojačava i umnožava. Fokus se, zapravo, skreće s priče, iz pripovjednog prema izvedbenom, iz pripovijedanja u poetsku formu, obilježenu kretanjem i stalnom dinamikom osjećaja prenesenih u izvedbu. Bitnu ulogu preuzimanja poanti u takvom okruženju preuzima i glazba (skladatelj Petar Eldan) te se sve iz bajke, koja ipak ima jasnu fabularnu liniju, pomiče prema poetskoj fantaziji. Pomak je ostvaren nenametljivo, izvedba ne gubi mogućnost izražavanja i praćenja ključnih momenata priče, ali ju zasjenjuje. Ova Mala sirena nije, barem ne prvenstveno, poznata nam bajka. Umjesto toga, ona pruža druge zanimljive trenutke za svoga gledatelja, čiju pozornost traži. Stoga su autori ispravno u programskom letku naveli kako se preporuča djeci viših razreda osnovne škole, mladima i odraslima.
  
  No, ono što ovu predstavu zapravo čini zanimljivom jest njezina univerzalnost, svojevrsno apstrahiranje priče o Maloj sireni, kontrastirajući tako do krajnosti njezine uobičajene vizualizacije usmjerene na predočavanje i što jasnije prikazivanje radnje i opisa iz Andersenova predloška. Viđeno se prije može svesti pod nazivnik maštanja, lutkarske varijacije na temu motiva iz bajke. Dakako, manje će to biti zanimljivo onima koji traže inscenaciju. Ali onima koji su se spremni prepustiti maštanju, kakvom su se prepustili i lutkari, mogu u ovoj predstavi naći njezinu intrinzičnu intrigantnost. Sve to uz preciznu lutkarsku tehniku izvođača.

  
  
  Iz očekivanja adaptiranog ispita koji propituje lutkarske tehnike na poznatom predlošku izrasla je maštovita varijacija. Iako nadmašuje očekivanja, Mala sirena neće biti po volji onome tko traži lutkarsku ilustraciju. Umjesto toga, kako bi se s njom gledateljski suživjelo, potrebno je prepuštanje – lutkarskom maštanju.

  Produkcija: Umjetnička organizacija Gllugl, Varaždin
  Premijera: 8. veljače 2020.
  
  Režija i dramaturgija: Katarina Arbanas i Giulio Settimo
  Glazba: Petar Eldan
  Lutke: Katarina Arbanas
  Scenografija i oblikovanje svjetla: Glulio Settimo
  Igraju: Katarina Arbanas i Giulio Settimo
  Glas Male sirene: Hana Hegedušić
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2020.

Piše: