Zamalo pa hit

Dječje kazalište Branka Mihaljevića i Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci: Hermina Motýlová i Petronela Dušová prema motivima Františeka Hrubina, Ljepotica i Zvijer, red. Petronela Dušová

• Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku u koprodukciji s Gradskim kazalištem Joza Ivakić iz Vinkovaca izvelo je 4. ožujka 2020. godine svoju drugu ovosezonsku koprodukcijsku premijeru (vinkovačka premijera održat će se 13. ožujka 2020.). U odabiru ovosezonskih koprodukcija evidentno se ravnaju općepoznatim bajkama, čiji sami naslovi već privlače publiku, pa su tako nakon Pepeljuge iz listopada 2019. ovom prilikom uprizorili Ljepoticu i zvijer prema motivima dramatizacije Františeka Hrubina. Početnu dramatizaciju dodatno su prilagodile Hermina Motýlová i Petronela Dušová, dok je režija povjerena Petroneli Dušováoj. Tekst je prevela Maja Lučić, scenografiju i lutke potpisuje Miroslav Duša, kostimografiju Lorna Kalazić, glazbu Ivica Murat, scenski pokret Maja Huber te video-projekcije Dražen Golubić.

  Ljepotica i zvijer pripada u skupinu najpoznatijih i najomiljenijih, a time i najeksploatiranijih bajki svijeta koje su obilježile kako djetinjstvo tako i zrelost mnogih generacija. Ne čudi zato i motivacija osječkog i vinkovačkog kazališta za uvrštavanjem još jednog atraktivnog naslova namijenjenog svim uzrastima na svoj repertoar. Samu priču poznajemo ponajviše iz Disneyeve adaptacije koja se temelji na djelu Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve iz 1740. godine, ali postoje mnogobrojne verzije, poput one Charlesa Perraulta, Jeanne-Marie LePrince de Beaumont, Jeana Cocteaua…
  
  Osječko-vinkovačka Ljepotica sa slovačkim korijenima izgleda kao sukus svih ovih verzija. Priča je u načelu vrlo slična, pa tako kroz naratoricu (Areta Ćurković) saznajemo kako je jednom davno postojao mladi, bogati i lijepi, ali bahati i zao princ (Gordan Marijanović). Njemu na vrata jednog dana dolazi siromašna starica kojoj odbija pomoći pa ga pretvara u divlju zvijer, navješćujući mu kako ga samo prava ljubav može spasiti od crnog usuda. Prilikom olujnog nevremena, trgovac (Đorđe Dukić) zaluta u dvor zvijeri koja mu prijeti smrću, ali mu da mogućnost da ga jedna od njegovih kćeri zamijeni. Dok pomalo površne i zločeste Barica (Ivana Vukićević) i Marica (Aleksandra Colnarić) niti ne pomišljaju dati život za oca, Mila (Maja Lučić) se bez pogovora odlučuje na nesebičnu žrtvu i zamjenjuje oca. Kako vrijeme prolazi, odnos između zvijeri i Ljepotice se produbljuje te moć ljubavi i nesebične žrtve razbijaju mračnu kletvu, vraćajući princa u ljudsko obličje.

  
  
  Slovačko-hrvatska ekipa u ovom je slučaju stvorila zanimljivu, efektnu i vizualno dopadljivu predstavu s dobrom porukom, pri čemu nije podlegla teretu prošlih verzija nego ih je sve zajedno ukomponirala kako bi stvorila novu verziju. Predstava traje 55 minuta i namijenjena je uzrastu 6+ pa iako je sposobna držati pažnju i tako mladih te nema neprimjerenog sadržaja, mislim da bi barem 8+ bila neka preporučena dobna granica - što zbog razumijevanja, što zbog pomalo strašne atmosfere. Sama forma izgleda kao školski primjer dječje predstave - otvara se naratoricom, posjeduje songove, uz strašne likove i pomalo mračnu atmosferu pojavljuju se i iznimno simpatični likovi poput stolne lutke Ptića Pjevića (Kristina Kovačević) te zločeste sestre (lutke manekeni – lutka zamjenjuje gornju polovicu tijela animatora, dok su noge lutke zapravo noge animatora) koje često ulaze u komične sukobe, što daje svojevrsne komičke predahe kako se ne bi previše opteretilo djecu. 
  
  
  
  Autorska ekipa je evidentno pokušala maknuti disneyevsko blještavilo, efekte i spektakle te naglasak staviti na dublju stranu priče i u tome su i djelomično uspjeli. Scena je poprilično jednostavna; sastoji se od dva postolja oko i na kojima se sve odvija, a u pozadini scene nalazi se veliko okruglo platno koje simbolizira ogledalo iz originala, a služi i za projekcije kojima se rješava prikazivanje masovnijih scena ili potkrjepljuje priča naratorice. Međutim, ponajveći uspjeh predstave čini izvrsna atmosfera ostvarena filmski napetom glazbom u kombinaciji s oblikovanjem svjetla i vizualno dojmljivim identitetom - kako lutaka tako i cijele scene, što rezultira poetično-romantičnom atmosferom usprkos naizgled jednostavnoj scenografiji. Djelomičan uspjeh krivnja je isključivo dramaturške perspektive, jer se s jedne strane pokušalo ispričati veliku priču neopterećenu općim znanjem, a s druge ju je nužno bilo smjestiti u okvire prilagođene djeci - kako vremenski, tako i značenjski. Rezultat je svojevrsna prelijepa slikovnica u kojoj je sve prikazano, ali nedostaje dramskih odnosa i psihološke motivacije  likova koji bi opravdali rješenja, pa tako ponajviše ostaje nejasno zašto su se Mila i Zvijer zaljubili, a što je ključno za predstavu. 
  
  
  
  Ansambl Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića s pojačanjem u Maji Lučić odradio je izvrstan posao i u danim ograničenim redateljsko-dramaturškim gabaritima napravio sve što se od njih i očekuje. Ponajviše su se pritom istaknuli u skupnim scenama scenskim pokretom i vokalnim dionicama, a posebno Ivana Vukićević i Kristina Kovačević u animaciji te Gordan Marijanović s predimenzioniranom maskom Zvijeri u glasovnoj stilizaciji i pokretu. Ostaje dojam kako je Maja Lučić u naslovnoj ulozi ostala potpuno neiskorištena i upotrijebljena kao puki simbol, što je šteta,, jer je upravo ona mogla dati taj još jedan dodatni impuls koji bi podigao dojam na višu razinu.

  Nova premijera Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Osijek i Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca nije postala sve ono što je mogla biti, a činilo se kako je na pomolu veliki hit, međutim i u ovakvim okolnostima radi se o dobroj predstavi koju svakako vrijedi pogledati.
  
  Produkcija: Dječje kazalište Branka Mihaljevića i Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci
  Premijera: 04. ožujka 2020. u Osijeku; 13. ožujka 2020. u Vinkovcima
  
  Režija: Petronela Dušova
  Dramatizacija: Hermína Motýlová i Petronela Dušová
  Scenografija i lutke: Miroslav Duša
  Kostimografija: Lorna Kalazić
  Glazba: Ivica Murat
  Scenski pokret: Maja Huber
  Oblikovanje rasvjete: Igor Elek
  Asistentica redateljice: Aleksandra Colnarić
  Prijevod: Maja Lučić
  Video projekcije: Dražen Golubić
  
  Izvode: Areta Ćurkovć, Maja Lučić, Ivana Vukićević, Aleksandra Colnarić, Đorđe Dukić, Gordan Marijanović, Srđan Kovačević, Kristina Kovačević

  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 17. ožujka 2020. 

Piše: